Center map

Maja Pavičić: Urbanistička studija dijela Zagreba oko Zapadnog kolodvora – diplomski rad (1994.)

Maja Pavičić: Urbanistička studija dijela Zagreba oko Zapadnog kolodvora – diplomski rad (1994.)

Maja Pavičić je 1994. godine diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sa temom “Urbanistička studija dijela Zagreba oko Zapadnog kolodvora” kod mentora, tadašnjeg docenta, arhitekta dr. Marijana Hržića.

Tema kojom se bavi taj rad je u trenutku pisanja ovoga teksta (2022.) još aktualnija nego u doba kada je on nastao, gotovo 30 godina ranije. Količina prometa koja danas prolazi tim dijelom grada još je veća nego početkom devedesetih, a potreba za poveznicom, osobito pješačko-biciklističkom, između Trešnjevke i Ilice preko Trga Krešimira Ćosića i Zapadnog kolodvora (koji je svojim položajem i peronima dostupan isključivo sa sjevera) i dalje je važan elemenat života toga dijela grada. Potrebno je spomenuti i da se (napokon!) sve više govori o nužnoj vodećoj ulozi željezničkog prijevoza kao okosnice javnog prijevoza grada Zagreba u kojoj bi on imao ulogu najbržeg sredstva kojim bi građani putovali na većim udaljenostima unutar grada dok bi se tramvajima, autobusima, biciklom i pješice obavljala kraća gradska putovanja.

Nedostupnost Zapadnog kolodvora sa područja Trešnjevke je činjenica koja otežava povezanost tog dijela već dugi niz godina i trenutačna rješenja sa  jedinim mogućnostima prijelaza kod željezničkih rampi na Magazinskoj/Jagićevoj ulici odnosno Vodovodnoj ulici nimalo ne zadovoljavaju.

Kao primjer, navedimo da je udaljenost Doma sportova i Zapadnog kolodvora zračnom linijom 200 metara, no kada se ide preko rampe na Magazinskoj/Jagićevoj ulici ta udaljenost iznosi 700 metara, a preko rampe na Vodovodnoj čak 900 metara! (tome treba pridodati i čestu zatvorenost tih rampi što doprinosi još dužem trajanju hoda/vožnje biciklom između tih točaka).

S druge strane, udaljenost između Trešnjevačkog trga kao središta Trešnjevke i Zapadnog kolodvora je 1100 metara, odnosno do Ilice 1500 metara, što je posve ugodna distanca za prelazak biciklom ili pješice ako za to postoje preduvjeti kao što su npr. ugodna okolina i izostanak barijera koje bi taj prolaz sprečavale odnosno činile ga neugodnim. Kada bi se Trakošćanska ulica pretvorila u pješačku zonu (možda čak uz povratak potoka Jelenovca na površinu čime bi uz prikladno oblikovanje ta ulica dobila na atraktivnosti), kada bi prijelaz od Doma sportova do Zapadnog kolodvora bio izveden iznad željezničke pruge (kao što je to predloženo u radu) i uz već postojeću ugodnu šetnje kroz park na Trgu Franje Tuđmana tada bi prolaz tim pješačko-biciklističkim koridorom bio spajanje ugodnog s korisnim, bez potrebe za upotrebom javnog prijevoza kojim se ta udaljenost može savladati tek u velikom luku, preko Savske ceste. (kao alternativa za slabije pokretne sugrađane moglo bi se ponuditi uvođenje minibus linije koja bi prometovala između Trešnjevačkog trga i Zapadnog kolodvora Novom cestom).

U uvodnom dijelu Diplomskog rada Maja Pavičić kaže slijedeće:

CILJ ove urbanističke studije bio je povezivanje dijelova Zagreba razdvojenih prugom na području Zapadnog kolodvora.Prijedlog povezivanja polazi od PRETPOSTAVKE da željeznička pruga, obzirom da je jedan od najinertnijih elemenata u slici grada, ostaje na postojećim kotama, odnosno da se ne diže niti spušta, dakle, ostaje kao barijera i fizička i vizualna. IDEJA bila je učiniti tu barijeru što manje barijerom u oba smisla.

