Tura Kultura: Brodarski institut

Posjet Brodarskom institutu u sklopu akcije “Tura kultura” održan je 28.01.2023., a vodila ga je zaposlenica Instituta, mr.sc. Marta Pedišić Buča, dipl.ing., voditeljica sektora Pomorske tehnologije. Posjetu je prisustvovalo 56 posjetitelja.

Brodarski institut utemeljen je 18. 06.1948. godine kao znanstveni institut s ciljem razvoja znanstveno-istraživačkog rada za potrebe ratne i trgovačke brodogradnje i bio je jedina ustanova tog tipa u tadašnjoj državi. Izgradnja kompleksa uredskih, laboratorijskih i drugih prostora na sadašnjoj lokaciji počela je 1949. i to je bio prvi objekt urbanog karaktera na tada potpuno ruralnom prostoru današnjeg Novog Zagreba. Najveći dio kompleksa dovršen je do sredine 1950-ih, iako je izgradnja službeno trajala do 1959. Tek nakon njega su izgrađeni Hipodrom i nogometno igralište NK Lokomotiva na Kajzerici (1952.), započeti radovi na planiranju i izgradnji Zagrebačkog velesajma (1955.-1956.) te prvog urbanog stambenog naselja tog prostora, Naselja februarskih žrtava (1956.), kasnije preimenovanog u Remetinečki gaj.

Projekt Brodarskog instituta napravio je jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata tog doba, Marijan  Haberle (1908.-1979.), koji je u tom trenutku iza sebe već imao velik broj značajnih realizacija: uređenje i adaptacija Zagrebačkog zbora u Savskoj cesti (1936.-1939.), stambena zgrada s dvoranom župe sv. Blaža u Kordunskoj ulici (1939.-1940.), crkva bl. Marka Križevčanina u Selskoj cesti (1940.), dogradnja tzv. paviljona R (zgrada današnjeg Tehničkog muzeja, 1949.).

Voditeljica posjeta Marta Pedišić Buča, voditeljica Odsjeka pomorske tehnike. [VR 2023.]

Brodarski institut (preuzeto iz časopisa Arhitektura)

U pratećim materijalima izložbe “Prolegomena za modernu: društveno angažirana arhitektura Marijana Haberlea između vizije i realnosti” održanoj u Galeriji Modulor Centra za kulturu Trešnjevka u veljači 2023. njena autorica, dr.sc. Jasna Galjer, redovita profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u dijelu teksta posvećenom Brodarskom institutu istakla je slijedeće:

“Međusobno povezani objekti upravne zgrade, ispitnih bazena, laboratorija, i pomoćnih objekata uklopljeni su u park osmišljen kao spoj „mikroprostornih“ hortikulturnih segmenata koji oblikovno artikuliraju dijelove kompleksa i predstavljaju specifičnu ambijentalnu vrijednost.Slično prethodnim rješenjima i ovdje je slobodna površina „premrežena“ promenadama koje evociraju karakter engleskog parka u kojem nije nedostajalo ni egzotičnog bilja, a posebna atrakcija bio je ribnjak u neposrednoj blizini ulaza u glavnu zgradu. Također karakteristično za Haberlea, oblikovanju ulaza je posvećena dodatna pažnja: ovdje natkrivenog konkavno-konveksnim trijemom ekspresivnih obilježja.

Za djela ovog autora prepoznatljiv senzibilitet za svojstva pojedinih materijala uočljiv je i u interijeru glavne zgrade. Kombinacije različitih materijala (drvo, staklo, kamene oplate) očituju organičnost pristupa i rafiniran odnos prema povezivanju pojedinih prostora, interijera i eksterijera, primjerice u ulaznom predvorju s minijaturnim unutrašnjim parkom i velikoj dvorani za sastanke. Upravo ovaj prostor odlikuje se nenametljivom reprezentativnošću mobilijara , koji u spoju s efektnom zidnom slikom (autora Raoula Goldonija) i ostakljenom zidnom stijenom  orijentiranom okolnom parku na najbolji način ilustrira vrhunske standarde oblikovanja prostora. U ovom kontekstu treba navesti i za Haberlea karakterističnu suradnju s vizualnim umjetnicima: dodatnu estetsku kvalitetu i vizualni identitet Brodarskog instituta oblikovao je Raoul Goldoni. Kompleks je realiziran etapno, od zapadnog dijela parcele prema istoku. Koristeći iskustva u projektiranju složenih arhitektonsko-urbanih kompleksa, na primjer Zagrebačkog zbora, Haberle je sa suradnicima u projektu Brodarskog instituta osmislio koherentni sklop strukturalno povezanih objekata.”

