Muzej i njegova okolica: Mjesta mira, tišine i/ili inspiracije u novozagrebačkom urbanom mravinjaku

Šetnja pod naslovom “Muzej i njegova okolica: Mjesta mira, tišine i/ili inspiracije u novozagrebačkom urbanom mravinjaku” održana je 06.09.2025. u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti (MSU) u okviru manifestacije “Zagrebački muzejski vikend”. Šetnju je vodio Vanja Radovanović.

U prethodnoj šetnji Vanje Radovanovića (održanoj 12.10.2024. također u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti) pod naslovom “Muzej i njegova rijeka, jučer, danas, a valjda i sutra” rječju, uvidom u stare karte i fotografije, a i šetnjom koja je sudionike provela po prostoru između zgrade MSU-a i rijeke Save obrađena je tema odnosa muzeja s njegovim prirodnim okruženjem. To je okruženje okolica rijeke Save, u koju sve više prodire čovjek sa svojim intervencijama. S druge strane nova je šetnja usmjerila pozornost sudionika u suprotnom smjeru, skrenula je pažnju na odnos muzeja s njegovim društvenim/urbanim okruženjem u kojem je sve teže naći tragove prirode.

Na početku šetnje voditelj je skrenuo pozornost na neke od dominantnih pojava sadašnjice koje se opažaju u svakodnevnom životu. Jedna od njih je fascinacija brzinom i usredotočenošću na čim brže stjecanje materijalnih dobara kao i iskustava svih vrsta. Riječi “Me, first” (“Prvo ja!”), uvijek i svugdje, parafraza su poznatog Trumpovog slogana “America first”, ali i moto sve većeg broja ljudi. Ne biraju se sredstva i ne obazire se na pravila, bila riječ o traženju slobodnog parkirnog mjesta, stjecanju prednosti u prometu ili, kao u slučaju politike Donalda Trumpa, u stjecanju prednosti za njegovu političku opciju ili borbu protiv osobnih neprijatelja – udara se iznad i ispod pojasa, a i po svim drugim mjestima. Također nemoguće je ne vidjeti fokusiranje suvremenog društva na bezbrojne mogućnosti izbora roba svih vrsta, ali i na još bezbrojnije (!) mogućnosti dostupa do informacija koje su većinom nevažne za nas. Oko nas je prisutno puno buke, ne samo zvučne već i vizualne: o tom je fenomenu progovarao i dokumentarni serijal “Prst u oko: Vrli novi svijet” (prikazan u ljeto 2025. na HRT-u) u širokom dijapazonu tema, od reklama pa do grafita.

Sve to, beskompromisnu prometnu gužvu, konzumeristički raj/pakao, brzinu, buku i vizualno zagušenje, moguće je vidjeti i doživjeti upravo pored mjesta na kojem je započela šetnja, kod raskršća ispred MSU-a uz kojeg stoji trgovački centar Avenue Mall.

S druge strane tog kaotičnog svijeta svakodnevice stoje umjetnost i kultura koje je na polazištu šetnje simbolizirao Muzej suvremene umjetnosti koji, također posve simbolično, stoji sučelice već spomenutom trgovačkom centru i nudi posve drugačije doživljaje i ritam bivanja. Citiramo voditelja Vanju: “Za mene osobno mjesta umjetnosti i kulture predstavljaju fizičke (poput same zgrade muzeja) i virtualne (umjetnost, kultura) točke gdje se može izaći iz tog vrtloga, gdje se može naći mir i tišina, mogućnost dijaloga sa samim sobom, svojim mislima i osjećajima, dok se suočavamo s umjetničkim djelima i kulturnim događanjima. Svaki muzej, pa i MSU, je otok mira u moru buke, prometa, nervoze. Prolaskom kroz njegova vrata ulazi se, na preneseni način, ali i doslovno u “drugi svijet”, svijet mira.”

