Kino Končar
Na dijelu dvorišta tvornice Rade Končar omeđeno Fallerovim šetalištem uz nogometno igralište i na sjeveru Klanječkom ulicom, uz sjevernu ogradu tvornice, bile su poslije Drugog svjetskog rata dvije zgrade. Jedna s dvoranom za velike skupove i konferencije radnika Končara, a u drugoj su bile dvorane za sobne sportove, boks, hrvanje, judo i stolni tenis.
Kino Končar otvoreno je u velikoj dvorani zaslugom tvorničkog foto-kino kluba, koji je i upravljao njime. U istočnom dijelu dvorane na prvom katu klub je imao svoje prostorije, a tu je bila i projekciona soba. Zimi su ujutro i navečer dvoranu koristili i sportaši za svoje treninge košarke, odbojke i rukometa. Naime projekcije su se održavale u 4 i 6 sati. Jedan gospodin, sjećam se zvao se Mirt, čuvao je dvoranu, prije predstave slagao je klupe za gledalište i upravljao aparatom za projekcije. On je za pomoć pri slaganju klupa za popodnevne predstave, i njihovo spremanje poslije projekcije u 6 sati, dozvoljavao nama klincima da besplatno pogledamo neke projekcije, ako je bilo slobodnih mjesta.
Izrezak kino-programa iz Večernjaka iz 1971. godine [PZ 2013.]
Tadašnja kino karta za to kino bila je 2 dinara, a ilustracije radi cijena tadašnje prijelazne karte za tramvaj bila je isto 2 dinara. Filmovi u ovoj dvorani prestali su se prikazivati već negdje 1955. ili 1956. kad je otvorena zgrada Narodnog sveučilišta Končar i kada počinju projekcije u toj dvorani u Kroflinovoj ulici, a stara dvorana je ostala za korištenje sportašima. Kasnije, negdje sedamdesetih godina, u tu dvoranu prebačena je montaža donjeg postroja autobusa koje je Končar proizvodio za tvornicu autobusa u Dubravi.
I danas pamtim filmove iz tog vremena, kada smo svi bili toliko zaluđeni filmom da su nam “Slavica”, “Barba Žvane”, “Bakonja fra Brne”, “Kako je zelena moja dolina” ili neki filmovi komičara Fernandela i Totoa.
(tekst napisao Penzić)
Vezani tekstovi:
Zanimljive poveznice:
Klanječka ulica
Ulica Dragutina Golika
Ostavi komentar