Rezultat njegova rada je multifunkcionalni kompleks iznimno kvalitetne arhitektonske i urbanističke realizacije koji je građen između 1949. i 1959. Najistaknutiji objekt kompleksa je najveća zgrada u kojoj se nalaze bazeni za ispitivanje modela. Tu su veliki bazeni dužine 276 i preko 300 metara, široki 12,5 odnosno 6 metara i dubine vode 6 i 2 metra te veliki kružni bazen promjera 32 metra u hali natkrivenoj kupolom koju je projektirao inženjer Krunoslav Tonković. Iako je najpoznatiji po projektima konstrukcija mostova (Most slobode i Jankomirski most u Zagrebu), u njegovom opusu značajno mjesto zauzimaju smjela i inovativna rješenja, kao što je viseća armirano-betonska konstrukcija za Paviljon broj 40 na Zagrebačkom velesajmu (1957.) te  netom spomenuta kupola s drvenim rebrima promjera 39,2 m i svjetlarnikom promjera 4  metra koja natkriva kružni bazen i koja je iznimno ostvarenje i u međunarodnim mjerilima.

Što se aktivnosti Instituta tiče, najvažnije su bile vezane uz eksperimentalni razvoj plovila do izrade prototipa, poslove po načelu „ključ u ruke”, projektiranje, nadzori, proračuni, mjerenja i ispitivanja.

Sjećanje na važne datume u povijesti Instituta: Osnivanje (1948.), puštanje u rad prvih objekata (1951.), završenje izgradnje prve faze (1959.), preuzimanje Instituta od strane Republike Hrvatske (1991.). [VR 2019.]

Jedna od bušotina iz kojih Institut dobiva pitku vodu i koja je izvan javnog sustava vodoopskrbe grada Zagreba. [VR 2023.]

Brodarski institut je od svoga osnutka specijaliziran za projektiranje nadvodnih i podvodnih ratnih plovila te je u njemu projektirano više desetaka klasa ratnih brodova i podmornica. U posljednjih dvadesetak godina, Brodarski institut se specijalizirao i za civilnu brodogradnju, projektirajući i gradeći, primjerice, riječni putnički katamaran Millennium Diamond za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Po pitanju eksperimentalnog rada, od utemeljenja Brodarskog instituta do danas, izrađeno je i ispitano gotovo 1400 modela brodova i 1200 modela propelera. Treba spomenuti da se osim zagrebačkog Brodarskog instituta u svijetu nalazi tek 40-ak institucija te vrste koje se bave eksperimentalnom hidrodinamikom.

U bazenima Instituta se tegljenjem modela ispituje hidrodinamika plovila, ali i drugih objekata koji se nalaze u vodi (pontoni, platforme). U njima se mogu ispitivati modeli najveće duljine do 10 metara i težine do 3 tone. Bazen je opremljen kolicima mase 55 tona pogonjenih motorima na istosmjernu struju koja se kreću po tračnicama i mogu povući model do najveće brzine od 14 m/s.Konstrukcija kolica uključuje brojne nosače I veliku masu kako bi omogućila miran rad i što više smanjila vibracije koje ometaju mjerenja. Kolica su projektirana od strane njemačke firme Kempf & Remmers, a napravljena su u suradnji sa mnogovrsnom domaćom industrijom 80-tih godina 20.st. i izuzetne su kvalitete.

