Trešnjevka na treći pogled: Željeznica – vlak bez voznog reda

Trešnjevka na treći pogled: Željeznica – vlak bez voznog reda

Trešnjevka je prostorno određena sa tri važne “prostorne činjenice” od kojih je jedna prirodna, a druge dvije su plod ljudskih ruku.

Rijeka Sava je prirodna odrednica Trešnjevke, njen vijugav tok je oduvijek bio južna granica predjela koji su vezani uz današnje trešnjevačko područje. Svojim je meandriranjima Sava kroz povijest pomicala granice na terenu, a svojim je poplavama unosila strahove među stanovništvo ravničarske Trešnjevke, uništavala njihov trud plavljenjima kuća, polja, cesta …

Željeznička pruga je u život Trešnjevke stigla u drugom dijelu 19. stoljeća, 1862., kada je svojim pretežno ravnim linijama (ali ipak ovisnima o konfiguraciji terena – recimo, slijedeći liniju obronaka Medvednice kako bi izbjegla opasnosti od poplava) obilježila sjevernu i markirala istočnu granicu Trešnjevke. Sa pojavom masovnog prometa linija željezničkih je kolosijeka sve snažnije utjecala na život Trešnjevke odsijecajući je od njenog “zaleđa” na istoku i osobito sjeveru, u smjeru kojeg se nalazi srce grada.

Autoput je treća prostorna odrednica Trešnjevke, ona najmlađa, koja je nastala tek krajem 40-ih godina 20. stoljeća. Njegova je linija gotovo posve ravna i unijela je granice, ne samo prometne već i administrativne, pa i topografske u svijet Trešnjevke. Podijelio je neke postojeće kvartove, nekima pomaknuo granice, a svima je unio ne samo promjene nabolje (kroz prometnu povezanost) već i nagore (zagađenje zraka, buka, izoliranost djelića kvartova koji nemaju direktni izlaz na njega).

Ciklusom šetnji Trešnjevka na treći pogled pokušavamo dati novo viđenje, novu dimenziju tim trima važnim prostornim linijama Trešnjevke, plavoj (Sava), crnoj (željeznica) i crvenoj (Autoput) kako bi upoznali i njih i njihovu najbližu okolicu na ponešto drugačiji način.

— o —

Željeznica

Željeznica je sredstvo povezivanja, ono koje je čovječanstvu otvorilo svijet kopnenih putovanja i masovnog kopnenog transporta robe. A Trešnjevka je jedno od ne tako mnogih mjesta na svijetu kojima željeznica nije donijela gotovo ništa u smislu prijevoza ljudi – jer, sa njenog teritorija nije lako dostupna niti jedna željeznička stanica. U blizini je samo Zapadni kolodvor od kojeg je Trešnjevka odijeljena zidom, a željeznica joj je donijela samo izolaciju od centra grada. I tako je ostalo sve do danas.

A što bi bilo kada bi bilo …

  • … kada bi postojala željeznička stanica Ulica grada Vukovara (najavljena i planirana još prije više od 50 godina!), koja bi bila dobro povezana s Trešnjevačkim trgom (pješice, biciklom, tramvajem, minibusom) i Trnjem (pješice, biciklom, tramvajem)
  • … kada bi postojalo „intermodalno čvorište“ sa željezničkom stanicom  Savski most (također već davno isplanirana!) koje bi bilo mjesto presjedanja s/na željeznicu, tramvaj, autobuse, bicikle, pješačenje. To bi bila važna lokacija za stanovnike cijele južne Trešnjevke, Cvjetnog naselja, Laništa i one koji žele posjetiti Savski nasip
  • … kada bi postojala željeznička stanica Trnsko, sa vezama tramvajem, a možda i autobusom prema različitim dijelovima Novog Zagreba
  • … kada bi postojeća željeznička stanica Zagreb Klara imala autobusnu vezu prema Dugavama i Sloboštini
  • … kada bi uz sada relativno dobro funkcionirajuću željezničku vezu zapad-istok (Zaprešić – Dugo Selo) postojale i linije Zaprešić – Zapadni kolodvor – Ulica grada Vukovara – Savski Most – Zagreb Klara – Velika Gorica te Dugo Selo – Glavni kolodvor – Ulica grada Vukovara – Savski Most – Remetinec – Jastrebarsko
  • … kada bi na svim tim linijama, postojećom i novima, vlakovi prometovali svakih 15 minuta u špicama i 30 minuta izvan njih (sada su ti intervali jedan vlak na sat). Tada bismo mogli računati da se vozimo „vlakom bez voznog reda“, tj. mogli bismo doći na bilo koju gradsku željezničku stanicu s pouzdanjem da nećemo čekati više od 15 minuta na vlak za naše odredište. Za usporedbu, u Beču kroz središte grada vlakovi na gradskim linijama voze svakih 7 minuta (na nekim dionicama i svake 4 minute), a u Grazu svakih 15 minuta – iako je Graz više nego upola manji od Zagreba.