Fizički je povezivanje bilo moguće ispod i/ili iznad pruge. Obzirom da je želja bila povezati dijelove i kolno i pješački, logično je bilo odvojiti ta dva prometa. Razmatrajući razloge za i protiv razina na kojima bi ova kretanja bila vođena došla sam do zaključka da je najbolje automobilski promet spustiti u podzemlje dok bi pješak bio vođen nathodnikom.

Naime, radi postojeće izgradnje te radi buke, smrada i slično bilo je nemoguće voditi vozila iznad pruge dok se vođenjem ispod ti problemi rješavaju. osim toga, potrebno je “premostiti” manju visinusku razliku (6, a ne 9 m) a i automatski se dobivaju rampe za podzemna parkirališta. Dakle, spuštam produženu Čanićevu s kote 121,50 na 115,00 (6,5 m) rampom dužine 80 m, nagiba 8%, Novu cestu rampom dužine 60m, nagiba 7% te Magazinsku rampom dužine 50m nagiba 9%.

Razlozi za pješački NATHODNIK su, osim odvajanja od automobila i želja da barijera ne bude prijeđena samo fizički. Naime, ostavljanjem pješaka na površini ne prekid se vizualni kontakt s gradom, a predložena izgradnja trebala bi pružiti veći, bolji vizualni i psihološki doživljaj od postojećeg sivog, odbojnog zida.

No, da se vratim na širu zonu obuhvata Ilica – Republike Austrije – Petračićeva – Žajina – Dom sportova – Slovenska. Sjeverno od pruge nalazimo zapušten park (park je danas tek djelomično uređen i nosi ime Trg Franje Tuđmana, op. urednika) na prostoru nekadašnjeg kompleksa Rudolfovih vojarni sa sačuvanim zgradama uz ulicu Republike Austrije. Park je okružen prometnim ulicama i odvojen Talovčevom ulicom od Trga Francuske republike koji je također zapušten park s igralištem i okretištem tramvaja. Južno od pruge nalaze se poludovršeni pretežno stambeni blokovi, Dom sportova s ogromnim ružnim parkiralištem (barijerom) i, konačno, Trg sportova (danas: Trg Krešimira Ćosića, op. urednika), koji je, možda, nekad bio uređen.

Želja je bila povezati ove prostore, ali i urediti. No, radi kratkoće roka i opsega zadatka nije bilo moguće napraviti konačno rješenje, no postavljen je koncept ideja kako bi se moglo razmišljati.

Dakle, poštujem postojeću izgradnju, rušim tek neke pomoćne objekte. neke kuće trebalo bi prenamijeniti – to se prvenstveno odnosi na zgrade Rudolfove vojarne koje zauzima administracija. Namjena bi im trebala biti kulturna uz, možda, nešto ugostiteljskih sadržaja. Na prostoru parkova ne gradim ništa jer mislim da su oni dio kulturne baštine i da su potrebni gradu samo što ih treba kultivirati – zelenilo, klupe, opločenje, skulpture, događanja – nešto između parka, trga, skvera … ili sve zajedno (jedno kraj drugog). rafdi boljeg povezivanja izbacujem Talovčevu ulicu jer mislim da je suvišna. Naravno, nestaje i parkiralište kod zgrade općine Črnomerec koje bi se trebalo pojaviti pod zemljom.

Južno od pruga također mičem parkiralište s lica zemlje i spuštam ga u podzemlje, a na njegovom mjestu radim park i trg koje međusobno odvajam/povezujem novom izgradnjom poslovnog, trgovačkog i kulturnog sadržaja. Postojeći neboder i tri kuće povezujem u blok sa stambenom izgradnjom. Također, dovršavam blok istočno od Nove ceste niskom izgradnjom ugostiteljsko-poslovnog karaktera.

Iznad pruge radim već spomenuti nathodnik. Obzirom da je ljude trebalo zainteresirati da se POPNU i tako prijeđu prugu trebalo je odabrati popratne sadržaje.

Osnovna ideja je bila ideja PJEŠAČKE ulice sa trgovinama, ugostiteljskim lokalima, ponekom galerijom i proširenjima na kojima bi se ljudi mogli okupljati uz kulturna događanja, ulične svirače i slično. Pitanje je bilo kako bi izgledala ta “ulica”, kolika bi bila.

Želja je bila sačuvati urbani i povijesni kontinuitet i ljudsko mjerilo te ostvariti prilagodljivost prostora. Stoga, nastojim ponoviti urbanu matricu Donjeg grada – nova izgradnja poštuje proporcije i oblik okolnih blokova, a mjesta povezivanja proizlaze iz mjesta najjačih frekvencija i logičkih nastavaka pješačkih putanja.