Jedan od primjera koliko su za preciznost mjerenja važni detalji je podatak da se kod izračuna visine vode u bazenima u obzir uzima i zakrivljenost Zemlje. Također, tračnice kolica prate zakrivljenost zemljine kore što je ostvareno pomoću kanalica postavljenih odmah do tračnica. Bazen je opremljen i generatorom valova koji može simulirati duljinu vala do 40 metara. Pri generiranju valova treba u obzir uzeti za koja se mora  vrše ispitivanja – naime, svaki ocean, odnosno more ima svoj profil valova ovisno o njegovim karakteristikama. Naša je posebnost što je hrvatski znanstvenik istražio I opisao valovlje Jadranskog mora tako da Institut posjeduje poseban profil za Jadran što je veliki raritet jer ovako mala mora kao što je Jadransko obično nemaju izrađen svoj samostalni profil valova. Radi preciznosti mjerenja u bazenu se nalaze i konstrukcije za apsorpciju valova kako bi čim manje dolazilo do njihove interferencije s mjerenjima.

Bazen ispred upravne zgrade. [VR 2023.]

Šetnja po vrtu kompleksa Brodarskog instituta. [VR 2023.]

Osnovne vrste pokusa su tegljenje modela (pri čemu se mjeri sila) te pokus vlastitog pogona tj. autopropulzije (kolica koja su povezana s modelom ga prate). Modeli su napravljeni od drveta, a površina im mora biti vrlo glatka, što se postiže bojanjem posebnim premazima.

Okrugli bazen služi za ispitivanja upravljivosti brodova i podmornica, model se montira na metalnu “ruku” i vrti po bazenu, a pokusi se mogu snimati s vrha kupole, što je nekad bio izniman raritet. U tom se bazenu također mogu ispitivati hidraulički modeli hidroelektrana (karakteristike terena, gornja i donja voda, osobine turbina). Izrađuje se model elektrane u nekom prikladnom mjerilu te se rade provjere poplavnih stanja, studija utjecaja građevinskih zahvata i njihov utjecaj na protočnost. Posljednja mjerenja su u tom bazenu izvršena 2014. uz model Zagrebačke obale luke Rijeka. Na modelu gata se uz mobilni generator valova promatrao utjecaj tih valova, ima li prelijevanja, ima li pojave erozije koja se pratila pomoću kamenja različite granulacije itd.

Taj bazen posljednjih godina više nije u upotrebi zato što se pokusi upravljivosti sada rade na jezeru Čiče, modeli su opremljeni daljinskim upravljanjem i s njime se mogu raditi sva potrebna mjerenja uz uvjet da na jezeru vlada lijepo vrijeme.

Posljednja upotreba kružnog bazena nije uopće bila vezana uz tehniku već uz kazalište: U i oko njega je u svibnju 2022. godine ansambl Hrvatskog narodnog kazališta igrao predstavu Zločin na Kozjem otoku autora Uga Bettija u režiji Paola Magellija.

Uz bazene se u Institutu nalaze i dva kavitacijska tunela za ispitivanje modela propelera. Institut raspolaže velikom zalihom propelera (brodskih vijaka) najrazličitijih karakteristika s kojima su moguća različita mjerenja.

Što se tiče mjerenja koja se provode u Institutu, ona se najčešće provode za plovila duža od 20 metara jer su za manja plovila ta mjerenja preskupa. Velika većina mjerenja su naručena od strane privatnih naručitelja, iako bi bilo očekivano da narudžbe stižu od državnih institucija, jer bi to davalo smisao postojanju ovakvog laboratorija baš u Hrvatskoj. Također, neki naručitelji u cilju smanjenja troškova sami izrađuju modele. Modeli koji se ispituju su privatno vlasništvo naručitelja koji su platili za njih.

U kompleksu se nalazi i Laboratorij za ispitivanje vibracija i udara koji je još dijelom u funkciji. Sa istočne strane, uz Aveniju Vjećeslava Holjevca,  sagrađena je u 80-im godinama prošlog stoljeća još jedna zgrada, koja je dijelom sastavni dio Instituta, a dijelom stambena zgrada u kojoj se uz dio stanova za djelatnike Instituta nalaze i stanovi za građanstvo.

