Tura kultura: Akademija likovnih umjetnosti u prostorima Jadran-filma

U subotu, 15.02.2025., u okviru 16. izdanja Ture kulture posjetili smo privremeno boravište Akademije likovnih umjetnosti (ALU) koja se radi obnove njihove matične zgrade u Ilici dvije godine nalazila u prostoru kompleksa Jadran filma u Gornjoj Dubravi. Voditeljica šetnje je bila prof. Tanja Dabo, koja na Akademiji predaje više predmeta na smjeru Grafike. Posjetu je prisustvovalo 40 sudionika.

Nakon prethodnog posjeta, u 15. izdanju Ture kulture, udruzi Kontejner – biro suvremene umjetničke prakse, gdje smo čuli i vidjeli kako izgleda svijet suvremene umjetnosti i kako ga prati kustoska i produkcijska praksa sada smo se vratili izvorima, na mjesto gdje budući umjetnici dobivaju svoja prva znanja – i to ne samo znanja i vještine vezane uz tehnike rada, već još i više o povijesnom, umjetničkom, društvenom i svakom drugom kontekstu u kojem djeluje umjetnost i u kojem će i oni živjeti i raditi.

Sjedište ALU je u Ilici 85, međutim zbog oštećenja uzrokovanih potresom i potrebe za potpunom obnovom zgrada je napuštena na dvije i pol godine i zamjenski je prostor inicijativom Ministarstva obrazovanja pronađen u kompleksu Jadran filma koji je za potrebe Akademije obnovio dvije svoje zgrade. Ti prostori nisu posve adekvatni, niti veličinom niti opremljenošću, za sve aktivnosti Akademije međutim uz mnogo ad hoc prilagodbi su poslužili za privremeni rad. Zgrada u Ilici je u međuvremenu gotovo dovršena i u trenutku posjeta se priprema početak procesa selidbe koji će potrajati 2-3 mjeseca uz želju da se završna studentska izložba radova krajem proljetnog semestra već održi u obnovljenoj zgradi. Sam proces selidbe je vrlo zahtjevan i uključivat će mnoštvo kamionskih vožnji, seobu ne samo inventara Akademije nego i radova studenata, njihove opreme, pa i svakodnevnih stvari jer studenti viših godina studija gotovo žive u prostorima svojih klasa.

Naša nas je voditeljica pozvala na još jedan posjet, nakon preseljenja u staru/novu zgradu kako bismo upoznali i taj prostor i sve mogućnosti koje on pruža studentima i profesorima.

Treba spomenuti da ALU uz zgradu u Ilici 85 djeluje na još tri adrese, Jabukovac 10, Zamenhoffova ulica 14, te u manjem dijelu prostora Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj u Ilici 83 čija je zgrada također u obnovi. Do potresa je odsjek animacije koristio i neke prostore zgrade u Zagorskoj 16. Nažalost, ta je zgrada jako stradala u potresu i morala je biti srušena i trenutačno ne postoje konkretni planovi za njenu ponovnu izgradnju, a nije niti poznato hoće li Akademija ponovo koristiti te prostore ako/kad zgrada ipak bude obnovljena.

Također, važno je reći da su organizatori tražili dozvolu i za posjet ostatka kompleksa Jadran filma u kojem se nalazi niz zgrada koje još uvijek služe za snimanje i izradu filmova, TV emisija, reklamnih filmova i slične potrebe (poznato je bilo snimanje reality showa “Big Brother” za TV kuću RTL), dok je dio neiskorišten i zapušten. Nažalost, odgovor na taj zahtjev nikad nije stigao iako smo kontaktirali i vlasnika tvrtke Vinka Grubišića stoga se ovaj posjet koncentrirao samo na obilazak dvije zgrade koje koristi Akademija. U jednoj, neposredno pored ulaza u prostor Jadran filma, smještena je uprava ALU i Odsjek za animirani film i nove medije, dok se ostali odsjeci nalaze u drugoj zgradi, dublje u kompleksu. Nije posve poznato za što su te zgrade služile prije, ali čini se da su u upravnoj zgradi nekad bili laboratoriji za obradu filmske trake, montaža i slično.