Kada bi sve to bilo u funkciji tada bi i javni prostor oko željezničke pruge bio više korišten i (nadamo se) uredniji.

Okupljanje šetača ispod željezničkog mosta. [SM 2022.] Okupljanje šetača ispod željezničkog mosta. [SM 2022.]

Šetnja koja je održana 18.11.2022. uz vodstvo Vanje Radovanovića provela je šetače u noćnoj atmosferi uzduž željezničke pruge koja se s istoka i sjevera pruža uzduž granica Trešnjevke. Šetnja je počela ispod željezničkog mosta preko Save (tzv. Zelenog ili Hendrixovog mosta) uz slabu kišu, a završila na krajnjem sjeverozapadu Trešnjevke, na Gradišćanskoj ulici, u novim stambenim zgradama u blizini farmaceutske industrije Pliva.

Trasa šetnje je na nekoliko mjesta dovela šetače u neposrednu blizinu pruge kako bi mogli osmotriti njezin izgled, osjetiti atmosferu. To nije bauk – ako se svi na takvim mjestima ponašaju uz dužno poštovanje, pažnju i odgovornost prema željezničkom prometu. Zahvaljujemo svim šetačima što su se pridržavali uputstava vodiča i što nije bilo nikakvih neugodnih ioli opasnih situacija.

Šetnja je sa savskog nasipa krenula uz prostore veslačkoga kluba i sportske terene s trnjanske strane pruge. Puteljci su nas proveli kroz neuobičajeno mirne predjele koje željeznički nasip čuva od buke Savske ceste. Čim smo izašli van našli smo se na Veslačkoj ulici, kod čuvenog caffe bara Nec poznatog po ekscesima. Tamo smo prešli Savsku cestu i nakratko se popeli do željezničkih kolosijeka koji se nalaze na nasipu i sa kojih se pruža lijep pogled na Knežiju I Savsku cestu, ali i na Zeleni željeznički most koji svojim osvijetljenim lukom u mraku pobuđuje osobitu pozornost.

Manje je poznato da izgled i visina željezničkog nasipa na toj dionici nisu oduvijek bili takvi. Naime, 1939. godine je stari željeznički most zamijenjen novim, sadašnjim, “zelenim”. Kako radi zamjene mosta ne bi došlo do dugotrajnog prekida željezničkog prometa onda je novi mosta sagrađen pored staroga, istočno od njega, a nasip je neznatno povišen.

Na nasipu željezničke pruge s pogledom na Knežiju. [SM 2022.] Na nasipu željezničke pruge s pogledom na Knežiju. [SM 2022.]

Podvožnjak ispod željezničke pruge na Novoj cesti. [VR 2022.] Podvožnjak ispod željezničke pruge na Novoj cesti. [VR 2022.]