Veliki bazen. [VR 2019.]

Na rubu “kolica” iznad velikog bazena. [VR 2019.]

Kao zanimljivost spominjemo i da je glavni ulaz u Institut iz Froudeove ulice koje je dobila ime ne po psihoanalitičaru Sigmundu Freudu nego po brodarskom inženjeru Williamu Froudeu, osnivaču eksperimentalne hidrodinamike. S južne strane Instituta se nalazi Aleja pomoraca, a iza nje Park Hrvatske mornarice. Sa sjeverne strane se pak nalaze Resselova ulica, nazvana po izumitelju brodskog vijka Josephu Resselu, Prilaz Ivana Visina, nazvan po istoimenom pomorcu iz 19. stoljeća koji je bio među prvim ljudima koji su oplovili svijet, Prilaz Vladislava Brajkovića, nazvan po pravniku i međunarodno priznatom stručnjaku za pomorsko pravo, te Ulica Leopolda Sorte, jednog od prvih profesora Visoke tehničke škole u Zagrebu i osnivača modernog studija brodogradnje u Hrvatskoj.

Plovilo usred grada. [VR 2023.]

U razdoblju od osnutka do Domovinskog rata stručnjaci Brodarskog instituta projektirali su ratna plovila, razvili brojne sustave naoružanja i druge opreme, a u brodogradilištima su prema projektima naših stručnjaka izgrađeni brojni ratni brodovi i podmornice. S druge strane, nakon promjene statusa Instituta, tijekom Domovinskog rata, uslijedila je mirna primopredaja u periodu doba odlaska JNA. Iz Instituta nije otišlo puno ljudi, tek manji dio zaposlenih su bile vojne osobe, dok su većina bili stručnjaci, odnosno civilne osobe koje su ostale raditi u Institutu.

Nakon osamostaljenja Hrvatske, između 1991. i 1993. godine, Brodarski institut prestaje biti ustanova koja se financira iz proračuna i postaje društvo s ograničenom odgovornošću, te od tada djeluje pod nazivom Brodarski institut d.o.o. sa Republikom Hrvatskom kao vlasnikom. Još 1999. u Institutu je bilo zaposleno oko 200 ljudi, od toga je bilo preko 100 inženjera.

Trenutno, početkom 2023. godine, u Institutu su zaposlene još samo 4 osobe na poslovima održavanja, dok su stručne osobe, inženjeri, njih 13, zaposleni u državnoj tvrtci Hrvatska Brodogradnja – Jadranbrod. Dio zgrade nije više u izvornoj funkciji nego u najmu, za smještaj službi Civilne zaštite i još nekih drugih najmoprimaca.

Kružni bazen. [SM 2023.]

Kupola kružnog bazena. [VR 2019.]

S arhitektonske strane, kompleks Brodarskog instituta je zaštićen kao kulturno-povijesna cjelina, objekti kao i prostor parkovnih površina koji ima karakter arboretuma, sa većim brojem zasađenih egzotičnih vrsta među kojima se svojom ljepotom ističe veličanstvena magnolija koja se nalazi u blizini ulaza u upravnu zgradu. Zasluge za hortikulturno uređenja parka oko Instituta nosi pejzažna arhitektica Mira Halambek Wenzler koja ga je projektirala.

U prizemlju upravne zgrade nalaze se dvorana za sastanke te iznad njega dva kata ureda. Na posljednjoj se etaži nalazi kantina sa terasom. Cijelu zgradu odlikuju arhitektonski detalji koji podsjećaju na brod.

Kvalitetu gradnje potvrđuje podatak da su u zagrebačkom potresu 2020. nastala samo manja oštećenja na naknadno izgrađenim pregradnim zidovima.

Teško je reći zašto se vlasnik Instituta, država, odlučio za neracionalno gospodarenje svojom imovinom odnosno gušenje i gašenje aktivnosti Instituta koji se, radi svojih specifičnosti te spomeničke zaštute ne može koristiti niti za jednu drugu djelatnost te je njegova jedina smislena funkcija upravo ona radi koje je i sagrađen – za bavljenje izvornim aktivnostima na području brodogradnje i hidrotehnike.