Uz to, nemojmo zaboraviti niti prirodu, “pravu” (koju čovjek nije detaljno oblikovao, već je u njoj samo gost – npr guštare sjeverno od zgrade MSU-a, udaljene tek 200-injak metara od ulaza u muzej) i “urbanu” (koju je čovjek oblikovao s ciljem odmora, rekreacije, opuštanja, poput parka oko jezera Bundek) koja također nudi mogućnost odmaka od vrtloga i mravinjaka svakodnevice.

Nakon uvodne riječi voditelj je napomenuo da sudionike šetnje neće voditi u muzej, za to je svakoga dana na raspolaganju osoblje muzeja i redovno radno vrijeme, ali će ih zato provesti kroz već spomenute prirodu i “prirodu”. A osnovni cilj šetnje je bio posjet ugodnim mjestima na kojima svatko od nas može naći mir usred novozagrebačke vreve. A ta mjesta mira istovremeno umjetnicima i kustosima pružaju mogućnost ponude umjetničkih sadržaja ljudima koji ih inače ne bi vidjeli jer ne zalaze u muzeje i galerije. Ta mjesta pružaju mogućnost izazivanja znatiželje u prolaznika, otvaranja nekih novih dimenzija opažanja (prolaznika), ali i komuniciranja (umjetnika i kustosa).

Trasa šetnje “Muzej i njegova okolica: Mjesta mira, tišine i/ili inspiracije u novozagrebačkom urbanom mravinjaku” [VR 2025.] 

Početak šetnje ispred zgrade MSU-a. [DF 2025.]

Razgovor o Brodarskom institutu pored njegove istočne ograde. [DF 2025.] 

Šetnja je sudionike povela na slijedeća mjesta na kojima je voditelj šetnje skrenuo pozornost na različite karakteristike tih lokacija:

• Velika zelena površina južno od raskršća Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca koja je sa svih strana okružena prometnicama s velikom gustoćom prometa. Možda bi upravo taj bučan prostor (koji predstavlja negaciju svega rečenog o miru prostora umjetnosti) bio pogodan za neku (ne-klasičnu) skulpturu ili instalaciju koja će privlačiti poglede, postavljati pitanja?
  Dobar primjer za takvu instalciju je recentni (listopad 2025.) rad Nore Turato “Aaaaaaaaaaaa!!!” prezentiran na zgradi HDLU (“Džamija”)

• Brodarski institut sagrađen je između 1949. i 1959. po projektu arhitekta Marijana Haberlea i predstavlja posve neobičnu “enklavu” Novog Zagreba. Riječ je o prostoru koji je radi svoje vojne namjene dugo vremena bio nedostupan javnosti, a predstavlja pravi biser namjenske arhitekture tog vremena s dva izuzetna bazena za testiranje prototipa plovila. S druge strane, on sa svojim velikim zelenim površinama i arboretumom unutar ograđenog prostora predstavlja pravu senzaciju gusto izgrađenog naselja Siget. U posljednje vrijeme se Institut sramežljivo otvara javnosti, u kružnom bazenu su igrane kazališne predstave, a mogućnosti za druge kulturne i umjetničke namjene su ogromne.
  Više o Brodarskom institutu pronađite OVDJE u tekstu posvećenom njegovom posjetu u okviru programa Mapiranja Trešnjevke pod naslovom Tura kultura.

• Župna crkva Svetoga križa izgrađena je između 1971. i 1982. po projektu arhitekta Matije Salaja (poznat po projektima hotela u Slavoniji i u Brelima u Makarskom primorju) i Emila Seršića (projektirao je između ostaloga središnji objekt SKUC-a te zgradu Narodnog sveučilišta Samobor). Crkva je vrlo modernog i funkcionalnog izgleda, s monumentalnim stubištem pred glavnim ulazom s kojeg se pruža širok pogled na park ispred crkve te neuobičajenim glavnim prostorom s brojnim atipičnim vitrajima koji posebno dolaze do izražaja kada su osvijetljeni suncem s jugozapada.
  Velik i miran perivoj i parkiralište ispred crkve nude se kao jedinstveni prostori za kulturno-umjetničke sadržaje svih vrsta.
  Više o povijesti Župe uzvišenja Svetog križa pronađite OVDJE.

