Sava u kasno popodne. [SMK 2023.]

Trešnjevka na treći pogled: Sava – Vraćam se, Savo, tebi!

Trešnjevka je prostorno određena sa tri važne “prostorne činjenice” od kojih je jedna prirodna, a druge dvije su plod ljudskih ruku.

Rijeka Sava je prirodna odrednica Trešnjevke, njen vijugav tok je oduvijek bio južna granica predjela koji su vezani uz današnje trešnjevačko područje. Svojim je meandriranjima Sava kroz povijest pomicala granice na terenu, a svojim je poplavama unosila strahove među stanovništvo ravničarske Trešnjevke, uništavala njihov trud plavljenjima kuća, polja, cesta …

Željeznička pruga je u život Trešnjevke stigla u drugom dijelu 19. stoljeća, 1862., kada je svojim pretežno ravnim linijama (ali ipak ovisnima o konfiguraciji terena – recimo, slijedeći liniju obronaka Medvednice kako bi izbjegla opasnosti od poplava) obilježila sjevernu i markirala istočnu granicu Trešnjevke. Sa pojavom masovnog prometa linija željezničkih je kolosijeka sve snažnije utjecala na život Trešnjevke odsijecajući je od njenog “zaleđa” na istoku i osobito sjeveru, u smjeru kojeg se nalazi srce grada.

Autoput je treća prostorna odrednica Trešnjevke, ona najmlađa, koja je nastala tek krajem 40-ih godina 20. stoljeća. Njegova je linija gotovo posve ravna i unijela je granice, ne samo prometne već i administrativne, pa i topografske u svijet Trešnjevke. Podijelio je neke postojeće kvartove, nekima pomaknuo granice, a svima je unio ne samo promjene nabolje (kroz prometnu povezanost) već i nagore (zagađenje zraka, buka, izoliranost djelića kvartova koji nemaju direktni izlaz na njega).

Ciklusom šetnji Trešnjevka na treći pogled pokušavamo dati novo viđenje, novu dimenziju tim trima važnim prostornim linijama Trešnjevke, plavoj (Sava), crnoj (željeznica) i crvenoj (Autoput) kako bi upoznali i njih i njihovu najbližu okolicu na ponešto drugačiji način.

— o —

Sava

Rijeka Sava je „najstarija“ od tri linije koje snažno obilježavaju Trešnjevku i jedina koja je dana od majčice prirode i na koju je čovjek tek djelomice utjecao “izravnavanjem” riječnoga toka, dizanjem nasipa i isušivanjem rukavaca koji su ostali s druge strane nasipa, dok je iz nekih od tih zaostalih dijelova Save nastao kompleks ŠRC Jarun koji je danas jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih lokacija Trešnjevke.

Rijeka Sava je dugačka 945 km. Površina njenog sliva (95 720 km2) je gotovo dvostruko veća od površine Hrvatske (56 594 km2) što ne čudi jer se u njenom slivu nalazi najveći dio Slovenije (osim uskih pojasa uz more i uz Dravu), velik dio Bosne i Hercegovine te dijelovi Crne Gore i Srbije (uz rijeke Drinu i Kolubaru). Savu tvore dvije rječice, Sava Dolinka (sa izvorom zvanim Zelenci u blizini Rateča, na 863 m nad morem) te Sava Bohinjka, sa izvorom u Bohinjskom jezeru na 525 metara n/m. Pad Save je vrlo blag, što se može vidjeti iz slijedećih nadmorskih visina gradova kroz koje teče (Ljubljana: 295 m, Zagreb, uz rijeku Savu: 115 m, ušće Save u Dunav kod Beograda je na cca 68 metara). Sava upravo kod Zagreba (linija Podsused/Samobor) prelazi iz planinskog oblika toka u ravničarski.

Uloga Save u oblikovanju Trešnjevke i Zagreba ovakvih kakvi su oni bili kroz povijest i kakvi su danas je ogromna – gotovo sve njihove najvažnije karakteristike su vezane uz međusobni odnos Save i Medvednice. Blizina rijeke je nekad bilo i bogatstvo (dostupna voda, za piće i poljoprivredu ali i kao sredstvo obrane) i prokletstvo (poplave, ometanje mobilnosti). Najbolji primjer navedene “međuigre” Save i Medvednice je tok Ilice koja je oduvijek bila glavna gradska veza prema zapadu: Ona dosljedno slijedi liniju brežuljaka Medvednice kako bi bila sigurna od poplava jer je za poplava voda Save mjestimice čak dosezala njezinu liniju (tragovi savskih rukavaca su i danas dobro vidljivi u Stenjevcu, tek 200-injak metara od linije Aleje grada Bolonje koja predstavlja produžetak Ilice). Tu liniju sigurnog prostora od poplave je slijedila i željeznica – i slijedi ju još i danas.

