INmusic festival

08. 06. 2025.

INmusic je najveći i najvažniji hrvatski i zagrebački – a time i trešnjevački – rock festival na kojem je u njegovih 17 godina postojanja nastupao niz najpoznatijih svjetskih izvođača.

Kad mjesec lipanj dođe, Jarunski se otoci pretvaraju u pravi mali grad, prvo njima gospodare građevinari, tehničari, scenografi … a potom, kada dođu oni najvažniji dani, tad se na njih slije rijeka ljudi, što domaćih, što stranih. Neki dolaze iz grada, u sve većim grupama ulijevaju se u rijeke ljudi koje dolaze do niza kućica u kojima se dobivaju čuvene narukvice … a neki dolaze preko plutajućeg mostića sa drugog otoka, to su oni koji spavaju u kampu, ljudi s raznih strana svijeta. I onda se te dvije rijeke ljudi ujedine u raspršenu gomilu koja tijekom tri dana i većih dijela noći pulsira, okuplja se oko pozornica, štandova s hranom i pićem, WC-a, zasjenjenih livada ili osunčanih površina … svijet za sebe.

To je jedna od dimenzija tog festivala, taj ljudski mravinjak, više tisuća ljudi, koji tri dana žive većinom na tom malom prostoru, susreću se, upoznaju … a druga dimenzija je naravno, muzika. Jer bez nje ne bi niti bilo one prve, ljudske, posjetilačke.

Teško je i nabrojati koliko je svjetski poznatih bendova prošlo preko jarunskih pozornica – a tek onih manje poznatih, naših domaćih ili gostujućih, kojima su tamo bili prvi veći koncerti. pokušat ću se sjetiti bar nekih, bez nekog posebnog abecednog ili kronološkog ili žanrovskog reda: Nick Cave and The Bad Seeds, The Cure, Kings of Leon, Arcade Fire, Florence + The Machine, Arctic Monkeys, Queens of The Stone Age, PJ Harvey, The Black Keys, Pixies, New Order, Mando Diao, Placebo, Franz Ferdinand, Alt-J, Kasabian, David Byrne, St. Vincent, Suede, Garbage, Rudimental, Moby, Lily Allen, Iggy & The Stooges, Flaming Lips, Foals, Kraftwerk, Billy Idol, Massive Attack, Morcheeba, The Prodigy, Alice in Chains, Interpol, Jamiroquai, Cypress Hill, Sonic Youth …. tome popisu nije potreban niti jedan komentar.

Naravno, kao i svaki drugi festival i ovaj ima svoje kontroverzne strane: građani koji žive s druge strane Jarunskog jezera žale se ta tri dana na večernju buku i gužvu koju stvaraju posjetioci na putu do i od festivala, ljubitelji prirode se žale radi toga što posjetioci fetsivala, ali i kamioni koji dovoze i odvoze opremu, livade toga otoka pretvore u utabano zemljište … no, to je dio gradskog života, mir života uz Jarun se vraća nakon spomenuta tri festivalska dana, a i livade se oporave za nekoliko tjedana, otok se vrlo brzo vraća u svoju spokojnu ravnotežu … sve do slijedećeg lipnja i slijedećeg izdanja festivala. I slijedećih posjetilaca, i mnogih starih – jer, tko bi odolio ovakvom muzičkom događaju gotovo ispred kućnih vrata?