Na stubištu crkve Svetog križa, voditelj šetnje Vanja Radovanović pokazuje stare fotografije crkve. [DF 2025.] 

Unutrašnjost crkve. [DF 2025.] 

Pred crkvom. [DF 2025.] 

Među vrtovima pored crkve. [DF 2025.] 

Tipična kućica kakva se može naći u vrtovima Novog Zagreba, snimljeno pored crkve. [DF 2025.] 

• “Divlji” vrtovi južno od crkve svojim organskim i pomalo kaotičnim izgledom pružaju neočekivan kontrast prostoru crkve pored kojeg se nalaze. Linija između prostora na kojem se nalazi crkva i vrtova predstavlja granicu između urbanistički planiranog grada iz doba Jugoslavije te kaotičnog grada koji nastaje i buja u 90-ima i traje sve do danas. Međutim, taj niz “kaotičnih” vrtova je zapravo upravo ono što suvremeni grad treba, prostor u kojem glavnu riječ ipak vodi priroda, a manje čovjek te u tom kontekstu predstavlja dobrodošlu pojavu te također pruža mogućnost realizacije umjetničkih i kulturnih sadržaja s temom susreta prirode i društva. Osobito je neobičan kontrast zelenila i nekonvencionalnih vrtnih na brzinu sklepanih građevina s monumentalnim zadnjem crkve neposredno pored njih.

Na putu između vrtova uz crkvu i Super Andrije šetači su iz prve ruke imali priliku vidjeti razliku između urbanistički uređenog i planiranog sjevernog dijela koji pripada Sigetu te južnog dijela na kojem se nalazi sportski centar Stjepan Spajić i stadion NK Hrvatski dragovoljac. Pored stadiona se nalaze tereni za odbojku na pijesku i košarku, par stolova za stolni tenis te rampa za skejtanje. Taj je prostor kao i njegov nastavak u smjeru juga komunalno neuređen i predstavlja potpuni kontrast onome neposredno na sjeveru.

• Super Andrija je stambena zgrada građena od 1969. do 1973. prema projektu arhitekta Miroslava Catinellija, poznatog prvenstveno po industrijskim projektima (pogoni Međimurske trikotaže Čakovec, pogona tvornice Mega, vinarije Kutjevo, projekt stambenog naselje Grana). Zgradu je gradilo poduzeće Industrogradnja. Zgrada ima 488 stanova  – za usporedbu, najveća zagrebačka zgrada, Mamutica u Travnom, dovršena 1974. ima 19 etaža i 1162 stanova te cca 5000 stanara. Porijeklo imena nije posve jasno, spominju se istoimeni hit zabavne muzike kojeg je pjevala pjevačica Radmila Karaklajić, general JNA Andrija Aksentijević koji je bio jedan od stanara te zgrade te Andrija Čavajda, jedan od arhitekata koji je radio na projektu te zgrade i preminuo tijekom njezine gradnje.
  Više o zgradi pročitajte OVDJE.

