NK Rade Končar

NK Rade Končar Igralište NK “Končar” danas kao igralište NK “Šparta-Elektra” [NN]

Poslije drugog svjetskog rata, od 1947. nakon što je zatvoren logor na predratnom nogometnom igralištu Slavije, u kojem su bili zatvoreni njemački vojni zarobljenici koji su radili u tvornici Rade Končar, bivši Siemens, djelovao je nogometni klub kao nogometna sekcija tj. dio sportske sekcije tvorničkog sindikata. U to vrijeme djeluju u Zagrebu mnogi nogometni klubovi pod patronatom tadašnjih tvornica i ustanova (Mesarski, Pekarski, ZET, Metalac, Tesla, Tekstilac, Milicioner, Prvomajska, Jedinstvo, RIZ i drugi). Stoga i u tvornici Rade Končar odlučuju da se organizira Sportsko društvo Rade Končar, s mnogim sportskim sekcijama (odbojka, košarka, veliki i mali rukomet, tenis, stolni tenis, hokej na travi, boks, hrvanje, veslanje pa i pravi nogometni klub) te je u proljeće 1950. osnovan NK Rade Končar. Dobro se sjećam tadašnjih prvomajskih sportskih turnira, a posebno nogometnih. Pamtim imena nekih gostujućih momčadi kao Rot Weis iz Austrije pa Kablovi iz Niša itd. Turniri su bili organizirani s četiri momčadi, prvi dan izlučni dio, a drugi dan finale u borbi za pobjednički pehar.

Pod imenom Rade Končar djelovao je do 1.12.1954. kada je zbog primjedbe partijske organizacije da navijači protivničkih klubova vrijeđaju uspomenu na narodnog heroja Radu Končara, vičući “Ua Končar!”, “Fuj Končar!” i slično, preimenovan u NK Elektrostroj (1.12.1954.-1969.). Nakon ispadanja iz drugoligaškog profesionalnog takmičenja klub se još neko vrijeme održava, ali kvaliteta opada i reorganizira se kao amaterski klub i imenuje ponovno u Končar (1970.-1994.). 1994. Končar se spaja sa Zelengaj Svjetlovodom i uzima naziv Svjetlovod te sezonu 1994/95. odigrava na svojem stadionu Pongračevo.

a
Nogometno igralište sedamdesetih godina

Već slijedeća godina 1995. može se smatrati kao godina u kojoj klub prestao s postojanjem jer je Svjetlovod promjenio naziv u Zelengaj Svjetlovod i preselio se na Zelengajevo igralište u Hrelić.

Značke
Značke kluba iz kolekcije autora

Končar, nogometni klub iz Zagreba, osnovan je 1950. pod imenom Rade Končar, djelovao je od 1947. kao nogometna sekcija fiskulturnog i gimnastičkog društva. Prvi predsjednik je bio M. Sirotić, a poslije njega vrlo uspješan predsjednik bio je Slavko Šajber. Imena koja je klub nosio: Rade Končar (1950–54), Elektrostroj (1954–69), Končar (1969–94), Svjetlovod (1994–97). Prestao je djelovati zbog problema s igralištem.

Nakon gašenja kluba kratko vrijeme djelovao je novoosnovani klub Pongračevo, ali samo s mlađim uzrastima. Trener je bio ing. Momo Pažin. Najbolji rezultati: 4. mjesto u II. sav. ligi–zapad 1959., 1. mjesto u zagrebačkoj ligi 1956. i plasman u finalni dio jugoslavenskog kupa 1959., amaterski juniorski prvak Hrvatske 1967. i 1969.; prvak I. razreda zagrebačkoga podsaveza (1953), prvak I. zagrebačke lige (1979), osvajač kupa zagrebačkoga podsaveza (1980).

