Tratinska cesta / Ozaljska ulica (Ulica Rade Končara)

Tratinska cesta / Ozaljska ulica (Ulica Rade Končara) Tratinska ulica [GP 2013.]

Povijest nekog određenog kvarta se često može najbolje proučiti i shvatiti proučavajući povijest njegove glavne ulice. Stoga pokušajmo na osnovu dostupnih starih karata i planova grada te priča iz povijesti rekonstruirati prošlost ove ulice koja se s pravom može nazvati žilom kucavicom Trešnjevke!

1850. godine dolazi do ujedinjenja zagrebačkih gradskih i prigradskih naselja (Gradeca, Kaptola, Vlaške vesi, sela Horvati) u jedinstveni grad Zagreb. Malo kasnije, 1862. godine, u Zagreb dolazi željeznica koja svojom trasom umnogome određuje budućnost Trešnjevke pa tako i Tratinske ceste. U to doba je područje današnje Stare Trešnjevke (područja istočno od potoka Črnomerca koji je od 1850. do 1945. bio granica prema općini Vrapče koja tada nije bila dio grada) bilo nenastanjeno i činile su ga livade, polja i voćnjaci. To nije bilo osobito veliko područje i kroz njega su zacijelo već onda vodili razni kolski putevi i staze kojima su seljaci obilazili svoja zemljišta. Na najstarijim kartama (1878. godine) su na Trešnjevci ucrtane tek dvije ceste koje su svoje postojanje zahvaljivale pruzi (Magazinska cesta – put iz grada do skladišta koja su građena južno od pruge gdje se neka od njih i danas nalaze, između Magazinske i Žajine ulice) odnosno gradskoj granici (Selska cesta koja je povezivala glavni zapadni ulaz u grad, Iličku mitnicu na Črnomercu, s glavnim južnim ulazom, mitnicom na Savskom mostu). Uz te dvije ceste vidljiva su i dva puta, jedan na mjestu današnje Nove ceste (kojom su tada očito hodali stanovnici Horvata na putu do vlaka) i drugi na mjestu Tratinske, ali samo na dijelu između Savske ceste i Nove ceste koja je tad očito bila na važnijem pravcu. Ne zaboravimo, Tratinska cesta duguje svoj položaj tome što predstavlja najkraći put od gradskog centra prema tada nenaseljenom poljoprivrednom području južne Trešnjevke, dok se do sjeverne Trešnjevke dolazilo pravcem kojeg danas zauzima Adžijina ulica.

1887. je Tratinska prvi put prikazana kao cesta koja vodi do Ulice 44 (kasnije nazvana Nova cesta).

Na planu grada iz 1898. Godine je uz Tratinsku cestu već ucrtano nekoliko kućica dok se iz konteksta još uvijek može iščitati da je Nova cesta važnija od Tratinske.

1906. godine je Tratinska u obliku ceste već produžena sve do Selske, dok je preostali dio do potoka Črnomerca ucrtan kao put. Dio do Nove ceste je već gušće izgrađen, dok je na potezu između Nove ceste i Selske sagrađena tek jedna jedina kuća.

Na planu grada iz 1923. je u trešnjevačkom sjeverozapadnom dijelu ucrtan raster ulica koje danas većinom postoje uz iznimku nikad sagrađenog radničkog naselja oko trga R na mjestu Žajine ulice te dijela Tratinske koji je ucrtan pravolinijski u smjeru jugozapada (preko današnjeg Trešnjevačkog trga) umjesto tadašnjeg i današnjeg zavoja kojim Tratinska nešto prije Nove ceste zavija prema zapadu i nastavlja se u Ozaljsku, koja se na toj karti naziva jednostavno Trešnjevka. Taj urbanizirani dio će tokom slijedećih 15 godina ostati jedini takav na Trešnjevci koja će se uglavnom neplanski popunjavati malim obiteljskim kućicama oko uskih ulica.

1930. godine se prvi puta poimence spominje Ozaljska ulica, tada kao glavna prometnica koja, nastavljajući se pod imenom Vurovčica, spaja grad sa zaseocima Gredice i Jarun kod mitnice na Horvaćanskoj cesti. Te godine se otvara i Trešnjevačka tržnica kao još jedan znak urbanizacije tog dijela grada. Godine 1932. Ozaljska je po prvi puta ucrtana u svojoj današnjoj dužini, do potoka Črnomerec, a 1939. se uz cestu gradi i crkva Sv. Josipa na početku Trakošćanske ulice, kao još jedan znak novonarastajućeg prigradskog središta. Kao zanimljivost, na karti iz 1942. se dio oko Tratinske ceste naziva Tratina, a onaj oko Ozaljske ceste Trešnjevka.

Ozaljska ulica [VR 2013.]
Ozaljska ulica [VR 2013.]