• Park Mladenaca je osnovan 1967. prema projektu pejzažnog arhitekta Smiljana Klaića i u njemu su sve do 1978. i popunjenja kapaciteta parka novooženjeni parovi sadili mlada stabla. U parku je 1971. postavljena skulptura Mladenci kipara Stipe Sikirice.
  Zanimljivo je da koliko god je ideja da mladenci sade stabla kao zavjet sretnom zajedničkom životu prepoznata u gotovo cijelom svijetu javni park tog tipa osim u Zagrebu postoji tek još u jednom filipinskom gradu.
  Posljednjih godina, od 2011., park se često spominje kao jedna od zelenih površina koje su sadržane u tzv. Plavoj potkovi, nizu novozagrebačkih parkova (postojećih i planiranih) koji u formi potkove okružuju naselja središnjeg dijela Novog Zagreba. Forma tog niza parkova kao i njegovo ime asocira na Zelenu potkovu autora Milana Lenucija koja je jedna od najznačajnijih karakteristika zagrebačkog Donjeg grada. Za inicijativu Plava potkova zaslužan je Saša Šimpraga iz inicijative 1postozagrad.
  Kao park koji je tek sjevernom stranom vezan uz bučnu Aveniju Dubrovnik, a sa svih je drugih strana okružen mirnim prostorima on predstavlja odlično mjesto za organizaciju kulturnih događanja, a lako je zamisliti ga i kao lokacija za npr trajni ili privremeni park skulptura.
  Više o Parku mladenaca pročitajte u tekstu na web portalu Lice grada, OVDJE.

• Zelena površina između Sigeta i Trnskog nalazi se na uskom i dugačkom prostoru koji se pruža zapadno od Parka mladenaca sve do krajnjeg južnog ruba naselja Trnsko. U tom se prostoru nalazi dio zelenih površina koji se nalazi tik uz najistočnije zgrade Trnskog, još jedan niz “divljih vrtova” već i jedan napušteni voćnjak oraha. Po tom se zelenom pojasu pruža mogućnost za ugodnu i dojmovima raznovrsnu šetnju sve do željezničke pruge za Sisak koja predstavlja granicu naselja Trnsko.

Pogled na označene prostore koji predstavljaju Plavu potkovu Novog Zagreba. [DF 2025.] 

Vanjski dio potvrde o sadnji stabla u Parku mladenaca, 02.07.1977., povodom ženidbe Vladimira Tarnovskog i Valerije Hauptfeld. [VT 2025.] 

Unutarnji dio potvrde o sadnji stabla u Parku mladenaca, 02.07.1977., povodom ženidbe Vladimira Tarnovskog i Valerije Hauptfeld. [VT 2025.] 

Na stazici prema “divljem” prijelazu željezničke pruge iz Trokuta u Trnsko.. [DF 2025.] 

Prelazimo prugu za Siska na neoznačenom prijelazu željezničke pruge. [DF 2025.] 

• Vrtovi Trokuta se nalaze u jugoistočnom kutu istoimenog naselja koje se nalazi unutar trokrake željezničke raskrsnice od koje se odvajaju željeznički kolosijeci u smjeru zagrebačkog Glavnog kolodvora (sjever), Karlovca (jugozapad) i Siska (jugoistok). Zbog svoje okruženosti željeznicom naselje je loše povezano sa okolnim kvartovima, građeno je neplanski pa su prometnice unutar naselja uske, dijelom i bez pločnika, a postoji i manjak uređenih zelenih površina. No, jugoistočni dio naselja, sa sportskim igralištem, vrtovima i velikim slobodnim prostorom uz južnu granicu predstavlja zanimljivu lokaciju za razne sadržaje. Također, uski pješački tunel kojim je taj dio Trokuta povezan s Trnskim predstavlja senzaciju sam po sebi, vrlo atraktivan prostor koji bi također mogao postati još zanimljiviji uz poneku umjetničku intervenciju.

Iz Trokuta šetnja se nastavila jednim od ad hoc neplanski ugaženih prijelaza preko željezničke pruge koje su kroz grmlje i šipražje progazili stanovnici Trokuta na putu do trgovina, škole i drugih sadržaja Trnskog. Na cijeloj istočnoj strani Trokuta nalaze se tek dva službena denivelirana prijelaza, već spomenuti uski pješački tunel na jugu te novije izgrađeni pothodnik otprilike na sredini naselja.