Najuspješniji igrači: Z. Škorić (Dinamo, Bayern, Stuttgart, Olimpija, Zagreb; reprezentativac), I. Gričar (amaterski reprezentativac Hrvatske), S. Brnas (Dinamo, Inker, Segesta, Sturm; omladinski reprezentativac), Franjo Šaban lijevo krilo, Branko i Zlatko Ranogajec, Ivo Sack, Branko Jagušt Pan najbolji centarfor i strijelac zagrebačke zone, Oto i Branko Horvatić, Viktor i Marijan Hercigonja, Kežman, Branko Zrilić.

b
Ovo je snimka pedesetih godina, jedna od najstarijih postava kluba. S desna: Oto Horvatić, (golman (?) “Kara”), ?, ?, Ivo Sack, Branko Jagušt, ?, ?, Ileković, Krnja, Dragutin Kristović (Kristo, Frfo)

One od vas koje zanimaju i rezultati Končarevih utakmica, sastavi momčadi i tablice tadašnjih prvenstava upućujem na izdvojenu stranicu.

Evo i “osobne karte” jednog od najuspješnijih igrača NK Končar:

Ime i prezime Zlatko Škorić
Rođen 27.07.1941.
Mjesto u timu: Golman
Utakmica za reprezentaciju 8
Golova za reprezentaciju –
Debitirao 01.04.1964.

Škorić
Najpoznatiji igrač kluba, Zlatko Škorić

Igrao u klubovima Elektrostroj (Zagreb), Dinamo (Zagreb), Avignon (Fra), Olimpija (Ljubljana), VfB Stuttgart, Bayern Munchen (Ger), Avignon (Fra), NK Zagreb.

Karijeru je počeo kao golman školskog nogometnog tima osnovne škole na Selskoj cesti. Zatim je počeo trenirati u juniorima nogometnog kluba Rade Končar i to kao lijevo krilo. 1955. god u jednoj utakmici teško se ozlijedio tadašnji golman Končara, sjećam se samo nadimka – Kara. Naime prilikom intervencije udario je ramenom u stativu. Ljudi u i oko kluba savjetovali su Upravu da proba sa Škorićem na golu, a ovaj se vrlo brzo istaknuo svojim nevjerojatnim refleksom i bravuroznim obranama. Posebno je uočen na kup utakmici u finalu Zagrebačke zone protiv Lokomotive kad se rezultat dvoboja odlučivao izvođenjem jedanaesteraca. Škorić je branio nekoliko udaraca da bi na kraju prema tadašnjim pravilima u slučaju neriješenog rezultata najbolji izvođači oba tima pucali do pobjede. Iz samih rašlji izvadio je udarac Bobeka (brata ‘onog iz Partizana’) i donio pobjedu Končaru. Uspješno je čuvao mrežu Elektrostroja sve do prelaska u Dinamo 1960. i do 1969. branio na ukupno 325 utakmica. Uz Kup sajamskih gradova, osvojio je i dva trofeja Nogometnog kupa Jugoslavije (1963. i 1965.).

Napomena :
Pošto nisam mogao pronaći bilo kakve službene podatke o povijesti kluba sastavio sam ovaj tekst manje više po sjećanju iz rane mladosti, a tablice i rezultate skinuo sam s interneta. Proživio sam tridesetak godina u susjedstvu kluba, pratio njegov razvoj od samog osnivanja i vremena kad je okupljao dječake iz najbližeg susjedstva pa sve do njegovih velikih uspjeha kojima smo se svi veselili. Bilo bi mi drago kad bi se ovom tekstu pridružili i svi oni koji su aktivno sudjelovali u radu kluba, bilo tekstom, a posebno fotografijama ako ih posjeduju. Šteta je velika da ne postoji monografija ovog kluba s Pongračeva jer zaborav brzo briše naša sjećanja, a time i naše postojanje.

(Penzić)

Vezani tekstovi:

Izdvajamo između primljenih komentara:
Kada se piše o NK Končar mora se spomenuti legendarnog tajnika Dragutina Tkalčeca kao istaknutog člana kluba (mislim da je i od HNS-a dobio nagradu za razvoj nogometa u Hrvatskoj)!
Inače, moram se pohvaliti da sam odigrao zadnju utakmicu u povijesti NK Končar, kada su seniori bili na polusezoni raspušteni, a juniorska momčad je igrala tu zadnju utakmicu 1995. (prvu u proljetnom dijelu prvenstva).

(čitatelj Mario)

 

Komentari 13

  1. Mario 30.09.2014, 12:14

    Kada se piše o NK Končaru mora se spomenuti legendarni tajnik Dragutin Tkalčec kao istaknuti člana kluba (mislim da je i od HNS-a dobio nagradu za razvoj nogometa u Hrvatskoj)!
    Inaće, moram se pohvaliti da sam odigrao zadnju utakmicu u povijesti NK Končar, kada su seniori bili na polusezoni raspušteni, a juniorska momčad je igrala tu zadnju utakmicu 1995. (prvu u proljetnom dijelu prvenstva).

