Košarkaški klub Cibona (nekad KK Lokomotiva)

Košarkaški klub Cibona (nekad KK Lokomotiva)

29. siječnja 2021. · vanja

Košarkaški klub Cibona neraskidivo je vezan uz Trešnjevku. 24.06.1946. upravo je na Trešnjevci, iza sjevernog gola na današnjem igralištu NK Zagreb, održan osnivački sastanak košarkaške sekcije sportskog kluba Sloboda iz kojeg se kasnije razvila Cibona. Prvo igralište sekcije koje su uredili svojim osobnim radom bilo je iza istočne tribine igrališta NK Zagreb, također na Trešnjevci, dok je neko vrijeme nastupala i u trešnjevačkoj dvorani “Kutija šibica”. Ipak, Cibona je svoje najveće uspjehe doživjela igrajući u dvoranama trešnjevačkog Doma sportova, a nakon Univerzijade i 1987. godine svoj je dom klub pronašao u Sportskoj dvorani Dražena Petrovića, pored istoimenog poslovnog centra. Treba napomenuti i da se na Trešnjevci uz samu dvoranu nalazi Trg Dražena Petrovića, a pred Domom sportova Trg Krešimira Ćosića, još jednog istaknutog košarkaša tog kluba.

Cibona je tokom svojeg postojanja osvojila slijedeće titule:

Povijest kluba do preimenovanja u KK Lokomotiva (1946. – 1950.)

Povijest KK Cibona seže u 1945. godinu kada je Nikola Kobali, košarkaš, trener i sudac, objavio oglas u “Ilustriranim sportskim novinama” kojim traži zainteresirane omladince za igranje košarke. Okupljeni zainteresirani mladića osnovali su zajedno sa Nikolom krajem 1945. prvi poslijeratni košarkaški klub, KK Slavija (danas: KK Medveščak). U jesen 1945. utemeljeno je i Sportsko društvo Sloboda, fiskulturno društvo sindikata bankarskih službenika, obrtnika, trgovaca i činovnika koje je na korištenje dobilo sportski teren u Kranjčevićevoj ulici (danas igralište NK Zagreb). To je društvo imalo više sportskih sekcija, a najpoznatije je kao kolijevka iz koje je nastao današnji Rukometni klub Zagreb.

Nekoliko mladih aktivnih sportaša odlučilo je osnovati unutar Slobode i košarkašku sekciju, incijalnu grupu sačinjavali su Branimir Volfer (nastavnik fiskulture), Joso Miloš (reprezentativac ubacanju koplja), Ljubo Prosen (kasnije prvi kapetan kluba), Nikola Dasović (rukometaš) te Želimir Matko (sin književnika Janka Matka). Osnivački sastanak održan je 24.04.1946. iza sjevernog gola nogometnog igrališta u Kranjčevićevoj, a nedugo zatim članovi su uredili i svoje prvo košarkaško igralište iza istočne tribine, osobno krčeći grmlje i ravnajući teren. Prve su koševe nabavili u radionici sportskih rekvizita “Lušin” u Ogrizovićevoj ulici.

Prvu je prijateljsku utakmicu KK Sloboda odigrala 07.05.1946. protiv KK Slavija i izgubila rezultatom 20:36. U sastavu Slobode bili su  Dolenec, Dasović, Jaklinović, Škrgatić, Javor, Pajnić, Matko, Volfer, Prosen, Štimac, Sinobad i Belec.

Prvu službenu utakmicu KK Sloboda odigrala je 27.06.1946. u sklopu Prvenstva Zagreba i to ponovo protiv KK Slavija, na terenu Mladosti uz Savu, i izgubili su ju sa 8:33. Ekipa Slobode je na kraju prvenstva osvojila solidno treće mjesto. Vrijedi također napomenuti da je te godine osnovana i ženska ekipa.

U studenome 1946. dolazi do udruživanja sportskih društava Sloboda, Tekstilac, Amater i Grafičar u Sportsko društvo Zagreb tako da se klub do kraja 1948. zvao KK Zagreb i nastupali su na igralištu uz Savu (te su godine osvojili 4. mjesto na gradskom prvenstvu). Tokom dva zimska mjeseca kraja 1948. košarkaški klub se izdvojio i nazvao KK Vihor, no s početkom 1949. postaje KK Polet, klub omladinskog komiteta grada Zagreba.

Košarkaši KK Zagreb na Šalati 1947. [CI 1996.]
Košarkaši KK Zagreb na Šalati 1947. [CI 1996.]

Krajem 1949. aktivisti kluba su odlučili potražiti lokaciju na kojoj bi uredili svoje vlastito košarkaško igralište i unajmili su prostor na Tuškancu (iza kina Sloboda) na kojem su prije Drugog svjetskog rata bili teniski tereni firme “Shell and Oil” a koji su poslije rata pripali poduzeću “Prehrana”. Teren su dobili u najam na 35 godina (istekao je 1982.) i vrlo brzo su ga uredili svojim vlastitim snagama, financirajući se prodajom borovih grana pred božićne blagdane, sakupljajući staro željezo i organizirajući druženja uz tombole (vrijedi napomenuti da je na toj lokaciji 1949. sagrađena čak i 12-metarska skijaška skakaonica!). Tokom godina taj je prostor uz košarkaše ugoščavao i odbojkaše i odbojkašice te tenisače, a i košarkaše klubova KK Mladost i KK Jedinstvo (poslije KK Zrinjevac). Teren je do 1957. bio pokriven lešom, a te je godine asfaltiran.

1949. godine KK Polet je postao prvak Hrvatske međutim nisu prošli kvalifikacije za ulazak u Saveznu košarkašku ligu. No, 01.04.1950. klub je odigrao svoju prvu međunarodnu utakmicu, u Zagrebu protiv KK Trieste, gosti su pobijedili rezultatom 24:26.

Radi lošeg financijskog stanja članovi kluba su odlučili naći sportsko društvo koje bi im na bilo koji način moglo pomoći u daljem radu pa su se početkom 1950. pridružili Sportskom društvu Lokomotiva gdje su postali njihova košarkaška sekcija koju klub prije nije imao. Za uzvrat dobivali su povoljan prijevoz željeznicom te povremeno i određena financijska sredstva. Tokom godina navijači su smislili i navijački slogan “Heja, heja Lokosi!”.

1950 godine klub je pod imenom KK Lokomotiva ušao u Saveznu ligu, a u sastavu su igrali Piacun, Žnidarec, Vujić, Čabaković, Tijardović, Folnović, Rudelić, Mamić, Dolenec, Čorko, Matko, Sinobad, Smokvina.

Povijest kluba u doba imena KK Lokomotiva (1950. – 1976.)

Početkom 50-h godina seniorska je ekipa kratko boravila u Saveznoj ligi (uz dva ispadanja u niži rang natjecanja), no bolje su rezultate ostvarivale ženska i juniorska ekipa.

1954. juniorska je ekipa postala prvacima Jugoslavije nakon dvije utakmice protiv BSK-a iz Beograda (kasnije OKK Beograd), poraza 65:61 u Beogradu te pobjede 46:34 u Zagrebu. Od poznatijih imena u sastavu zagrebačkih juniora su bili Novosel i Catinelli. Sličan su pothvat ponovili juniori 1975. kada su u finalu pobijedili beogradski Radnički FOB 79:64, a u sastavu su bili između ostalih Pavličević, Knego, Mohorović, Sikirić, Pećirko i Filipan.

Ženska je ekipa svoj najveći uspjeh ostvarila 1955. kada su osvojile treće mjesto u Saveznoj ligi, najbolja igračica te sezone bila je Ita Saks koja je tokom prvenstva postigla trećinu koševa za svoju ekipu.

A sezone seniorskoga sastava su ovako prolazile:

Povijest kluba u doba imena KK Cibona (1976. – danas)

1976. je savjetnik kluba postao Mirko Novosel, a uz pomoć sekretara Gradskog komiteta SKJ Slavka Šajbera dogovoreno je sponzorstvo sa prehrambenim koncernom Cibona (činila su ga zagrebačka poduzeća “Kraš”, “Franck”, “Badel” i “Voće”) pa je i klub promijenio ime u KK Cibona. Prva službena utakmica pod tim imenom odigrana je 09.10.1976., u Zadru je pobijeđen KK Zadar sa 74:77. Novi navijački slogan je glasio “Heja, heja Cibosi!”, a u doba najvećih uspjeha kluba snimljena je i istoimena pjesma i izdana na ploči. Tekst i muziku je napisao Ivica Bobinec, a pjesmu izvode Branko Blaće, Zlatko Vitez i sastav Combo 5. Izvedbu možete poslušati ovdje.

Napomena: Većina informacija i sve ilustracije preuzete su iz knjige Zorana Kovačevića “Pola stoljeća vukova iz Tuškanca” koju je 1996. izdao KK Cibona.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

Zanimljive poveznice:

Snimke važnih utakmica utakmica odnosno prilozi vezani uz najpoznatije igrače:

Krešimir Ćosić:

Dražen Petrović:

Andro Knego:

Mihovil Nakić:

Zoran Čutura:

Aleksandar Petrović:

2 komentara

  1. Djule

    Hvala autoru na ovom divnom tekstu!

    Heja, heja Cibosi!

    1. vanja

      Hvala ti, trudili smo se jer smo i sami uživali u njihovim utakmicama dugi niz godina!

      Puno pozdrava, Vanja, član Uredništva “Mapiranja Trešnjevke” i autor teksta

Ostavi komentar

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su zvjezdicom.

Srodne priče