Voditeljica šetnje, prof. Tanja Dabo govori o radu Akademije. [VR 2025.] 

Ovaj se auto našao posve slučajno uz našu grupu – to je vjerojatno dio rekvizita Jadran filma. [VR 2025.] 

Nakon uvodnih pozdrava voditeljica posjeta Tanja nas je upoznala s organizacijom Akademije. Ona je podijeljena na 6 odsjeka: Slikarski odsjek, Kiparski odsjek, Grafički odsjek, Nastavnički odsjek, Odsjek za animirani film i nove medije te Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina, a treba spomenuti i da se Odsjek animacije i novih medija uskoro dijeli na ta dva dijela kao samostalne odsjeke.
Svaki odsjek osim Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina obuhvaća 4 godine preddiplomskog i jednu godinu diplomskog studija. No, trenutno se prelazi na nešto drugačiju organizaciju, 3 + 2 godine za sve studije osim konzerviranja i restauriranja koji će raditi po principu 5 + 0, dakle oni koji ga upišu moraju odraditi svih 5 godina kako bi dobili sva znanja i kompetencije. Ta će promjena učiniti ALU kompatibilnom sa svim studijima u regiji, a i u svijetu je većina umjetničkih studija organizirana po sistemu 3 + 2, dakle 3 godine općeg zajedničkog obrazovanja i 2 godine specijalizacije na diplomskom studiju.

U Hrvatskoj postoji još niz umjetničkih studija i smjerova koji su nastali većinom u posljednjim desetljećima. Umjetnička akademija u Splitu osnovana je 1997., no neka usmjerenja poput onoga za nastavnika likovnog odgoja vuku korijene iz 1945. i osnivanja Pedagoške akademije. Više o toj akademiji pogledajte na njihovim web stranicama (OVDJE). Ta akademije osim likovne umjetnosti obuhvaća i glazbenu te kazališnu.

Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci osnovana je 2006. godine i uz umjetničke smjerove obuhvaća i primijenjenu umjetnost, vizualne komunikacije, glazbu i film. Za više informacija pogledajte OVDJE.

Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku osnovana je 2004. godine i na njoj se uz umjetnost mogu studirati smjerovi vezani uz glazbu, kazalište, film te komunikacijske znanosti. Više o njoj pogledajte OVDJE.

Neke od umjetničkih smjerova (osobito nastavnički) moguće je naći i na Sveučilištu u Zadru te Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

Mišljenje je naše voditeljice da ovoliki broj sličnih studija nije dobar jer vodi do velikog rasipanja studenata, a odluke o studiju se često ne donose na osnovu studijskog programa već praktičnosti: gdje je pogodnije naći smještaj, gdje se jeftinije živi, koji je prijemni jednostavniji. Društvena atmosfera također ne pogoduje izboru kulture i umjetnosti kao zvanja, one su na društvenoj margini pa su tako i ti umjetnički studiji koji se nalaze na marginama novih sveučilišta daleko od stvarnih potreba suvremenog društva i današnjeg vremena. Zagrebački studij na ALU je jedini u Hrvatskoj koji educira studente u tri temeljna umjetnička smjera (slikarstvo, kiparstvo, grafika) i koje je nemoguće naći u programima drugih sveučilišta.

Prilikom izbora studija umjetnosti treba znati i da su nakon diplome na većini smjerova osigurani poslovi. Dio studenata će kročiti neizvjesnim putem slobodnih umjetnika međutim mnogi će se odlučiti za rad u muzejima, galerijama, školama, drugim pedagoškim programima, stručnim ustanovama, a konzervatori i restauratori su osobito traženi. Studentima se također nudi puno praktičnog rada i raznolikih mogućnosti prakse po umjetničkim ustanovama svih vrsta.