Karta predjela uz Savu na području Jaruna iz 1803. godine sa dobro vidljivim mnoštvom rukavaca koji posve odudaraju od današnjeg savskog “luka” kojeg je dobila početkom 20. stoljeća. [FB]

Zabava i druženje na savskom kupalištu, snimljeno oko 1950. [FB]

U nizini uz Savu su nekad živjeli samo oni koji su morali – kmetovi i seljaci – jer su za svoje gospodare morali obrađivati zemlju koja je bila najplodnija upravo u ravnici. Svi znaju za katastrofalnu poplavu 1964., ali bilo ih je i puno u godinama i stoljećima prije nje. A nakon 1964. i ojačanja nasipa i gradnje odteretnog kanala  poplave su u gradu povremeno bile uzrokovane potocima (Bliznec 1989., Kraljevec, Kuniščak 2020.).

Najstarija naseobina uz Savu je bila kratkotrajno živući cistercitski samostan u Savskoj Opatovini (otud i ime!), sagrađen u 13. stoljeću, dok je nastanak prigradskih sela u vlasništvu Kaptola i Gradeca nemoguće datirati. Povijesno su važne lokacije gazova na Savi (Podsused, Trnje), zatim trnjanske skele (u produžetku Trnjanske ulice), potom Savskog mosta, prvoga sagrađenog na gradskom području, a onda i ostalih koji su slijedili (i još ih je premalo).

Pitanje koje se pojavilo u novijem razdoblju je kako uklopiti rijeku u grad? Zagreb nikad nije živio uz svoju rijeku jer je ona bila prejaka i preopasna, sa prevelikim varijacijama vodostaja za bliski suživot sa njom. Kad je rijeka mala, nema puno problema, ona postaje dio gradskog pejzaža i života, kao na primjer u Ljubljani, Sarajevu, Uppsali, Hradec Kralovu … a najbliži je primjer Samobor. Kad je rijeka velika, puno je teže uspostaviti urbani i humani kontakt s njom, neki gradovi uspijevaju u tome (npr. Budimpešta, Prag, Köln), dok nekima drugima to i nije osobito uspjelo (ne možemo reći da Beč ili Beograd blisko žive sa svojom rijekom/rijekama).

Savsko kupalište, snimljeno 60-tih godina. [FB]

Izlijevanje Save 1964. godine, pogled sa željezničkog nadvožnjaka preko Savske ceste na Tvornicu keksa Bizjak, poslije Tvornica dječjih cipela Zagreb, a sada je to lokacija HoTo Towera [FB]

Jedan od prijedloga za bolji suživot Zagreba i Save je gradnja malih hidroelektrana na njenom toku (HE Prečko, HE Podsused, HE Zagreb i HE Drenje). Veliki problem u urbanističkom korištenju Save je veliko variranje njenog vodostaja (radi alpskog vodnog režima – utjecaja kiša u njenom slivu, ali i topljenja snijega), a to bi se riješilo gradnjom tih hidroelektrana i pripadajućih akumulacijskih jezera. Ta bi mjera također podigla sad već niski vodostaj podzemnih voda, stabilizirala riječni vodostaj, ujezerene riječne površine bi bile pogodnije za rekreaciju … a proizvodila bi se i struja. Naravno, ta mjera bi utjecala i na okoliš … trebalo bi za savjet pitati stanovnike Slovenije, na liniji Radeče – Brežice gdje je u posljednjih 20-ak godina podignuto čak 5 hidroelektrana ukupne snage oko 200 MW (kao 2 x HE Varaždin, kao HE Senj ili kao 1/8 HE Đerdap ili cca ¼ NE Krško).

Danas građani Zagreba umjesto Save puno više koriste njene „umivenije“ varijante, Jarun i Bundek. Oko Bundeka nema puno divljine, tek manje jezerce sa zapadne strane, i cijeli kompleks više liči na klasični park. Jarun uz uređeni parkovni dio ima i džepove skoro pa prave prirode: uz potok Črnomerec (tim je dijelom tekla šetnja Saše Šimprage prije nekoliko godina), uz kanu klub (preko puta otoka Mladosti sa Litopunkturom), uz Petrovaradinsku ulicu (na prostoru previđenom za kamp ili novi most). Treba spomenuti i Savsku Opatovinu (koja je najteže prohodan dio prirode na gradskom području, prava džungla!) te s druge strane Save jezera Strmec, Bestovje i Rakitje, te prostor uz Sveučilišnu bolnicu koji je ne tako davno uređen, dobio je roštilje i redovno se kosi. A sa istočne strane je nedovoljno poznat prostor Savice.