  2. GP 30.09.2014, 23:41

    Zahvaljujemo.

    Ta vaša “crtica” bit će (rado) uvrštena u članak.

    GP

  3. Mario 02.10.2014, 10:03

    Nema problema, ako pronađem koju sliku rado ću poslati!
    I još jedna informacija vrijedna pažnje, momčad Končar je prvi osvajač Kutije šibica 1971. godine, te su jedni od pokretača i osnivača turnira!
    http://www.kutija-sibica.hr/2013/povijest.asp

  4. Leonardo 10.12.2014, 09:00

    Poštovani,
    evo iznimno mi je drago da sam naletio na ovu stranicu. Ja sam također djete Končara koji je od svoje šeste godine trčao po travnjaku Pongračevog. U to vrijeme još su bile barake i bilo je to doba kad nije bilo limača i kad si se tek mogao registrirati u mlađim pionirima kad si napunio 10 godina. 1987. godine izgrađene su nove svlačione i kuglana za potrebe Unevrzijade jer su tu trenirale reprezentacije ako me sjećanje služi mislim da je tu trenirala repka Brazila koja je nastupala na Univerzijadi. Tih godina predsjednik kluba je bio gospodin Marin a tajnik gospodin Tkalčec. Sa legendom kluba sam ujedno pred kraj i surađivao i čak sam ga i mjenjao po potrebi a i nakon što nas je napustio. Budući sam bivše djete Končara odigrao sam i posljednju sezonu u NK Svjetlovodu. Naime nakon juniorskog završetka te godine 1995. odigrao sam polusezonu u Dugavama ma igralištu NK Svjetlovoda i to je ustvari bila zadnja službena sezona. Nakon toga u proljeće 1996. godine odigrana je zadnja utakmica u kojoj su nastupili juniori i onda se gasi seniorski sastav i klub nastupa bez prve momčadi ali sa omladinskim pogonom. Te sam godine u vojsci i nakon povratka vraćam se u klub i na nagovor g. Semenčića i pokojnog g. Tkalčeca počinjem trenirati mlađe pionire. U to vrijeme klub funkcionira zahvaljujući entuzijazmu nas pojedinaca posebno g. Tkalčeca, g. Semenčića i nas trenera, a tu moram spomenuti dvojicu trenera Mlakara i vukovarca Đuku Miškića. Uspjeli smo u kratko vrijeme okupiti i dosta klinaca i oformiti zagiće i limače. Vratio se i trener Kolarić iz Prečkog i klinci su imali zavidne rezultate jer su se natjecali mlađi i stariji pioniri u prvoj zagrebačkoj ligi sa Dinamom, Zagrebom, HD-om itd. Nažalost jakim utjecajom politike i veza vezica i posebno jednog kluba koji je imao afiniteta dokopati se našeg igrališta unišen je klub sa dugogodišnjom tradicijom i preko 80 djece je završilo na cesti. A i kraj se počeo nazirati kada nas je zauvijek napustio pokojni g. Tkalčec. Nemogu opisati koja je tuga vladala među djecom kada smo se razilazili. Ovo sam sada napisao kaj mi je trenutno bilo na umu. U budućnosti ću skupiti nešto slika i napisati još stvari koje znam. Molim Vas da ne zamjerite ako sam iznio neka privatna saznanja i osobni doživljaj jer sam proveo u klubu 20 i više godina i bio u njemu do samoga kraja do njegovog gašenja. To ne mogu oprostiti niti sebi ali niti ljudima iz kvarta i tvornice a posebno iz kluba koji je tome svemu kumovao a taj će se prepoznati u svemu ovome.

  5. vanja 16.12.2014, 16:34

    Leonardo, hvala ti na tvojem komentaru, drago nam je što si sa nama i svim čitaocima ove stranice podijelio sjećanja na svoje vrijeme u klubu! voljeli bismo kada bi nam poslao i poneku staru fotku kako bismo i na taj način zabilježili povijest!

  6. ivo 05.02.2015, 22:34

    Drago mi je što sam naišao na ove stranice.Djete sam končara igrao za pionire a trener mi je bio gospon Hripko(reprezentativac juge prije drugog sv rata).Netko je spomenuo g. Tkalčeca a trebalo bi spomenuti i gospodu Marin Nikolu i Ačimca.Gospon Tkalčec je imao bogatu arhivu koju bi se isplatilo potražiti radi uspomene na divne ljude i sportaše.

  7. GP 07.02.2015, 16:48

    Hvala na “štiklecu”…
    Mislim da zavređuje i uvrštenje u glavni tekst članka.
    Prvom prilikom.
    Do čitanja
    GP

  8. ivo drenski 07.04.2015, 12:30

    Dosta često čujem se sa g. Gričarom te sam ga uputio na ove stranice.
    Neki dan me nazvao (g. Gričar živi veći dio godine na Hvaru) i zadovoljan je viđenim te bi se rado pridružio, a posjeduje vrlo zanimljive slike budući je u Končaru proveo cijelu svoju nogometnu karijeru.
    Pozdrav Ivo.

  9. GP 14.04.2015, 11:40

    Gospodine Ivo,

    Drag nam je bilo kakav kontakst sa stvarnim sudionicima doba i događaja o kojima ovdje govorimo te bismo bili izrazito zahvalni ako bismo mogli s Vašim kolegom Gričarom dogovoriti načine prijenosa njegove fotografske arhive na naše (i vaše) stranice.
    Molim Vas da nam dostavite adresu/telefon gospodina G., ako na to pristaje.
    Zahvaljujemo.

    Za MT
    GP

  10. Tresnjevcanin 23.10.2015, 07:43

    Velika pohvala na objavljenom tekstu, rezultatima i općenito što se netko sjetio kluba kojeg nažalost nema više.
    Bio sam klinac iz susjedstva koji je nedjeljom ujutro odlazio na tekme Končara u sezoni 1993./94. I danas se sjećam kako smo stajali na kamenim stepenicama, veselili se svakom golu (a te ih je sezone bilo podosta; Bogdanović – Šeki… :)), sjećam se kako smo se borili sa Savom, Dugim Selom, Zadom Croatijom i ostalim klubovima, sjećam se i protivničkih navijača, pjesama, sirena… Uz igrališta je stalno bilo nekoliko stotina ljudi (na važnijim tekmama i 500-tinjak), a nisam propuštao ni izvještaje u Sportskim novostima.
    Te je sezone Končar bio jesenski prvak (ako se ne varam, zadnje kolo prije stanke odigrano je po gadnom snijegu), a ja sam se dokopao plavog Končarovog dresa. Sjećam se i gostovanja pred kraj sezone u Dugoj Resi, gdje je Končar, ako se ne varam, na stadionu kraj Mrežnice slavio 6-1. I sjećam se, nažalost, tekme na kraju sezone na Gredicama protiv Save, koja je bila jako bitna za konačan redoslijed, ali ju je Končar izgubio 1-0. Sljedeće sezone otišao sam pogledati par utakmica u Dugave, no to više nije bilo to.

  11. Ingeborg Radimiri 18.02.2016, 22:30

    Po Končarevom , tj.pokraj njega, sam se natrčkarala ko klinka jer su moj otac i stric, Marijan i Viktor Hercigonja, bili aktivni igrači pa imamo puno slika i članaka, ako ste zainteresirani. I moj najstariji sin tu je trenirao (Svjetlovod), a onda se sve raspalo, neki dečki su otišli u Prečko, neki u Kustošiju…Uglavnom, puno razloga da budem sentimentalna kad se spomene ovo igralište!

  12. GP 18.02.2016, 23:25

    Lijep pozdrav,

    Ako ste voljni napisati nekoliko riječi u obliku članka i dostaviti nam e-mailom skenove fotografija s kojima raspolažete, rado ćemo vaš “materijal” uvrstiti u MT.
    Ako bi vam bilo draže predati to osobno, možemo dogovoriti viđenje na nekom od slijedećih sastanaka uredništva u CKT-u, Park Stara Trešnjevka.

    Za MT
    GP

  13. ivo 30.07.2016, 23:13

    Broj telefona g.Gričara je098311218 Ljepi pozdrav.

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )