Prošlost i sadašnjost (Rade) Končara

Područje na kojem se danas nalazi glavnina tvrtki iz grupacije Končar, pored potoka Črnomerca, sve do Drugog svjetskog rata, se administrativno nije nalazilo na području Trešnjevke i grada Zagreba, već prvo na području općine Vrapče Gornje odnosno, od 1937., kada je osnovana općina Kustošija, na njenom području. Taj je dio sadašnjeg grada, između potoka Črnomerca i Kustošaka, na starim kartama najčešće nazivan Terdica odnosno kasnije i Donja Kustošija, najvjerojatnije bio prekriven poljima, livadama i voćnjacima sve dok na njega nije kročila industrija – i to upravo Končar.

Radionica za izradu namota električnih motora u Siemensu 1938. godine. Izvor: Knjiga “Ime trajnog sjaja”

Povijest Končara počinje 24. siječnja 1921. godine kad je osnovano poduzeće Elektra, koje već iste godine prelazi u vlasništvo grupe Siemens i pod imenom “Prvo jugoslovensko d.d. Siemens” smješta se na sadašnjoj lokaciji, uz potok Črnomerec. Tadašnja mu je adresa bila u ulici Donja Kustošija, sve do završetka Drugog svjetskog rata kada je i to područje ušlo u sastav Zagreba i Trešnjevke, a ulica je imenovana Fallerovim šetalištem.

Plan razvoja tvornice Rade Končar utvrđen 1947. godine s označenim nazivima objekata. Izvor: Knjiga “50 godina primijenjenih znanstvenih istraživanja i razvoja ….”

U poratno doba je trebalo čim prije pokrenuti ekonomiju i započeti s proizvodnim aktivnostima te je 1946. odlučeno da se već postojeća poduzeća koja su se bavila djelatnostima vezanima uz elektrotehniku i električnu struju povežu u jednu cjelinu, sa sjedištem upravo na Fallerovu šetalištu. Nova tvrtka je nazvana Rade Končar, po sekretaru Komunističke partije Hrvatske kojeg su 1942. strijeljali talijanski okupatori, a koji je zbog svog junačkog držanja postao simbol otpora.

Tokom vremena poduzeće Rade Končar je postajalo sve veće i važnije, u njemu se zapošljavao sve veći broj radnika i još nedavno gotovo nenastanjen dio Trešnjevke je doživio potpunu preobrazbu. Obzirom da su aktivnosti Rade Končara bile vezane uz električnu struju onda su i naselja i ulice u njegovoj blizini dobivala imena po velikanima vezanim uz fiziku i elektrotehniku.

1947. godine za potrebe radnika Rade Končara sagrađeno je prema projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića Pupinovo naselje (nazvano po srpskom fizičaru Mihajlu Pupinu), koje se od 1991. naziva Prilazom Pavla Vuk-Pavlovića i zaštićeno je kao kulturno dobro.

Voltino, Pupinovo i “Končar” na planu iz cca 1980. godine.

Nedugo nakon toga počinje gradnja Voltina naselja, koje je ime dobilo po talijanskom fizičaru Alessandru Volti. Glavna ulica naselja tada je nazvana Ulicom Nikole Tesle da bi kasnije, u 50-ima, kada je Tesla dobio sadašnju ulicu u srcu grada, ulica bila preimenovana prvo u Kroflinovu, a potom u Drvinje i konačno u Ulicu Dragutina Golika. Gradnja naselja započeta je gradnjom manjih stambenih zgrada na području nedaleko današnjeg okretišta autobusa na kraju Baštijanove ulice kao i gradnjom obiteljskih kuća u ulicama sjeverno od nje (pored njih je sagrađena i “Sahara”, danas ruševna zgrada koja je nekad bila samački hotel za radnike Rade Končara). Tokom kraja 50-ih i početka 60-ih sagrađene su i zgrade u Hanamanovoj (ulica je nazvana po još jednom velikom hrvatskom znanstveniku, Franji Hanamanu, koji je izumio wolframovu žarnu nit u žaruljama), a potom i čuvene “Papagajke” nešto južnije.

Postojeće numeracije na kućama u Golikovoj ulici [GP 2008.]

Treba spomenuti i kako je širenje Rade Končara tokom desetljeća rezultiralo i nestankom nekoliko manjih ulica koje su se nalazile na području koje sada zauzima Končar – riječ je o ovim ulicama:

• Splitska ulica
• Titogradska ulica
• Topuska ulica
• Predavčeva (ime je kasnije dobila ulica u blizini Doma sportova)
• Karlovačka (to je ime kasnije dobila ulica u Remetincu)
• Kninska (to je ime kasnije dobila ulica na Knežiji)
• Lebovićeva

Vrijedi spomenuti da je ime Rade Končara među Trešnjevčanima i Zagrepčanima živjelo i kroz ime trešnjevačke glavne ulice, Ulice Rade Končara, koja je 1949. naslijedila Tratinsku i Ozaljsku ulicu kojima su 1991. vraćena originalna imena. To je bila jedna od rijetkih glavnih zagrebačkih ulica koja je tako rano dobila ime po nekom revolucionaru.