• Prostor nekadašnjeg željezničkog kolosijeka za Velesajam nalazi se uz zapadnu granicu Trnskog, neposredno uz željeznički kolosijek koji vodi u smjeru Siska. Taj se kolosijek izgrađen oko 1960. godine, nakon izgradnje Zagrebačkog velesajma, sa ciljem lakšeg transporta izložaka do Velesajma, od kolosijeka za Siska odvaja još kod željezničke stanice Zagreb – Klara te se od jugoistočnog kuta Trokuta postepeno spušta i uz skretanje udesno prolazi između zgrada sjeverozapadnog diejla Trnskog prelazi Aveniju Dubrovnik i stiže do Velesajma u čiji prostor ulazi sa zapadne strane. U 60-im su se godinama na Velesajmu izlagali novi vlakovi, lokomotive, pružne dizalice i razna druga industrijska oprema koju je tada bilo lakše dovesti šiskim putem nego cestovnim. Sve do 1975. su tim kolosijekom još vozile manevarke parnjače, a nakon toga dizel lokomotive. 1995. je na prijelazu preko Avenije Dubrovnik postavljena suvremena signalizacija, a posljednji vlak koji je njime prošao bio je talijanski Pendolino, koji je bio izložen na Velesajmu 1996. Ili 1997. Radi sve većeg transporta velesajamskih izložaka cestovnim putem taj je kolosijek postao suvišan i uklonjen je oko 2000. godine.
  Strojovođe koji su vozili manevarke za Velesajam svjedoče o interesu kojeg su pobuđivale kompozicije koje su vozile za Velesajam, mnoštvo stanara je bilo na prozorima, a strojovođe bi zapištali sirenom kada bi među “publikom” vidjeli simpatične cure ili djecu koja su se osobito radovala prizoru.

• Garaže Trnskog koje su smještene uz zapadni rub naselja i isprepletene s manjim “divljim vrtovima” predstavljaju atraktivno moguće “platno” za umjetničke radove. Svojim raznolikim šarenim vratima i “kolonijama” u koje su smještene već su i same po sebi zanimljiv prizor, a uz dodatne sadržaje bi mogle biti još i puno atraktivnije.

Šetnja je završena u pješačkom pothodniku koji spaja Trnsko sa Kajzericom i tramvajskim stajalištima u sredini Avenije Dubrovnik. Pothodnik je 2024. godine oslikan muralima nekoliko autora kojima je izražena počast poznatim lokacijama, ličnostima i pričama Trnskog, od nekadašnjeg autobusa koji je vozio za Mažuranac, benda Azra, javnom satu i mnogim drugima. Prema mišljenju voditelja šetnje oslikavanja tog pothodnika je uspješnije nego mnoga druga, upravo zbog lokalne teme, ali i izbora vedrih boja koje taj inače mračan prostor ispunjavaju veselijom atmosferom.

Dječja igra na okviru za klofanje tepiha u Trnskom. [DF 2025.] 

Jedan od nizova garaža u Trnskom, snimljeno u srpnju 2025. [VR 2025.] 

Detalj murala u pothodniku Trnsko. [DF 2025.] 

Završetak šetnje u pothodniku Trnsko. [DF 2025.] 

— o —

Kratki vremenski pregled nastanka i života Novog Zagreba s naglaskom na mjesta kulture i umjetnosti: 