ALU nudi i novi doktorski studij iz vizualnih umjetnosti koji naslijeđuje stari program doktorskih studija. U tom se završnom stupnju akedemskog obrazovanja nudi veliki izbor različitih usmjerenja i mentora.

Govoreći o brojkama na Akademiji studira oko 400 studenata na svim godinama zajedno (oko 70 po godini). Uz njih i za njih radi oko 120 zaposlenika od kojih je 70-tak nastavnog osoblja, a ostalo su zaposlenici u administrativnim i tehničkim službama.
Kvota za upis je u pravilu 8 domaćih studenata plus još po dva strana državljana. Velika većina studenata završi fakultet, otpadne tek poneki koji u sebi nema stvarnu želju postati umjetnik. Interes za studiranje opada, nekad je bilo po 10 studenata na jedno upisno mjesto, sada samo po dva do četiri, ovisno o smjeru. Među studentima je također primjetno da se veći broj studenata odlučuje za studij neke od primijenjenih umjetnosti (npr dizajna) za razliku od atudija na ALU gdje se studira tzv. “čista umjetnost”.

Proces upisa na ALU traje tri do četiri dana, također ovisno o smjeru, između ostaloga on sadrži test opće kulture i predaju mape s radovima.

Pogled unazad kazuje da je Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu utemeljena u lipnju 1907. godine kao Kraljevsko zemaljsko više obrazovalište za umjetnost i umjetni obrt, s Ustrojnim statutom i Naučnom osnovom s redom predavanja na Slikarskom odjelu, Kiparskom odjelu i Odjelu za kandidate učitelje risanja. Prvi nastavnici bili su Robert Frangeš Mihanović, Rudolf Valdec, Robert Auer, Oton Iveković, Bela Čikos Sesija, Menci Clement Crnčić i Branko Šenoa. Po nacrtima Hermana Bolléa sagrađeni su prvi atelijeri, a za potrebe nastave adaptirana je dvorišna zgrada nekadašnjeg Zemaljskog rodilišta.

Više o povijesti Akademije možete naći OVDJE.

Prilikom izrade projekta za sadašnju obnovu zgrade u Ilici ustanovljeno je da je zgrada tijekom više od 100 godina upotrebe doživjela mnoštvo promjena od kojih je neke bilo vrlo teško pratiti jer nisu bile kvalitetno dokumentirane. Naposlijetku je odlučeno da se zgrada obnovom vrati u prvobitni oblik, vanjski i unutarnji, iz 1907. (više o povijesti zgrade ALU pogledajte OVDJE na web portalu Arhitektura Zagreba). A to znači da će se uskoro profesori i studenti vratiti u zgradu koju više neće poznavati, sa ulazima (osim glavnog), hodnicima, prostorima koji će biti na drugim mjestima i drugih dimenzija. Nadaju se da će sve te promjene doprinijeti funkcionalnosti i da će se po povratku rad u tom izmijenjenom prostoru moći odvijati bolje nego prije obnove.

Nakon useljenja u zgradu u Ilici u obnovu ide prostor na Jabukovcu, međutim ta će obnova biti puno brža jer nisu potrebni toliko opsežni radovi.

Porta Akademije. [SM 2025.] 

U jednom od ateljea. [DF 2025.] 

Razgovaramo o procesu revalorizacije akademijskog programa. [VR 2025.] 

Kreativna ploča. [VR 2025.] 

Posjet smo nastavili ulaskom u prvu zgradu koja se nalazi neposredno iza ulazne porte Jadran filma. U toj se zgradi nalaze uprava, stručne službe te Odsjek animacije i novih medija. Nakon ulaska u zgradu prošli smo prostorima kojima se služi taj odsjek, uz tamnu komoru za izradu fotografija tu su i tonski studio i prostor za snimanje, a oglasne su ploče pune obavijesti o festivalima animiranih filmova po cijelom svijetu, a na jednoj od polica se nalaze i svežnjevi stripova. Naravno, prostorima dominiraju crteži svih vrsta, neki nastali kao dijelovi projekata na kojima rade studenti, a neki i posve sigurno bez nekog posebnog povoda.