Unutrašnjost hale E za proizvodnju velikih generatora s velikom jamom za vitlanje rotora (ispitivanje s velikim brzinama vrtnje). Jama se počela kopati u lipnju 1950. godine. Izvor: Knjiga “Rade Končar 1946. do 1986….”

Što se razvoja samoga poduzeća tiče, Rade Končar je često uspoređivan s njemačkom tvrtkom Siemens od koje je zapravo i nastao, i to ne bez razloga. Naime, kao i Siemens, Rade Končar se bavio (i sada se bavi)  širokim spektrom djelatnosti, od proizvoda široke potrošnje (npr. kućanskih aparata) preko električnih strojeva (generatora, motora, transformatora, električnih aparata),  električnih vozila (lokomotiva, vlakova i tramvaja) i opreme za ugostiteljstvo pa sve do projektiranja i proizvodnje najsloženijih postrojenja  na polju energetike i industrije.

Za razliku od toga, većina ostalih poduzeća tog usmjerenja  u bivšoj Jugoslaviji se usredotočila na samo neka područja – Iskra iz Kranja na elektroniku, Gorenje iz Velenja na kućanske aparate, RIZ na odašiljače i audio tehniku, Nikola Tesla iz Zagreba na telekomunikacije, Rudi Čajavec iz Banja Luke na proizvodnju televizora, sarajevski Energoinvest na energetske sustave, Ei – Elektroindustrija iz Niša na televizore i slične uređaje, Sloboda iz Čačka na kućanske aparate … pa je u skladu s time Rade Končar bio pravi gigant na tome području što se očitovalo i u broju zaposlenika koji je na vrhuncu djelovanja poduzeća brojao preko 20 000 radnika.

Skupina radnika iz Končareve tvornice Srednji električni strojevi, (oko 1970.). Autor: Marijan Ožanić

Tijekom vremena Rade Končar je prolazio kroz razne reorganizacije u skladu s mnogobrojnim reformama u bivšoj državi. U zadnjem razdoblju bio je organiziran kao SOUR (Složena Organizacija Udruženog Rada, prema Zakonu o Samoupravljanju) Rade Končar. Osnivalo se sve više i više Končarevih poduzeća, ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj, već i diljem Jugoslavije, a Rade Končar je osvajao sve veći dio svjetskog tržišta izvozeći svoje proizvode i usluge na sve strane svijeta. Istovremeno, radnici su velik dio svojih potreba mogli zadovoljavati i preko svojeg poduzeća – od posjeta liječnicima u Končarevoj zdravstvenoj stanici pa do odlazaka na more i u odmarališta (Zvečevo, Bašelj), a neko je vrijeme postojalo čak i kino Rade Končar te nogometni klub Končar. Uz to Rade Končar je imao i kuglački klub, enigmatski klub, foto sekciju, planinarsko društvo i druge klubove. Sada ima, nažalost, samo Klub umirovljenika, dok je PD Končar (osnovano 1954.) 1991. godine promijenilo ime u HPD Kapela.

No, tada je početkom 1990-ih Končar prolazio kroz burno i teško razdoblje. Propao je socijalistički sustav u svim državama Istočne Europe, raspala se bivša država, izgubljena su ogromna tržišta u nesvrstanim i bivšim socijalističkim državama, započeli su mnogobrojni štrajkovi, došao je Domovinski rat, neki kažu i loše rukovođenje kompanijom … tako da se nekadašnji industrijski gigant drastično smanjio. Na sreću, za razliku od mnogih drugih proizvodnih poduzeća koja su nestala u vihoru rata i pretvorbe, Končar je ipak preživio – sada uz skraćeno ime koje i dalje podsjeća na desetljeća rasta i razvoja nekadašnjeg velikog poduzeća. Od 1. siječnja 1991. poduzeće je organizirano kao dioničko društvo i djeluje pod imenom Končar – Elektroindustrija.

Današnji sastav Končara i poduzeća koja se nalaze unutar njega možete pogledati ovdje, a zanimljiv pregled povijesti poduzeća možete pogledati ovdje.

Na kraju ovoga teksta vam prilažemo izbor tekstova vezanih uz tvrtku Končar koje je napisao dugogodišnji zaposlenik Rade Končara Marijan Ožanić koji je i nakon svog odlaska iz Končara i umirovljenja nastavio s kolegama “končarevcima”  kroz svoj web portal  “Sve o poduzetništvu”  pisati o povijesti poduzeća i  pratiti zbivanja vezana uz tvrtku i pisati tekstove s osvrtima na njih.

1. Tekstovi o nastanku Rade Končara

• Kako su se gradile hale Končara

2. Ljudi koji su gradili Končar – životopisi velikih profesora, znanstvenika i končarevaca koji su gradili Končar

• Prof. dr. Tomo Bosanac
• Prof. dr. Vojislav Bego
• Prof. Zlatko Plenković
• Prof.dr. Zvonimir Sirotić
• Prof. Boris Belin
• Prof.dr. Tomislav Kelemen
• Prof. dr. Zvonko Benčić

(Vanja)

Šetalište Nikole Fallera, Zagreb, Hrvatska