Unutar novosagrađenih “blokova” radim vrtove – odjek zaboravljene zagrebačke prošlosti.

Visina izgradnje uvjetovana je tehničkim zahtjevima (min 6m svijetle visine za nathodnike iznad željezničkih pruga, prema Neufertu), a širina parcelom, no sve se uklapa u urbanu matricu i ljudsko mjerilo.

Obzirom da je želja bila negirati barijeru, kako fizički, tako i vizualno, predložila sam da izgradnja bude lagana – prostorni sistem čeličnih konstrukcija željezre Sisak (dvopojasna ravna rešetka) sa staklenom opnom. Konstrukcija je zamišljena tako da istovremeno igra ulogu barijere (od nekontroliranih prijelaza) i spone – nešto što se može uklopiti u postojeću izgradnju, nešto što dopušta vizualni kontakt, ali istovremeno brani fizički kontakt gdje je to potrebno.

 

Treba napomenuti da se temom i lokacijom diplomski rad Maje Pavičić nadovezuje na također njezin Integralni rad pod imenom “Urbanistička studija dijela Trešnjevke, Dom sportova – Magazinska – Jonkeova – Daničićeva” napisan 1993. kojim se nudi preoblikovanje prostora istočno od Doma sportova koji se nadovezuje na prostor obuhvaćen diplomskim radom. Pročitajte ovdje uvod u spomenuti integralni rad.

Ova urbanističko arhitektonska studija obuhvaća dio Trešnjevke, omeđen Domom sportova na zapadu, Magazinskom na sjeveru, Jonkeovom na istoku i Daničićevom kao južnom granicom obuhvata, parcelu površine 41 ha koju presjeca Nova cesta dijeleći je na istočni dio sa stambeno-poslovnim blokom i zapadni dio javne mješovite namjene. Osnovna zamisao bila je urediti prostor istočno od Doma sportova koji je danas (ili još uvijek) ogromna sumorna površina pod parkiralištem, odnosno osvježiti taj prostor i učiniti ga zanimljivim tokom cijelog dana, godine, a ne samo u vrijeme sportskih i rock priredbi.Početak je, naravno, maknuti parkiralište “s lica zemlje” i smjestiti ga pod zemlju, u dvije razine. U prvoj razini (116,00 m/m) uz javno parkiralište nalazi se odvojeno parkiralište za stanare novog bloka, te opskrba i dio trgovačkog centra. Druga razina (113,00 m/m) je velika javna garaža koja se, po potrebi, može rasparcelirati. Podzemna garaža ima tri dvosmjerne rampe koje izlaze na Magazinsku, Novu cestu i Daničićevu. Površina garaže je 2,4 ha s ostvarenih 1175 parkirališnih mjesta. Ispod bloka istočno od Nove ceste također je parkiralište na istim kotama, sa dva izlaza na Magazinsku i Novu cestu. Površina ove garaže je 9800 m2 sa ostvarenih 480 parkirališnih mjesta.

Slijedeći korak je oblik izgradnje obzirom na oblik gradnje Donjeg grada, pa tako i većeg dijela Trešnjevke, logično je nastaviti sa blokovskom izgradnjom, tim više što postojeća izgradnja istočno od Nove ceste “traži” zatvaranje, a slično sugeriraju i neboder i tri kuće (p+2/3) zapadno od Nove ceste. Unutar blokova stvaraju se “dvorišta” uređenih parkovnih površina, a izvan javne površine – zatvoreniji prostor, između Doma sportova i manjeg bloka, čini trg površine 2800 m2, dok otvoreniji stvara parkovnu površinu od 5800 m2.

Zatim je potrebno dati pravu namjenu izgrađenim površinama da bi se osigurala što veća zanimljivost i iskorištenost tog prostora, potrebno je “dovesti” što raznovrsniju ponudu, zainteresirati širi krug ljudi. Zato u “središte zbivanja” postavljam trgovački centar površine 7000 m2 na šest razina (Po, Pr, 4 kata) nalazi se niz trgovačkih i ugostiteljskih lokala sa jedinstvenim režimom radnog vremena. U trgovački centar ulazi se sa Trga sportova ili iz garaže (podrumska razina), s novog trga (vanjskim stubištem) i iz parka. Na prvom katu trgovački centar povezan je mostom sa poslovnim centrom na sjeveru i kulturnim centrom na jugu. Centri su također povezani cilindričnim krovom, a povezani su i sa Domom sportova preko njegovog poslovnog prostora (sjeveroistočni dio) i mostom kod glavnog ulaza Doma sportova.