U hodniku kojim se dolazi do studija dominira veliki pano sa kolažem crno-bijelih fotografija nekadašnjih asistenata i profesora ALU. Saznali smo da je taj pano više puta mijenjao lokacije, ovisno o dekanu i njegovom interesu za taj dokument prošlosti.

Jedna od tema kojih smo se dotakli u tom dijelu razgovora su bile stručne službe fakulteta. Djelatnici fakulteta su posebno ponosni na službu koja se brine o studentima i rješava njihove probleme, od posve administrativnih, vezanih uz studij, pa do onih životnih, egzistencijalističkih, koji također pogađaju studente ALU, možda čak i više nego druge studente jer oni velik dio svojeg vremena provode u radu u ateljeima Akademije.

Spomenuli smo i proces revalorizacije studija koji sadrži potpunu reviziju stručnih programa i rada Akademije svakih 5 godina uz međunarodnu kontrolu koju provodi stručna komisija iz raznih zemalja EU. Postupak je vrlo rigorozan i ako se tijekom njega pronađu greške Akademija može ostati bez dozvole za rad.

Naravno, poslovanje takve institucije ne obuhvaća samo direktan rad sa studentima. Dogovaraju se međunarodne suradnje, raspisuju projekti preko kojih se pokušava osuvremeniti oprema, nabaviti financijska sredstva za kvalitetniji rad. Akademija se financira iz budžeta za visokoškolsko obrazovanje po sistemu tzv. “glavarina”, dakle sukladno broju studenata. Na taj način se plaća cjelokupni hladni pogon – režije i ostali troškovi prostora, materijal za rad studenata, terenska nastava, edukacije itd. A za pokrivanje svih ostalih troškova potrebno je naći dodatne izvore financiranja.

U upravnoj zgradi se nalazi i velika dvorana koju, nažalost, nismo uspjeli posjetiti jer je bile nedostupna radi snimanja.

Na putu do druge zgrade. [VR 2025.] 

Slijedeći korak našeg boravka je bio posjet drugoj zgradi koju koristi ALU. U njoj se nalazi veći broj manjih prostora u kojima su atelieri studenata podijeljenih po klasama različitih profesora. Više godine studija obuhvaća studentski rad u “klasama” kod njihovih mentora. To je period u kojem studenti provode puno vremena u Akademiji radeći na svojim radovima i ambijent tih ateliera to posve jasno odražava – oni su kombinacije dnevnih soba, kuhinja i prostora za rad, s kaučevima, stolicama, rešoima, knjigama, odjećom … donesenih tko-zna-otkud. Ti prostori poprimaju karaketeristike ljudi koji u njima rade, kako studenata tako i profesora, pomalo su kaotični, ali imaju svoju dušu.

U prizemlju se nalaze prostori Slikarskog odsjeka i Kiparskog odsjeka, dok je na katu Grafički odsjek  uz dodatne prostore za slikarstvo. U doba kada je ta zgrada služila Jadran filmu navodno se u njoj nalazila i mala dvorana za cenzorske projekcije domaćih i ostalih filmova, ali je sada teško zaključiti koji bi to prostor mogao biti.

Tijekom prolaska kroz te prostore razgovarali smo o procesima nastajanja studentskih radova i umjetničkih djela općenito. Kiparstvo je karakteristično po sporom procesu izrade djela, mjesec dana pa i više traje nastanak djela u glini, drvetu, kamenu, a u njih su uključeni i koraci manje poznati prosječnom građaninu poput izrade negativa kipa, lijevanje i slično. Spomenuli smo i sate crtanja/slikanja aktova, portreta, mrtvih priroda, s modelima i po sjećanju. Saznali smo i da je teško naći modele za poziranje, oni poziraju po 3 sata dnevno po mjesec dana, a za to dobiju pristojan honorar.