Šetnju smo nastavili Knežijom, prošli smo kućicu koja se naslanja na nasip i vjerojatno je nekad bila u službi željeznice, a zatim smo uz kartodrom Ayrton Sena nastavili šetnju u smjeru sjevera preko velike slobodne površine koja je nekad bila okupljalište susjedstva, uz stolni tenis, boćanje, roštilj, a danas je tek još jedno divlje parkiralište. Ta je površina već više desetljeća rezervirana za gradnju nove prometnice tzv Produžene Šarengradske, koja bi za automobilski promet povezivala Jadranski most sa Ulicom grada Vukovara.dok bi Savska cesta bila prepuštena javnom prometu (tramvajima), biciklistima i pješacima. (više o Produženoj Šarengradskoj pročitajte u tekstu posvećenom Željezničkom rasadniku koji se nalazi na koridoru te planirane prometnice: LINK)

U nastavku šetnje smo se prošetali južnim dijelom Nove ceste i stigli do “Autoputa” kojeg smo prešli bez puno zadržavanja i uputili se dalje mirnom stazom kroz sklop Studentskog doma Dr Ante Starčević (nekadašnja “Šara”) prolazeći uz mirno i zapušteno područje Željezničkog rasadnika koji se na tome mjestu nalazi vjerojatno još od 50-ih godina prošloga stoljeća. Priča o tom rasadniku je vrlo zanimljiva i preporučamo vam čitanje teksta na našoj web stranici koji je posvećen diplomskom radu dipl. arh. Klare Kranjčec pod naslovom “Edukacijski centar za održivost na prostoru nekadašnjeg Željezničkog rasadnika u Zagrebu” u kojem uz mnoštvo podataka o rasadniku možete pronaći i informacije o projektiranoj Produženoj Šarengradskoj kao i njen prijedlog za izgradnju edukacijskog centra na prostoru rasadnika.

Prilaz skretničarevoj kućici kod rasputnice sa parkirališta u Ulici Florijana Andrašeca. [SM 2022.] Prilaz skretničarevoj kućici kod rasputnice sa parkirališta u Ulici Florijana Andrašeca. [SM 2022.]

Prešli smo Šetalište Jurja Gagarina (ispod kojeg podzemno teče potok Kuniščak), obratili pažnju na još jednu staru željezničku kuću sa istočne strane pruge, a zatim nastavili uz željeznički nasip preko Ulice grada Vukovara sve do rasputnice gdje se račvaju pristupi Glavnom kolodvoru (smjer: istok) i Zapadnom kolodvoru (smjer: zapad). Na tom smo se mjestu popeli do pruge i posjetili malu i zapuštenu, gotovo idiličnu kućicu skretničara koja je već niz godina prazna jer se skretnicama upravlja iz prometnog ureda Glavnog kolodvora. Ispred skretničareve kućice se nalazi mala brajda i od nje puca pogled prema jugu i na objekte u Ulici Florijana Andrašeca (o kojima možete više pročitati u tekstu “Obrtnički i poslovni prostori između Tratinske i Andrašecove ulice (stolarija Gabron, Marko Šavrić, Gap …)”.

Na početku slijedeće etape šetnje sišli smo ponovo u “prizemlje” grada, prešli Tratinsku ulicu i nastavili vrlo lijepom pješačkom stazom kroz zelenu parkovnu površinu koja se pruža uz cijelu dužinu Brozove ulice i koja je pretvorena u park neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Kod Adžijine ulice smo prošli pored najvišeg vrha Trešnjevke, prozvanog Mrzla piva (po istoimenoj čuvenoj pivnici pored njega), koji mjeri cca 120 metara iznad mora. Za usporedbu, Prečko i Jarun se nalaze na visini od oko 116 metara nad morem.

Adžijina ulica je također mjesto kojim je, prema nekim davnim planovima, tramvaj trebao doći na Trešnjevku. No, od toga se odustalo, usprkos pritiscima trgovaca i obrtnika iz te i susjednih ulica koji su se nadali povećanom prometu mušterija kada bi njihovom ulicom prošao tramvaj, i tramvaj je prošao Tratinskom.

Željeznički nadvožnjak (stariji dio) je sagrađen 1930., a 1943. je dodan i novi dio kojim prolazi drugi kolosijek u smjeru Glavnog kolodvora. Vidljiva je konstrukcijska razlika izmešđu starog i novog nadvožnjaka – stariji je spajan zakovicama, a noviji varenjem. Više o tom nadvožnjaku možete pronaći OVDJE.

Adžijinom je ulicom vozila i prva autobusna linija koja je stigla na Trešnjevku i koja je vozila do Selske ceste. Danas ispod nadvožnjaka (uz skretanje u Magazinsku cestu) prolazi jedna od najstarijih trešnjevačkih autobusnih linija, linija 118, koja je nekad davno povezivala Mažuranićev trg i Špansko trasom preko Adžijine, Trakošćanske, Ozaljske, Vurovčica, Autoputem, a već nekoliko desetljeća povezuje Mažuranićev trg sa Voltinim naseljem.

Uz uređaj za ručno podizanje rampe kod Zapadnog kolodvora (Ulica Republike Austrije). [SM 2022.] Uz uređaj za ručno podizanje rampe kod Zapadnog kolodvora (Ulica Republike Austrije). [SM 2022.]

Čuvar pružnog prijelaza na pružnog prijelazu kod Ulice Republike Austrije. [DF 2022.] Čuvar pružnog prijelaza na pružnog prijelazu kod Ulice Republike Austrije. [DF 2022.]

Šetnju smo nastavili početkom Magazinske ceste, a onda smo skrenuli desno kosinom kojom je nekad prolazila željeznička veza između “Samoborčeka” i redovne željezničke mreže normalnog kolosijeka koja je ukinuta izgradnjom novog Samoborskog kolodvora, a mogućnost veze te dvije linije je ostvarena kod Tvornice cementa Podsused. O “Samoborčeku” nećemo puno govoriti u ovom okviru obzirom de je ta pruga bila posebna cjelina, samo ćemo spomenuti da njegova trasa nosi puno potencijala, kako prostornog (trasa, izuzetno pogodna za pješačko-biciklistički promet i reakreaciju), tako i emocionalno-muzejskog,

Na području Zapadnog kolodvora, sa njegove južne, trešnjevačke strane nalazi se niz starih kućica koje su davno sagrađene za potrebe željezničkih radnika i među najstarijim su objektima na Trešnjevci (zanimljivo, te kućice, iako su sa južne strane pruge, numeracijski pripadaju Jagićevoj ulici). Većina tih kućica je u vrlo lošem stanju i sigurni smo da život u njima nije lak. Pored njih su snimani neki kadrovi filma Dalibora Matanića “Fine mrtve djevojke”.

Po dolasku na željeznički prijelaz kod Ulice Republike Austrije, koji je zaštićen rampama kojima se rukuje ručno, popričali smo sa željezničarom koji ih diže i spušta i koji nam je ispričao ponešto o svojem poslu. Tim prijelazom prelazi velik broj pješaka i mnogi od njih prelaze željezničku prugu i kad su rampe spuštene što predstavlja velik sigurnosni problem. Već se dugi niz godina razmišlja o načinima na koje bi se Zapadni kolodvor (kao lokacija sa sjeverne strane pruge) povezao sa Trešnjevkom na južnoj strani pruge. Jedan od prijedloga, iznesen 1994. u diplomskom radu arhitektice Maje Pavičić pod nazivom “Urbanistička studija dijela Zagreba oko Zapadnog kolodvora” predlaže izgradnju pješačko-biciklističkog nathodnika koji bi omogućio takvu vezu između Trešnjevačkog trga i Ilice. Sa trešnjevačke strane bi se uz nathodnik izgradila podzemna garaža pored Doma sportova iznad koje bi se sagradili trgovačko-ugostiteljski i kulturni sadržaji koji bi bili dodatni magnet za upotrebu nathodnika. Cjelokupni rad pogledajte OVDJE.

Na Zapadnom kolodvoru. [SM 2022.] Na Zapadnom kolodvoru. [SM 2022.]

Na Zapadnom kolodvoru smo se zadržali tek kratko – njegova je zanimljivost da se granica gradske četvrti Črnomerec i gradske četvrti Trešnjevka sjever nalazi točno na dodiru 1. perona Zapadnog kolodvora i prvog kolosijeka. Sami kolodvor odiše atmosferom nekih davnih vremena i zanemarenošću iako je u davnini, sve do izgradnje velike zgrade Glavnog koldovora 1892. godine bio glavna željeznička postaja grada Zagreba. Više o Zapadnom kolodvoru poghledajte OVDJE.