Razgovor s voditeljicom posjeta Martom u hodniku pred modelarskim radionicama. [VR 2023.]

Terasa upravne zgrade, pored prostora bivše kantine. [VR 2019.]

Ovo ćemo upoznavanje sa Brodarskim institutom završiti još jednim citatom iz teksta Jasne Galjer iz materijala za izložbu:

” … kulturna simbolika (Brodarskog instituta, op. aut.) još uvijek nije postala dio sustava vrijednosti suvremenog društva, urbanog identiteta i baštine. Razlog tome, bar djelomično, treba potražiti u specifičnoj (vojnoj) namjeni kompleksa u čijem se sklopu nalaze hidrodinamički bazeni za ispitivanje brodskih modela, kavitacijski tuneli za testiranje propelera i drugi laboratoriji instituta, te se zbog toga o Brodarskom institutu čak i u stručnim časopisima rijetko pisalo, pa je kompleks ostao sve do danas gotovo nepoznat široj javnosti. Nadležne institucije nisu autoru odobrile izlaganje fotografija i nacrtakojima bi se Brodarski institut na poziv Saveza arhitekata Jugoslavije uvrstilo u pregledsuvremene jugoslavenske arhitekture na Svjetskog izložbi u Bruxellesu 1958.

S obzirom na potencijal kompleksa i njegovih prostornih resursa, doista je paradoksalna činjenica da je njegova jedina javna namjena u 2022. godini – kazališna. Umjesto zaključka, slijedi pitanje mogu li objekti poput Brodarskog instituta, preživjeti turbulentne (pos)tranzicijske prilike? Kako danas na margine društvenih interesa potisnutu kulturnu baštinu – uključujući i znatni dio arhitektonske ostavštine Marijana Haberlea; u stvarnosti a ne samo deklarativno, zaštititi od propadanja? Neuspjeh nastojanja da se tom nasljeđu osigura smisao postojanja podrazumijevao bi da je „pobjeda moderne“ definitivno ugrožena.”

Bujni vrt kompleksa Instituta gledan s terase. [VR 2019.]

Magnolija ispred upravne zgrade u punom cvatu. [MPB 2023.]

Napomena: Za posjet Institutu je sa likvidatorom dogovorena grupa od 50 posjetilaca, no interes za posjet je bio ogroman tako da se za posjet ukupno prijavilo 175 osoba i kvota za posjet je bila popunjena u prvih nekoliko sati primanja prijava.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Tura kultura
• Tura kultura: Zagrebački velesajam

Zanimljive poveznice:

• web stranica Brodarskog instituta
• opširan tekst o Brodarskom institutu na web stranicama Hrvatske tehničke enciklopedije
• poziv na posjet izložbi “Prolegomena za modernu: društveno angažirana arhitektura Marijana Haberlea između vizije i realnosti” autorice dr.sc. Jasne Galjer koja je postavljena u Galeriji Modulor u veljači 2023. godine
• tekst “Plovidba u devastaciju” posvećen Brodarskom institutu na web portalu Kulturpunkt 
• tekst “Zašto je propao Brodarski institut?” na web stranici portala Faktorgraf.hr
• web stranica tvrtke Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod
• tekst o Marijanu Haberleu na Wikipediji
• tekst o Krunoslavu Tonkoviću na web stranicama Hrvatske enciklopedije
• tekst o Žarku Alujeviću, podmorničaru i generalu JNA, direktoru Brodarskog instituta u doba vrhunca njegove aktivnosti, na web stranicama Hrvatske tehničke enciklopedije
• tekst o Miri Halambek Wenzler na web stranicama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske
• tekst o Raoulu Goldoniju na Wikipediji
• tekst o odrastanju Branimira Štulića Johnnyja u naselju Siget iz pera jednog od njegovih prijatelja iz tog doba na Facebook grupi Siget
• tekst na Wikipediji o stambenom bloku Super Andrija u naselju Siget
• tekst o povijesti Remetinečkog gaja na web portalu Korak.hr