• 1949.: Dovršena je gradnja prve faze Brodarskog instituta, prve javne zgrade grada Zagreba južno od Save
• 1952.: Počela je gradnja prvog stambenog naselja južno od Save, Remetinca. Uz to, na prostoru istočno od Kajzerice počinje gradnja hipodroma, te nešto južnije nogometnog igrališta kojim se dugi niz godina služio NK Lokomotiva.
• 1955. – 1957.: U Remetincu je sagrađena zgrada općine (danas: Policijska stanica), a pored nje današnja zgrada Kulturnog centra Novi Zagreb koja je u prvim desetljećima svojeg postojanja povremeno služila kao kino dvorana
• 1956.: Zagrebački velesajam prelazi Savu i te je godine održana prva priredba u njegovim novim prostorima (neki su programi održani i u dotadašnjim prostorima u Savskoj cesti, u današnjem Studentskom centru te zgradi Tehničkog muzeja Nikola Tesla)
• 1957.: Otvorena je knjižnica Savski gaj
• 1960.: Sagrađeno je naselje Trnsko
• 1963.-1968.: Sagrađen je niz stambenih naselja “prvog vala” izgradnje Novog Zagreba: Zapruđe, Siget, Sopot, Utrine, Travno
• 1973.: Otvorena je knjižnica Zapruđe
• 1977.: S radom je počeo Centar za kulturu Novi Zagreb, u njegovom okviru djeluje gakerija Spektar
• 1979.: Tramvaj je prešao Savu i povezao Novi Zagreb s ostatkom grada preko Mosta mladosti
• 1985.: Izgradnjom trramvajske pruge zapadnim dijelom Novog Zagreba te preko Jadranskog mosta spojen je “novozagrebački tramvajski prsten”
• 1982.-1986.: Drugi “val” novozagrebačkih stambenih naselja je sagrađen: Dugave, Sloboština, Središće. Svoja su vrata otvorile knjižnica Dugave (1983.) i Sloboština (1984.)
• 1995.: U Novi Zagreb, u Travno, se doselio Međunarodni centar za usluge u kulturi. Ta je ustanova osnovana od strane Studentskog esperantskog kluba s ciljem pokretanja  Međunarodnog festivala lutkarskih kazališta (PIF – Pupteatra internacia festivalo) koji je u prvim desetljećima svojeg postojanja prikazivao lutkarske predstave isključivo na međunarodnom jeziku Esperanto. Tijekom 90-ih i festival i ustanova koja ga je vodila gube esperantski karakter te se orijentiraju na klasične kulturne programe na Hrvatskom jeziku. Danas je centar poznat pod imenom Kulturni centar Travno.
• 2011.: Muzej suvremene umjetnosti također prelazi Savu i seli se na svoju sadašnju lokaciju, na sjecištu dvaju važnih gradskih simetrala, one koja dijeli Zagreb na istočni i zapadni dio (linija Gradec – Trg bana Jelačića – Glavni kolodvor – Most slobode) te one koja Novi Zagreb dijeli na njegov sjeverni i južni dio (Avenija Dubrovnik)  

 

(Vanja)

 

Vezani tekstovi:

• MSU i njegova rijeka, jučer, danas, a valjda i sutra
• Tura kultura: Brodarski institut
• Tura kultura: Zagrebački velesajam
• Galerija Modulor
• Galerija DDT 
• Trešnjevačke skulpture, fontane i spomen obilježja
• Tura kultura: Akademija likovnih umjetnosti u prostorima Jadran filma
• Tura kultura: Udruga KONTEJNER – biro suvremene umjetničke prakse
• Tura kultura: Atelijeri Žitnjak

Zanimljive poveznice:

• Web stranica Muzeja suvremene umjetnosti
• Web portal Umjetnost u javnom i socijalnom prostoru neprofitne umjetničke organizacije Otvoreni likovni pogon
• tekst u časopisu Vijenac (broj 338, 22.11.2007.) o umjetničkoj akciji “Andrija, super, momak si ti …” posvećenoj zgradi Super Andrija autorice Ines Krasić i suradnika Tina Turka.
• web tekst posvećen radu Nore Turato “Aaaaaaaaaaaaa!!!”
• “Art in Public Spaces and Community Interaction in 2024”, tekst na engleskom jeziku na web portalu Nonsuchfoundation
• “Revitalizing Urban Spaces: 10 Interventions for Transforming Unused Areas”, tekst na engleskom jeziku na web portalu ArchDaily
• izuzetno zanimljiv i detaljan tekst na engleskom jeziku o Zagrebačkom velesajmu na web portalu Spomenik database