Šetnja je nastavljena u smjeru zapada, stazicom uz zapušteni najsjeverniji željeznički kolosijek, preko Vodovodne ulice (gdje se nalazi još jedna od ukupno četiri ručne rampe na području Zagreba  (preostale dvije su na Sokolskoj ulici u Kustošiji te u Svetoj Klari) i dalje uz Tvornicu kavovina Franck. Na tome se mjestu, upravo na tom zapuštenom kolosijeku, nalazi mosna vaga koju, čini se, više nitko ne koristi.

Razgovor u toplini caffe bara Trezor u Gradišćanskoj ulici po završetku šetnje. [SM 2022.] Razgovor u toplini caffe bara Trezor u Gradišćanskoj ulici po završetku šetnje. [SM 2022.]

Stazicom uz kolosijek smo stigli do Gradišćanske ulice, jedne od niza ulica koje se nalaze u tom dijelu grada (pa i na Trešnjevci) koje su nazvane po hrvatskim regijama i regijama u drugim zemljama u kojima žive i Hrvati (Zagorska, Međimurska, Krajiška, Hercegovačka, Bosanska, Istarska, Jadranska, Dalmatinska, Primorska … ). Gradišćanska ulica je do prije nekoliko godina bila vrlo zapuštena, subinski vezana uz zapuštene prostore nekadašnjeg Tekstilnog kombinata Zagreb. Ali, gradnjom novog stambenog naselja na prostoru kombinata, između Galerije Lauba i željezničke pruge, prostor se odjednom probudio i sad buja životom.

Kod spomenutih zgrada je završila i šetnja. Iako je bila zamišljena da šetače dovede do krajnje sjeverozapadne točke Trešnjevke koja se nalazi uz željezničku prugu kod Zagrebačke ceste, radi kišnoga vremena i umora šetnja je završena nešto ranije, odmorom uz čaj i pivu u caffe baru u bloku novih zgrada u Gradišćanskoj ulici.

Trasa šetnje, generalni pogled. [VR 2023.] Trasa šetnje, generalni pogled. [VR 2023.]

(Vanja)

Vezani tekstovi:

Zanimljive poveznice:

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Sportsko plesna dvorana i sjedište udruge "Sunce" [GP 2013.]

Udruga “Sunce”

Udruga Centar za edukaciju i savjetovanje Sunce osnovana je 2004. godine kako bi se omogućilo
Interijer udruge "Vestigium" [VR 2013.]

Udruga Vestigium

Udruga je osnovana 16.06.2011. godine s ciljem poboljšanja kvalitete života na zdrav i kreativan način,
Igralište i gledalište NK "Rudeš" [VR 2013.]

NK Rudeš

NK Rudeš je nogometni klub sa sjedištem u Rudešu (Rudeška cesta) osnovan 1957. godine. Klub
Izvadak iz plana grada iz 1950. godine - Daničićeva ulica i Nehajeva II

Iz riznice trešnjevačkih trivijalnosti (8): O jezikoslovcima i revolucionarima

Sjeverozapadni kut Trešnjevke je najstariji urbani dio tog gradskog kvarta i počeo se razvijati velikom
Središte Trešnjevke [TJ]

Trešnjevka se budi!

“Trešnjevka se budi!” je najvažnija akcija projekta “Mapiranje  Trešnjevke” (koji djeluje u okviru Centra za
Igralište "Zagreba" u Kranjčevićevoj ulici [GP 2008.]

NK Concordia

NK Concordia je osnovan 1906. kao Srednjoškolski športski klub, a nakon 1911. je djelovao kao
Neimenovani "trg" u Baštijanovoj ulici [VR 2013.]

Pongračevo – imena bez trgova i trgovi bez imena

Pongračevo je pomalo neobičan kvart – pruža se između potoka Črnomerca na zapadu i Selske
Sudionici posjeta Domu sportova u Velikoj dvorani za vrijeme razgovora sa Zoranom Čuturom [DF 2021.]

Tura kultura: Dom sportova

Posjet Domu sportova u sklopu akcije “Tura kultura” vodili su Vanja Radovanović te zaposlenik dvorane Dubravko Suđ,
1 2 3 53

Kategorije