1945. godine nastupaju velike promjene za Trešnjevku: ukidaju se mitnice, a gradska granica se pomiče dalje na zapad i potok Črnomerec više ne dijeli gradska područja. Na planu grada iz 1947. se Tratinska i Ozaljska već nazivaju novim zajedničkim imenom, Ulicom Rade Končara, koja i nadalje služi kao glavna trešnjevačka prometnica kojom od 1935. godine vozi i tramvaj, ali kojom i dalje, ulicom Vurovčica, vodi cijeli promet prema seoskim područjima uz Savu, prvenstveno Jarunu.

Nova velika promjena u životu ulice dolazi krajem 40-ih izgradnjom kako se to onda zvalo „Autostrade“ koja je već jednim dijelom, do Vurovčice, ucrtana na planu grada iz 1949. Novosagrađeni autoput je preuzeo većinu prometa prema jugozapadnom dijelu tada sve brže rastućeg grada i time je odteretio Končarevu ulicu i zapečatio joj sudbinu prometnice tek „drugog ranga“. U tom pogledu zanimljivo je uočiti slične gradske prometnice koje su nekad bile glavne na svome području, a tokom vremena su zbog izgradnje izgubile važnost: Borongajska cesta (presjekla ju je produžena Branimirova), Trnjanska cesta (presjekli su je Avenija Vukovar i Slavonska avenija) … dok je, recimo, Maksimirska cesta zadržala svoju ulogu jedne od glavnih gradskih prometnica koje vode iz centra prema istoku.

14.09.1960. se otvara robna kuća „Nama“ uz Trešnjevački trg, a 02.10.1972. se otvara i druga robna kuća, ona na Remizi. Uz ulicu se nalaze i skoro sva trešnjevačka kina, kino „Trešnjevka“ na početku Vukovarske (tada Varaždinske) i kino „Triglav“ na početku Okićke, a filmovi su se poslije Drugog svjetskog rata prikazivali i na platou kod tržnice (na pročelju gdje je danas stara reklama „Zagrebačke banke“) gdje se subotom igrala i tombola.

1979. godine je Končareva ulica doživjela veliku rekonstrukciju i 12.09.1979. je ulica ponovo otvorena sa današnjom regulacijom prometa kojom je njen istočni dio, od Savske ceste do Nove ceste jednosmjeran u smjeru zapada. Tim potezom je ulica na određeni način ponovo prometno „degradirana“ iako su Trešnjevčani na taj način dobili bržu tramvajsku vezu prema gradu koju više na tome dijelu ne ometaju automobili. Dio od Puljske ulice (nekada Vurovčice) do okretišta tramvaja postaje pješačka zona dostupna samo ZET-ovim vozilima te se tako cestovni promet za Ljubljanicu vodi drugim smjerovima što rasterećuje uske ulice tog kvarta.

Po osamostaljenju Hrvatske dolazi do novog preimenovanja i ulici se vraćaju stari nazivi, Tratinska za dio do Nove ceste te Ozaljska za zapadni dio.

Što reći o današnjem trenutku Tratinske i Ozaljske? S dolaskom krize se promijenio i život tih ulica, njihov „dućanski pejzaž“. Nekad su tu bile podružnice većine lanaca trgovina konfekcijom i obućom od kojih su tek neke preživjele („Borovo“ npr.). Ispražnjene lokale su zauzele prvenstveno trgovine rabljenom odjećom te alternativne trgovine vezane uz rock kulturu („Free Bird Second Hand Shop“, „Dirty Old Shop“, nekoliko salona za tetoviranje), ali i druga usmjerenja („Bio&Bio“ trgovina zdravom hranom, trgovina šivaćim priborom u Ozaljskoj) čime je ulica dobila osebujan „alternativni“ izgled i profil pod kojim je postala poznata u gradskim okvirima i čime joj je na neki način porasla prepoznatljivost nakon desetljeća u kojima se nije puno razlikovala od ostalih sličnih ulica. Na žalost, i nadalje je niz lokala prazan, ulicu tište i neki drugi problemi (ne postoji adekvatni alternativni pravac za bicikliste pa oni jure uskim pločnicima što ugrožava i pješake i njih same, Trešnjevački trg sa svojom okolicom je i dalje u velikoj mjeri nedefiniran) i ostaje nam tek za vidjeti u kojem pravcu će krenuti njen razvoj. U idealnom slučaju bi njen centralni dio oko Trešnjevačkog trga mogao postati još puno prikladniji za zadržavanje pješaka, omogućio bi nesmetani tramvajski i biciklistički promet dok bi automobilistički promet trebalo skrenuti drugim pravcima i pretvoriti ulicu od sekundarne tranzitne prometnice u urbano srce Trešnjevke što ova ulica zacijelo i jest.

<em><span style=”font-size: x-small;”>(Vanja – za “Glas Trešnjevke”)</span></em>

Vezani tekstovi:

 

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )