Sa koncerta Hladnog piva u Domu sportova, 02.03.2018., Foto: Marko Todorov / CROPIX (preneseno iz Jutarnjeg lista)
Kada Trešnjevka izranja iz sna: Muzika na Trešnjevci
Kada Zagreb izranja iz sna
Čekaju ga konduktera dva
Da ih povede na remizu
Da razbiju lozom krizu.
Kada Zagreb izranja iz sna
Nema više frikova
Nigdje nema frikova
Kada Zagreb izranja iz sna
Kada Zagreb izranja iz sna.
Ovim je stihovima Branimir Štulić Džoni 1981. godine u pjesmi “041” otvorio dvostruki album “Sunčana strana ulice”. U njima se nigdje izričito ne spominje Trešnjevka, no svakome tko poznaje Zagreb prva je asocijacija bila baš Trešnjevka, radi spomena Remize i konduktera, ali i radi samog ozračja pjesme koje odiše životom radnika u gradu …
Upravo na taj način možemo sagledati i značenje Trešnjevke u glazbenoj povijesti Zagreba pa i cijele Hrvatske. Čini se da ju direktno u svojim pjesmama spominje jedino Zvonko Špišić (“Trešnjevačka balada” je najbolji primjer), jedan od vrlo malobrojnih “deklariranih” trešnjevačkih pjevača/muzičara koji je cijeli svoj život proveo u svojoj kući u Ozaljskoj 19 … no, muzika je najčešće na druge načine bila prisutna u životu Trešnjevke.
Dom sportova, dugi niz godina najveća sportska dvorana Zagreba, je ugostila niz svjetski poznatih rock bandova, od The Rolling Stones, Talking Heads, Gang of Four itd, a da ne spominjemo niz muzičara iz Hrvatske pa i cijele bivše Jugoslavije. Na nedalekom stadionu NK Zagreb svirali su svojedobno Dire Straits, ali i ne tako davno Prljavo kazalište. u dvorani SKUC-a na Savi prve su nastupe imali mnogi manje afirmirani bandovi, ali i neki poznatiji, dok su neki koncerti održavani i u klubu “Aquarius” na Jarunu (senegalski bend Orchestra Baobab, npr), diskoteci “Best” te u novije vrijeme u klubovima “Vintage industrial bar” i “Bikers’s beer factory”, a manji koncerti su održavani i na različitim otvorenim lokacijama na Trešnjevci (npr manifestacija “Zadnja stanica Prečko”, kod Osnovne škole Prečko, 2011.-2015.).
Trešnjevka je bila i lokacija snimanja nekih muzičkih spotova – evo podaka koji su nam trenutno dostupni:
- Picksiebner, Oči staklene (snimano u danas zatvorenom caffe baru Mario, u Stubičkoj ulici)
- Orvel, Manifest (na raznim lokacijama na Knežiji)
- Porto Morto, Kuća (također na raznim lokacijama na Knežiji)
- Sinke Fresh & Marcello, West coast (nedovršena zgrada CIMOS u Staglišću)
- Burky & Geralt iz Rivije & Koolade, Ima jedan grad (također zgrada CIMOS)
- Suicidal, Od zgrada do zvijezda (također zgrada CIMOS)
- Sinke Fresh & Burky & Koolade: Jarun (snimano oko Jarunskog jezera)
Na Trešnjevci su svoj dane mladosti proveli i Massimo Savić, ali i Đurđica Barlović, nekadašnja, prerano preminula, pjevačica Novih fosila, dok i dan danas u njoj živi Ivan Dečak, pjevač (inače virovitičke) grupe Vatra, u Prečkom je nastanjen i Renato Metessi, bivši pjevač grupa Patrola i Zvijezde koji je u posljednje vrijeme povremeno nastupao samostalno, dok u Vrbanima živi Matko Šašić Koolade, muzičar i producent, najpoznatiji po radovima sa domaćim i stranim hip hop glazbenicima.
Vrijedi istaknuti i da je na Trešnjevci, 12.03.1979., glazbeni pedagog Zlatko Kubik osnovao najstariji dječji zbor u Hrvatskoj, Trešnjevački klinci, koji je nedugo zatim promijenio ime u Trešnjevački mališani, da bi od 1989. pa nadalje djelovao pod imenom Zagrebački mališani pod kojim radi i danas.
Isto tako, u Centru za kulturu Trešnjevka već se godinama održava Natjecanje hrvatskih pjevačkih zborova koje je 2020. godine održano po 15. put.
Kao jedan od vidova veze Trešnjevke sa muzikom možemo spomenuti i 18 ulica u Prečkom koje su nazvane po osobama vezanima uz muziku, od domaćih veličina poput Ive Tijardovića i Dore Pejačević pa do stranih majstora poput Beethovena i Smetane.
Na kraju, i ne najmanje bitno, želimo spomenuti duh muzike koji se posljednjih 20-ak godina proširio središnjim dijelom Stare Trešnjevke, kroz trgovine rabljenim vinilima, muzičkim instrumentima, plakatima, ulaznicama za koncerte i sličnim artiklima u Tratinskoj, Ozaljskoj i susjednim ulicama. Iz sve snage, Dirty old shop, Woodstock, Free bird music shop, Karma, Etida music shop … samo su neke od trgovina tog vala koji je obilježio te ulice i koji je bio naglašen i kroz akciju “Jane’s Walk u Zagrebu: Tratinska se budi!” održano 26.09.2020. u organizaciji Mapiranja Trešnjevke i Centra za kulturu Trešnjevka. Tim povodom ćemo još jednom podsjetiti na tekst posvećen vezi Trešnjevke i muzike kojim smo i obilježili tu manifestaciju:
Kada Trešnjevka izranja iz sna…U stihu kojeg smo parafrazirali u naslovu, u pjesmi pod nazivom „041“ Johnny Štulić i Azra opjevali su Zagreb, Remizu, a s njom i Trešnjevku.Zagreb je to koji se budi, krmeljav i mamuran. Baš kao što i mi danas vidimo Tratinsku ulicu,. Krmeljavu, prljavu, praznih lokala. A nije uvijek bila takva. No, njome još uvijek prolazi plavi tramvaj, na planovima grada uobičajeno označen crvenom linijom … poput krvotoka, arterijske i venske krvi. Život je tu. Čeka da se razbudi. No zašto ovdje spominjemo Azru, bendove, muziku? Muzika je uz nas gotovo uvijek – u trenucima veselja, u trenucima tuge, uz muziku bolje radimo, a s njom se i lakše čeka … Muzika je, kao i sve druge grane umjetnosti, sveprisutna u svakodnevnom životu. Bez nje se, složit ćete se, ne može. U jednom od hitova iz 80-ih godina Gaby Novak je pjevala “Pamtim samo sretne dane” … a mi iz projekta Mapiranje Trešnjevke trudimo se za vas zabilježiti ne samo sretne dane već SVE dane, ispričati povijest kvarta, ne onu VELIKU povijest već onu malog čovjeka, malih ali važnih trenutaka. Svi smo mi uz neku pjesmu odlazili na školsku čagu, prvi se put poljubili, određena melodija pratila nas je u svim važnim trenucima i nju pamtimo. Uz bendove smo odrastali, mnoge od nas su i formirali. Ovdje na Trešnjevci održani su neki od najvećih zagrebačkih koncerata, u Domu sportova, na Zagrebovu stadionu, Ciboninoj dvorani. Bili su tu i The Rolling Stones i Dire Straits i Talking Heads. I Hladno pivo i Prljavo kazalište. I još mnogi mnogi drugi, domaći i strani. Da ne bismo spomenuli samo Štulića, koji je zapravo bio stanovnik Novog Zagreba, nekadašnja Končareva. a danas Ozaljska (kao nastavak Tratinske nakon placa) mjesto je, gdje je stanovao Zvonko Špišić, Trešnjevčan i Zagrepčan u pravom smislu riječi. Svoje zadnje godine provodio je često u kafiću pod imenom Bicikl, u razgovoru sa svojim susjedima iz ulice. Mogli bi ovaj tekst nazvati i Trešnjevačka balada. No, naslov i nije tako ključan. U tekstu je, zna se, bitna poanta. Danas, Tratinska je ulica mjesto u kojem se nalaze dućani s vinilima i cd-ovima, mjesta su to pomoću kojih se možemo teleportirati u neke naše sretne trenutke, one koji nas osvješćuju, koji nam govore životne istine. Kada Trešnjevka izranja iz sna, budi se…rađaju se neke nove nade. Što znači za Tratinsku to buđenje? Svakome nešto drugo. Izroniti iz sna nije uvijek lako, može biti i teško konstatirati da se nalazimo na mjestu na kojem nismo željeli biti. No, uz jutarnje buđenje donose se odluke kako krenuti u dan. Nema povratka u toplu postelju…otvaramo oči i krećemo. Za Tratinsku i za Vas želimo neki novi početak; novi posao, neku novu posađenu biljku. Poznanstvo sa susjedom, popijenu kavu ili gemišt. Konstruktivne odluke. Male korake. Velike osmjehe. Ogromne ideje. Više od svega, da se družite i da ste tu jedni za druge. Vješamo ove vinile po ulici slaveći muziku, dozivajući život, dozivajući lijepe trenutke. Tratinskoj želimo da postane ulica glazbe. Ulica vinila, ulica izvođača, pjevača, i onih koji to žele biti. I svih nas drugih koji to nismo, ali cijenimo muziku.. Kao što umjetnost oplemenjuje život, tako neka Tratinska Trešnjevci bude krvotok. |
(Vanja, Saša)
Vezani tekstovi:
Zanimljive poveznice:
Pitam Pereka Šprajca iz Taborske dal kaj zna o Iveku Čižmeku, a on mi veli: On ti još uvek peva ! Neznate ko je Ivo Čižmek ! Bil je pevač naših “Robota ” onda dok se ovi koje gore spominjete nisu ni rodili.