Studenti su vrlo inventivni pri pronalaženju prostora za izlaganje svojih radova tako da u prostorima ALU ima nekoliko ad hoc galerija na hodnicima i u raznim drugim prostorima, a dobivaju i zabavna imena, npr Uža, vidi OVDJE (kao odgovor na službenu galeriju ALU imenom Šira, Preradovićeva 13, vidi OVDJE) ili Rupa (vidi OVDJE).

Prolaskom kroz prostore klase za ilustraciju (prof. Junaković) spomenuli smo da je to specifična grana umjetnosti kod koje su mogućnosti proboja na svjetskim natječajima i tržištima velike, no velika je i konkurencija. Primjetna je velika potražnja za ilustratorima u svim granama umjetničke djelatnosti, a i šire, a i proces prijava je jednostavniji jer se djela na natječaje šalju mailom ili poštom.

U prostorima Grafičkog odsjeka koji su matični prostori naše voditeljice, prof. Tanje Dabo, popričali smo o specifičnostima grafičkih procesa. Neke od preša su muzejski primjerci zaštićeni kao kulturna dobra, a najveća preša zbog svoje veličine nije mogla biti smještena u radionicu pa je privremeno deponirana u jednom skladištu. Tanja nam je objasnila korake pojedinih procesa (npr litografskog), saznali smo kako pojedini kamenovi već desetljećima služe svojoj svrsi što je i dobro jer ih je teško naći na tržištu u npr. slučaju oštećenja.

Prolazeći kroz prostore nametnula su se i neka vrlo praktična pitanja vezana uz boravak u tom specifičnom prostoru i na specifičnoj lokaciji. I studenti i profesori nisu bili zadovoljni odlaskom iz centra grada na periferiju, ponajviše radi dugog putovanja i nedostatka studentske infrastrukture. Recimo, u blizini nema niti jedne studentske menze, najbliža je na Fakultetu šumarstva do koje ima pola sata hoda bez mogućnosti smislenog prilaza javnim prijevozom.

Problemi zgrade pak uključuju neprikladno grijanje, na nekim pozicijama i prostorima nema sunca, dok ga je u nekim drugima previše, a sveukupno je bio primjetan manjak prostora. I stoga su svi sretni što se Akademija uskoro vraća u svoju staru zgradu i središte grada.

S ovime smo završili dio posjeta koji je bio posvećen Akademiji likovnih umjetnosti, zahvalili smo se našoj voditeljici prof. Tanji Dabo na gostoprimstvu, detaljnom i vrlo životnom prikazu života i rada Akademije na svojem “rezervnom položaju” s kojeg se uskoro vraćaju svojoj kući.

Portreti u nastajanju. [VR 2025.] 

Pribor čeka vlasnika da mu udahne dušu. [VR 2025.] 

Razgovaramo o grafičkim tehnikama. [VR 2025.] 

Sušenje otisaka. [VR 2025.] 

Okvir za životno djelo. [VR 2025.] 

Čeka se model. [VR 2025.] 

Pijesak kao sredstvo za rad na Odsjeku grafike. [SM 2025.] 

 

— o —

Na kraju šetnje je predstavnik organizatora, projekta Mapiranje Trešnjevke, Vanja Radovanović, dao sažeti prikaz povijesti prostora Gornje Dubrave.

Prostor nizinskog dijela Dubrave bio je sve do 30-tih godina 20. stoljeća gotovo nenaseljen. Nasuprot tome, u sjevernom se dijelu današnje gradske četvrti Gornja Dubrava još od 13. stoljeća nalaze nastanjeni prostori okupljeni oko središnjeg sela Čučerja koje se prvi puta spominje 1201. godine. Takva je situacija ostala sve do 1931., kada su naselja koja se nalaze na bregovima zaleđa Dubrave brojala 6600 stanovnika, dok ih je u nizinskom dijelu bilo tek 20-ak.