Kulturni centar (p+4) površine 3000 m2 u stvari je dio stambenog bloka na čijem je sjeverozapadnom uglu smješten. Na prva dva kata predviđena je galerija. Također se na prvom katu planiraju specijalizirani dućani, sa ulazima izvana, kao i kulturno informativni centar. Na zadnja dva kata je dvorana za kino projekcije, predstave i slično (kapaciteta 300 posjetilaca).

Poslovni centar nadovezuje se na poslovni dio Doma sportova, a u prizemlju je predviđena banka. Shema ostalih katova je klasična – oko centralne jezgre sa komunikacijama i sanitarnim čvorom smješteni su radni prostori. Površina je 3000 m2.

Blokovi, osim stambene namjene u gornjim katovima, imaju trgovačko ugostiteljsku (prizenmlje) i eventualno poslovnu namjenu (prvi kat).

Što se katnosti tiče, postojeća stambena izgradnja je P+2 – P+8, odnosno P+17. S obzirom na to, te na visinu Doma sportova, zaključila sam da bi optimalna katnost novih objekata bila P+4. Prizemlje je visine 5,0 – 6,5, katovi javne namjene su 4 metra, a stambene 3 metra visine.

Raster nove izgradnje jest 6 x 8 – 6 metara zbog postojećeg rastera Doma sportova, 8 metara zbog parkirališta. Zapadno od Nove ceste koristila sam dva ortogonalna sistema – jedan je sistem Doma sportova, a drugi je sistem postojećih kuća u Daničićevoj (k.br. 54, 56, 58). Istočno od Nove ceste ponovoljen je raster poslovne zgrade u Daničićevoj 42-44.

Vanjske površine – blokovskim načinom izgradnje stvaraju se “pozitivne i negativne” površine. Tako su, između ostalog, stvoreni trg i park. Novi trg, veličine cca 40 x 70 m, na koti 119.30 m/m, zamišljen je kao intimni, “zatvoreni” prostor kao prijelaz između dviju većih otvorenih površina – postojećeg Trga sportova na jugu i novog parka na sjeveru. Park veličine cca 90 x 65 metara nalazi se na koti 121.00 m/m, a visinska razlika između novog trga i parka (1,70 m) ostvarena je rampom nagiba 2,8% odnosno stubištem 12 x 14 cm/10 x 35 cm.

Park je zatvoren s dvije strane, zapadne i južne, kompleksom poslovno-trgovačko-kulturnog centra i stanovanjem, dok je sa druge dvije strane otvoren, no nedovoljno. Naime, na sjeveru je osim jake prometnice (Magazinske) i željeznička pruga, koja zaustavlja pješački tok naglo i neugodno. Dovođenje ljudi do ove točke i nerješavanje prometa (automobilskog, željezničkog, a time i pješačkog) nema smisla. U analizi prometa dotakla sam ovu problematiku, no zbog širine problema ostala je samo na osnovnoj ideji – promjena razine željeznice i prodor pješaka. Težnja za povezivanjem Trga sportova i Trga Francuske republike postoji – nedaleko su stepenice (istočno), odnosno brklja (!) (zapadno) i ljudi svakodnevno kolaju ovim potezom. Cijela ova studija i ideja dobit će svoj pravi smisao tek povezivanjem (pješačkim, prvenstveno) tih dvaju prostora, jer, dovesti ljude do ove točke ne ostavljajući mogućnost napredovanja, rezultiralo bi gubitkom interesa i razočaranjem.

Za potpuni uvid u oba rada slijedite ove poveznice:

  • Cjelovita verzija Diplomskog rada Maje Pavičić “Urbanistička studija dijela Zagreba oko Zapadnog kolodvora” (1994.): Link
  • Cjelovita verzija Integralnog rada Maje Pavičić “Urbanistička studija dijela Trešnjevke, Dom sportova – Magazinska – Jonkeova – Daničićeva” (1993.): Link

(Vanja)

 

Center map

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )