Vanja Radovanović: Tratinska drijema (izložba fotografija)

• Link na fotografije sa izložbe
• Link na odabrane citate sa lanjske ankete provedene tokom priprema akcije “Jane’s Walk u Zagrebu: Tratinska se budi!” koji su izloženi uz fotografije

Ulica je izum
Saša Šimpraga

S 80 kućnih brojeva, Tratinska je relativno duga ulica. Njena blaga zakrivljenost onemogućuje da se s jednog kraja ulice vidi drugi. Neuobičajeno je bila široka i u doba svog nastanka, dok je još imala perifernu ulogu, i upravo kroz to se očituje da je oduvijek bila ulica s očekivanjima. Mnogi će Tratinsku nazvati i, “vrlo i veoma“, ružnom ulicom. Ona to svakako jest, ali nije bez mogućnosti. Za umjetnicu Anu Horvat Tratinska je „kao nepospremljeni tavan ili podrum, krš i gužva, stvari koje propadaju, plus neka blaga“. Nešto konkretnije, Tratinska je svedena na ogromno parkiralište, zagušena i opterećena prometom u mirovanju više nego onim u pokretu, i kao takva tek preživljava. Pješaci kao da su manjina. Teoretičar i arhitekt Filip Pračić govori o osjećaju da to „uopće nije jedna ulica, jer je silina prometa i traka režu na pola i ništa ne komunicira ni sa čime“. Reći će i da u Tratinskoj „postoji lijeva i desna Tratinska, nešto što želi biti jedna ulica ali to nekako nije.“ S obzirom na broj zatvorenih lokala ni to tamo ne ide najbolje. S druge strane, pomalo entropijski karakter ulice omogućio je, uvjetno rečeno, mali procvat, ili barem opstanak nekih od djelatnosti koje bi uređenija ulica sasvim sigurno brže istisnula kako bi na njihovo mjesto došli oni generički: kafići, pekare ili dućani s cipelama, koji su već okupirali centar grada. Tratinska tako ima i antikvarijat, i prodavaonicu ploča, second handove i tattoo majstora, uokviravanje slika, prodaju sanitarija, itd.

Tratinska je danas u mnogočemu, baš kao i Zagreb, zapela čak i u krivom stoljeću, stoljeću automobila. Unatoč tome vrijeme ide, život curi, a i ulica se mijenja ali presporo i nedovoljno. Nove fasade recentnije izniču s njene južne strane. I malobrojne preostale prizemnice i jednokatnice sasvim će sigurno prije ili kasnije biti zamijenjene višekatnicama. Nova je arhitektura nedojmljiva i u tome zapravo odražava status ulice, pomalo bez okusa i boje. Čini se kao da ulica nije dovoljno važna da dobije nešto bolje, što se može dovesti u vezu s tim da nije prepoznata kao ništa više nego kao mjesto za gradnju. Očekivanja su niska, a na ulicu kao da nitko i ne obraća pažnju. Sve to upućuje da proces transformacije Tratinske neće biti brz, ali će se dogoditi. Onda kad dobije naglašeniji pješački program, započeti će i njena sretnija budućnost. Već danas ona je, takva kakva je, jedan od simbola Trešnjevke, ulaz u četvrt, a sutra možda i paralelni centar grada – pješačka zona s tramvajem i drvoredima. Budućnost će možda otpetljati i njena dvorišta. U bloku prema Kranjčevićevoj čitav je jedan skriveni grad. Zađudno je i da gotovo sve ulice koje vode do Tratinske imaju bolji status od nje koja je glavna, koja bi trebala biti mjerilo stvari pa i reprezentativna slika pripadajućega dijela grada.

Ako hodajući, kako će reći Fernando Pessoa, i sami postajemo ulica, onda ono što reflektira Tratinska i nije najsretnija verzija onoga što ulica, a time i grad, može biti. Tu ulicu treba iznova izmisliti. Onda kada će njeno javno lice biti uređenije, smislenije, zdravije i ugodnije, tada će i ono poluprivatno ili privatno, u haustorima, dvorištima i balkonima biti bolje. Malo koja ulica u Zagrebu ima toliko više za dati, dok istovremeno stanarima, prolaznicima, korisnicima ili šetaču daje tako malo. Organizacija (svake) ulice omogućuje njeno svakodnevno funkcioniranje. Nevisno koliko izvlači iz ulice, svakodnevica ima svoje obrasce i protokole. Od prometnih znakova, preko ustaljenih koreografija i figura ljudi koji npr. čekaju tramvaje ili šeću pse, do izloga, terasa kafića ili cvijeća na balkonima, onda kad ga ima. Po danu aktivnost je veća, noću zamire. Prometa je manje, tramvaji su rijeđi, lokali se zatvaraju, svjetla se sele iz prizemlja na katove, dok se i tamo ne ugase, nema više ni ljudi. Fotografije Vanje Radovanovića Tratinsku neće probuditi, ali će nam pokazati kako spava i danju.

Prizor sa otvaranja izložbe “Tratinska drijema” [GM 2021.]

— o —

Moj osobni pogled na Tratinsku
Vanja Radovanović

Tratinska uistinu jest ulica neugodna za pješake, prepuna prometa i parkiranih vozila, sa mnoštvom zatvorenih i zapuštenih lokala, ulica koja je vidjela i mnogo bolje dane i čeka svoje “buđenje” …
No, pripremajući akcije “Tratinska se budi!” i “Trešnjevka se budi!” pa i ovu izložbu, prolazeći njome desetke i stotine puta, zalazeći u njena dvorišta, lokale, razgovarajući sa ljudima iz ulice … počeo sam ju voljeti. Oduvijek sam volio one koji se ne guraju u prvi plan i koji pomalo prikriveno zrače svoju ljepotu – to vrijedi kako za ljude tako i za mjesta: gradove, planine, pa i ulice. A Tratinska je upravo takva ulica – na prvi pogled neugledna, no kad ju čovjek malo bolje upozna tad mu uđe u srce. I to baš takva kakva jest.

Da, volio bih da ona oživi, da se riješi prekomjernog prometa, da se ukrasi svježe oličenim fasadama i da prorade svi njezini lokali … ali ne na način da postane još jedna “mainstream” trgovačka ulica sa trgovinama kakve možete vidjeti posvuda u svijetu ili da svojim izgledom postane klon neke druge, poznatije ulice. Želio bih da i nadalje zrači svojim vlastitim trešnjevačkim duhom, u ljepšem i ugodnijem ruhu, ali i da svejedno ima atmosferu ulice iz predgrađa – predgrađa po mjeri čovjeka.

— o —

Autor izložbe se zahvaljuje Saši Martinović Kunović na višegodišnjoj odličnoj suradnji na projektu “Mapiranje Trešnjevke” u okviru Centra za kulturu Trešnjevka te organizaciji akcije “Jane’s Walk Zagreb: Tratinska se budi!” bez kojih ne bi bilo ni ove izložbe. Isto tako, zahvaljuje se svim građanima koji su popunili anonimnu web anketu vezanu uz povijest, sadašnjost i budućnost Tratinske ulice iz koje potječu odabrani citati koji prate fotografije.

 

Vezani tekstovi:

• Jane’s Walk Zagreb: Tratinska se budi!
• Trešnjevka se budi!

Zanimljive poveznice:

• Blog “Nepoznati Zagreb”