U to je doba granica grada Zagreba bila kod ulaza u park Maksimir da bi krajem 30-ih godina bila pomaknuta do današnjeg tramvajskog okretišta Dubrava, sagrađenog 1942., a nakon 1945. su ukinute mitnice i 1947. je granica grada pomaknuta dalje na istok pa je Dubrava ušla u administrativni prostor grada Zagreba. No, vratimo se ipak 15-ak godina unatrag kada u stvari započinje priča o urbanoj Gornjoj Dubravi.

1931. je ljubljanski industrijalac Rado Hribar kupio zemlju od Kaptola sa namjerom parcelacije i prodaje gradilišta zainteresiranim građanima, 1935. je parcelacija i provedena (proveo ju je geometar Anton Janeković), na prostoru između današnje Avenije Dubrava, Dankovečke i Oporovečke ulice te Avenije Gojka Šuška,  i tada se slijed događaja naglo ubrzao.

• 1937.: Grade se prve kuće na parcelama Gornje Dubrave.
• 1948.: Gradi se uskotračna željeznička pruga Dubrava – Slanovec koja prolazi pored Pionirskog grada
• 1948.-1950.: Po projektu arhitekata Josipa Seissela i Ive Vitića gradi se Pionirski grad (danas Grad mladih)
• 1949.-1960.: Gradi se Studentski grad, prema projektu grupe arhitekata pod vodstvom Josipa Seissela. Treba spomenuti da su na gradilištima pruge, Pionirskog i Studentskog grada sudjelovale i Omladinske radne brigade u kojima je bio i velik broj dobrovoljaca iz stranih zemalja, osobito Francuske i Švedske.
• 1948.: Osniva se NK Dubrava, prvo je igralište bilo u središtu Gornje Dubrave, uz nekadašnju Nišku ulicu (sada Međugorska)
• 1952.: Otvara se groblje Miroševac
• 1953.: Počinju radovi na kompleksu Jadran filma (prema projektu arhitekta Igora Skopina uz učešće Božidara Rašice), useljeno 1954.
• 1956.-1964.: Odvaja se proces snimanja filmova od gospodarenja infrastrukturom za snimanje, za potonje se brine novoosnovani Dubrava film, dok filmove snima Jadran film.
• 1964.: Dubrava film odlazi u stečaj, a filmske studije ponovo preuzima Jadran film. Od tada pa do 1991. tamo je snimljeno 145 koprodukcija i 124 domaća filma, u prosjeku 10 filmova godišnje
• 1954: S radom počinje tvornica Autokaroserija, kasnije poznata kao Tvornica autobusa Zagreb, na lokaciji istočno od Dankovečke. Kraće je vrijeme 1954. radila i na adresi Savska 106.
• 1963.: Otvara se kompleks Jugotona (po projektu Igora Skopina), nakon otvaranja se dijele ploče s govorom održanim na otvaranju. Fonoteka Croatia recordsa danas sadrži više od 70 000 snimaka.

Navedimo na kraju i manje poznati podatak kako je velika većina ulica Gornje Dubrave koje su nastale na području Janekovićeve parcelizacije nazvana po mjestima vezanima uz rudnike i eksploataciju rudnih bogatstava (kao što je i nafta) iz cijele Jugoslavije. Evo samo nekoliko primjera nasumično odabranih ulica iz zapadnog dijela Gornje Dubrave:

• Konjščinska ulica – rudnik ugljena zatvoren 1962.
• Derventska ulica – rudnik ugljena, još uvijek u radu
• Vareška ulica – rudnik cinka, barita i olova, još uvijek u radu
• Trepčanska ulica – rudnik olova i cinka, još uvijek u radu
• Idrijska ulica – rudnik žive, još uvijek u radu
• Gojlanska ulica – nalazišta nafte, još uvijek u radu

Većina ulica koje su nazvane po imenima mjesta izvan Hrvatske su zadržale svoja imena, čak i kada se radi o mjestima koja se nalaze u užem dijelu Srbije, ali nova su imena dobile glavne ulice: Ulica Druge armije (sada Ulica Hrvatskog proljeća), Ulica Posavskog odreda (sada Ulica Križnog puta), Borska ulica, (sada Ulica Sv. Leopolda Mandića) Niška ulica (sada Međugorska ulica) te Prvomajska ulica (sada Pernatska – mjesto na otoku Cresu u kojem nikad nije bilo rudarske djelatnosti).

Razgovaramo o brzoj urbanizaciji Gornje Dubrave u godinama nakon Drugog svjetskog rata. [SM 2025.] 

Kultura u Dubravi dugo vremna nije imala adekvatan tretman, ali su najvažnije kulturne institucije nastale vrlo brzo nakon Drugog svjetskog rata.

Kultura u Dubravi:

• 1950.: Otvara se Knjižnica Dubrava, u brvnari uz Aveniju Dubrava, 1990. prelazi u novu zgradu
• 1955.: Osnovano je Dječje kazalište Dubrava, radilo je u Cerskoj ulici, u prostoru bivšeg njemačkog servisa za vojne kamione
• 1958.: Osnovano je Narodno sveučilište Dubrava, od 1961. je također djelovalo u Cerskoj ulici, oko 1990. prelazi u novu zgradu u Ulici Prosinačkih žrtava (danas Avenija Dubrava).
• 1961.: Kod tramvajskog okretišta, u Parku prosinačkih žrtava, postavljena je skupltura Dušana Džamonje “Prosinačke žrtve”, prvi apstraktni spomenik posvećen NOB-u.
• 1968.: Osnovana je Galerija Dubrava (danas Galerija Vladimir Filakovac pri NS Dubrava)
• 1984.-1989.: Radila je Likovna kolonija Pionirskog grada, u vlasništvu Grada mladih je ostalo puno djela poznatih umjetnika
• 2012.: U Muzeju grada Zagreba održana je izložba posvećena Dubravi, a u Narodnom sveučilištu su organizirani prateći programi koji su bili idejna preteča pokretanju projekta Mapiranju Trešnjevke koji je krenuo 2013.

Danas u Dubravi (GČ Gornja Dubrava + GČ Donja Dubrava) živi oko 91 000 stanovnika. Za usporedbu, u Trešnjevki sjever+jug i Novom Zagrebu istok+zapad živi oko 118 000 stanovnika, a u Stenjevcu/Podsusedu/Vrapču zajedno 97 000 ljudi. Split ima 150 000 stanovnika, Rijeka 108 000, a Osijek 75 000.

Literatura:

• “Zagrebačka Dubrava, od predgrađa do grada” (knjiga), Muzej grada Zagreba, izdano 2012. povodom istoimene izložbe
• “Fragmenti iz povijesti Dubrave”, tekst na web stranici Narodnog sveučilišta Dubrava
• “Iz povijesti Gornje Dubrave”, tekst na web stranici Grada Zagreba

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Tura kultura
• Tura kultura: Muzej suvremene umjetnosti
• Tura kultura: Park skulptura na Savskom nasipu
• Kvartovska Art ulica: Vojakovačka ulica (Gajevo)
• Ivica Antolčić, umjetnik kojeg valja pamtiti

Zanimljive poveznice:

• Akademija likovnih umjetnosti, web stranica
• Hrvatska umjetnost, tekst na Wikipediji
• Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU), web stranica
• Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), web stranica
• Jadran film, tekst na Wikipediji
• “Saga o Jadran filmu”, tekst na web portalu Impuls
• “Priče iz Dubravnina”, prikaz zbirke priča Tihomira Fileša, bubnjara grupe Prljavo kazalište na web portalu Glazba.hr

Ulica Rudolfa Kolaka 12