Jedno od pitanja koje se javlja vezano uz Savu, njeno učešće u gradskom životu i gradnju uz i oko nje je koliko je okoliš Save kod Zagreba zapravo prirodan? Na to je pitanje odgovor dvoznačan – taj je pejzaž oblikovan tijekom 20. stoljeća gradnjom nasipa kojima su prekinuti površinski tokovi vode (npr. rukavaca koji su nekad redovno plavili okoliš i zatim ljeti presušili) … no, priroda (i bez vode) polako preuzima kontrolu tako da su neki dijelovi savskog okoliša (npr Savska Opatovina, Savica, neki djelići okoliša jezera Jarun) već poprimili većinu nekadašnjih obilježja.

21.04.2023. je održana šetnja kojom je voditelj Vanja Radovanović upoznao sudionike (bilo ih je 44) sa gore navedenim općenitim podacima o rijeci Savi, a zatim im je kroz šetnju u trajanju 3 sata pokazao i neka manje poznata mjesta u neposrednoj blizini Save, a na jednoj manjoj “plaži” uz rijeku Savu sudionici su imali i priliku dodirnuti Savu, nešto što tek rijetki čine u ovim vremenima kada više nema savskih kupališta.

Mjesto sastanka je bilo tramvajsko okretište Prečko, na granici zelene zone i zone gradske izgradnje. Tik pored okretišta prolazi granica vodocrpilišta Stara Loza u čijem se opsegu nalazi i cijela Savska Opatovina. Njegova voda već dugo nije za piće, vjerojatno radi industrijskog zagađenja iz Jankomira, tako da služi kao tzv. „tehnološka voda“, za pranje ulica i slično.

Okupljanje šetača na početku šetnje. [SMK 2023.]

Zajednička fotografija sudionika šetnje na savskom nasipu. [SMK 2023.]

Na tom području nema većih potoka, zapadno se nalaze samo Dubravica te potok koji teče iz Podsusedskog Dolja, dok se istočno uz već posve nestali povremeni tok pored OŠ Nikola Tesla ne nalazi niti jedan potok sve do Vrapčaka. Za vrijeme prvog dijela šetnje kojima se prolazilo trasom između Prečkog i Savske Opatovine pokazani su vidjivi ostaci rukavaca, a voditelj, koji od 2004. živi na krajnjem zaoadnom rubu Prečkog, ukazao je na promjene u krajoliku (ne samo vezane uz rijeku) koje su se od tada desile (zaraštavanje nekih polja i livada, nestajanje staza koje više nisu u upotrebi). Jedan od zaraslih vrtova je bio i tzv. „Bugarski vrt“ čiji vlasnik još uvijek živi u staroj kući u Paljetkovoj ulici. Šetači su prošli i pored “Bandićevog vrta” (otvorenog 2014.) i krenuli prema šumi koja dijeli Savsku Opatovinu od savskog nasipa. Neki od kolskih puteva na tom predjelu su zarasli, ali primjetno je da se na nekim zapuštenim njivama pojavljuju novi vrtovi.

Voditelj je također naveo primjer tzv “savane”, travnatog područja unutar šume pored Savske Opatovine, na kojem je prije 10-15 godina uz vatricu slavio rođendane svoje djece, međutim, putevi do nje su sad zarasli i taj je dio nedostupan. Prostor te šume je uglavnom teško dostupan zbog gustog šipražja i sada se ti predjeli vrlo rijetko koriste, tek za branje šipka (nekadašnje igralište za paintball je, čini se, napušteno). Nekad vrlo rašireno odlaganje smeća na rubovima šume na sreću više nije tako često kao nekada. No, prisutno je zvučno zagađenje (od obilaznice i autoputa) u što su se mogli uvjeriti i sami sudionici šetnje.

Što se živog svijeta tiče, u tom dijelu šume obitava mnoštvo ptica raznih vrsta, puno fazana, tu i tamo su zamijećeni zečevi, lisice te divlje svinje. U šumi pretežno prevladavaju niža stabla i grmlje prilagođeno životu u šljunčanom i vlažnom tlu, te topole.

Nakon prolaska rubnim područjem šume šetači su izašli na savski nasip. s te je pozicije vrlo zanimljivo pogledati grad i okolicu, sa nasipa i od korita, osobito su dobro vidljive više zgrade južnog dijela grada, Medvednica i Samoborsko gorje. Naravno, uz obilje prostora i vidljivog neba posebno su spektakularni pogledi u doba izlaska i zalaska sunca, te za nailazaka oluja, uz munje.

Po prelasku nasipa, snimanja zajedničke fotografije i dolasku na samu savsku obalu razgovor je krenuo u smjeru razjašnjenja naslova šetnje – zašto „Savo, vraćam se tebi“? Naime, za vrijeme pandemije Covida i traženja kutaka koji nisu prenatrpani ljudima građani Zagreba su otkrili veliku zelenu površinu pogodnu za boravak vani, a to je prostor između savskog nasipa i korita rijeke Save: Staza pored korita nije nikad bila tako ugažena kao u doba pandemije, ali ostala je u upotrebi i sada. Trčanje i nordijsko hodanje su i nadalje popularni, često po nasipu, ali i ispod njega. Stazu uz samo korito također često posjećuju vlasnici pasa sa svojim ljubimcima koji se često i okupaju u Savi. Na udaljenijim predjelima (npr oko Savske Opatovine) česti su gosti i vozači speedway motocikala i quadova. A što se tiče kupanja – već jako dugo nismo nikoga vidjeli kako se kupa u Savi – a isto tako niti da pere auto u rijeci, što je bila moda u 70-ima.

Usred “džungle” uz Savsku Opatovinu. [SMK 2023.]

Šetnja uz savsko korito.. [SMK 2023.]

Tijekom šetnje voditelj je prisutnima postavio i nekoliko pitanja vezanih uz učestalost njihova posjećivanja Save s ciljem provjere koliko ljudi uočavaju Savu i koliko su s njom u kontaktu. Evo pitanja:

• Da li ste prešli Savu u posljednjih tjedan dana i ako jeste da li ste je pogledali ili ste se samo prevezli mostom bez pogleda prema rijeci?
• Da li ste u posljednjih tjedan dana bili na savskom nasipu?
• Da li ste u posljednja tri mjeseca bili bar jednom uz samo korito Save (dakle, ispod nasipa)?
• Kada ste posljednji put umočili prst u Savu (ili možda to niste nikada učinili)?

Veći broj posjetilaca rijeke Save se očekuje kada se počinju dovršavati pojedine dionice biciklističke magistrale uz Savu poznate pod imenom Greenway. Ona će biti nastavak takve magistrale koja je većim dijelom već izvedena na području Slovenije, od izvora Save Dolinke kod Rateča pa do Čateža i slovensko-hrvatske granice. U prvoj fazi bi Greenway na području Hrvatske trebao obuhvaćati dionicu od slovenske granice pa do Ivanje Reke.

Voditelj šetnje je ispričao svoja iskustva sa bicikliranja uz Savu na dijelu od Zagreba do Siska (lijepo i pretežno vrlo mirno ruralno iskustvo, uz česte primjere stare seoske arhitekture, skele …) i usporedio ih sa iskustvima vožnje bicikla uz Savu u Sloveniji, na dijelu između Hrastnika i Brežica. Također je prenio i iskustva sa sličnih biciklističkih ruta uz rijeke u udaljenijim zemljama (Austrija, Francuska, Švedska).

Dolazak na riječnu plažu. [SMK 2023.]

Šetnja je završila posjetom plaži koja se za niske vode nalazi u blizini zapadnog dijela ŠRC Jarun (dobro vidljiva staza vodi do nje s nasipa kod bejzbol igrališta na jugozapadnom kutu ceste oko jezera). Oni koji su željeli mogli su i dotaknuti Savu, probrčkati rukom po njoj, a ostali su mirisali miris rijeke i slušali tihi zvuk rijeke u pokretu.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Trešnjevka na treći pogled: Autoput – Od pješaka do Raketa
• Trešnjevka na treći pogled: Željeznica – Vlak bez voznog reda
• Trešnjevka na treći pogled
• Grad na drugi pogled: Trešnjevka
• Potoci Trešnjevke

Zanimljive poveznice:

• tekst “Što je rijeka Sava gradu Zagrebu, a što je grad Zagreb rijeci Savi” objavljen na blogu Panoptikum povjesničara Krešimira Galovića.
• Znanstveni rad autora Irene Matković i Mladena Obad Šćitarocija: „Rijeka Sava s priobaljem u Zagrebu Prijedlozi za uređivanje obala Save 1899.-2010.“.