
Virtualni trešnjevački muzej: Stari kućni brojevi
Grad je od pamtivijeka želio imati “nadzor” nad svojim stanovnicima i zgradama, a jedan od načina na koji je to postizao su bila i imena ulica i kućni brojevi.. Nekad je takvo uvođenje reda u gradski nered pogodovalo stanovnicima (recimo, tako ih je lakše nalazio poštar), a nekad i nije (recimo, kada im je trebalo uručiti poziva na sudsku raspravu ili pak služenje vojnog roka) … no, kućni su brojevi već dugi niz godina sastavni dio života u svakom evropskom gradu pa i na Trešnjevci.
Iz knjige Lelje Dobronić “Stare numeracije kuća u Zagrebu” (izdanje Muzeja grada Zagreba, 1959.) saznajemo da sve do 1878. kućni brojevi nisu bili vezani uz pojedine ulice, već su to bili tzv. “popisni brojevi” koji su se dobivali na osnovu zapisa u “katastru” odnosno poreznim knjigama i nisu sadržavali informaciju u kojoj se ulici određena kuća nalazi. Svaki pojedini dio grada, Gornji i Donji grad (uključivši i Horvate i Predgrad Savu), Kaptol, Nova Ves te Vlaška ulica, je imao svoju numeraciju. Numeracije su započinjale na nekom proizvoljno odabranom mjestu (u slučaju Gornjeg i Donjeg grada to je 1820. bio ugao Opatičke i Kamenite ulice, gdje se nalazio broj 1, a 1851. je broj 1 imala Starogradska vijećnica u Ćirilometodskoj ulici) i zatim su kružila ulicama sve do posljednjeg objekta, a svaka novosagrađena kuća bi dobila slijedeći broj bez obzira gdje se nalazila. I tako bi to bilo do slijedećeg popisa kada bi se numeracija radila iznova – nekim kućama bi ostao već postojeći broj, a neke bi dobile novi.
Najstarija poznata numeracija provedena je 1797., a zatim su slijedile one od 1809. do 1825., potom od 1825. do 1840, zatim od 1840,-1844, 1844.-1851., 1851.-1878. da bi 1878. bila provedena prva numeracija u obliku kakvu je poznajemo do danas.
Od tih najstarijih numeracija do danas su se održali tek broj 326 na kući u Radićevoj ulici 14 te broj 912 na kući u Teslinoj 5.
Vrlo rado bismo znali koja je kuća na Trešnjevci prva dobila svoj kućni broj – i to i u gradskim spisima, ali i u fizičkom obliku, nekakvoj metalnoj tablici sa imenom ulice ili možda tek u potezu kista sa bojom po zidu od cigle. Možda je to bila zgrada tadašnjeg Gradskog vodovoda, kao jedna od najstarijih zgrada na Trešnjevci (do 1878. je imala broj 1052, kasnije Zagorska 1), možda neka od prvih kuća koje su se gradile na Tratinskoj, jednoj od najstarijih ulica Trešnjevke … a možda ta čast pripada i nekoj od kuća tadašnjeg prigradskog naselja Horvati koje je starije od ostatka sadašnjegr gradskog dijela Trešnjevke. Poznato je da su Horvati u popisu 1878. godine imali kućne brojeve od 1 do 42, no podaci za njih nisu uneseni u knjigu Lelje Dobronić. Što se tiče Predgrada Save, u knjizi možemo naći podatke za 15 kuća na zapadnoj, trešnjevačkoj strani ulice, stvit ćemo ih uskoro u poseban tekst.
Kako god bilo, ne vjerujemo da ćemo ikada saznati koja je kuća dobila prvi kućni broj, no ono što možemo zaključiti za bilo kojeg obilaska trešnjevačkih ulica je raznolikost kućnih brojeva na kućama i zgradama diljem Trešnjevke.
Tu se mogu naći najstariji kućni brojevi, pomalo kitnjasti i lako lomljivi, kakvi su u upotrebi u cijelome Zagrebu još od već spomenute 1878. i bili su standard sve do završetka Drugog svjetskog rata. Ljudi ih vole jer svojim izgledom pozivaju pogled u neka stara dobra vremena, i još ih je dosta diljem Trešnjevke.
Zanimljivo je da su originalni izgled sačinjavale crvena boja obruba, bijela boja pozadine te crna boja kućnog broja i imena ulice, no u međuvremenu se pojavilo cijelo mnoštvo “građanskih intervencija” u taj “colour code” tako da je danas više drugačije obojanih kućnih brojeva te vrste nego onih tradicionalnih.
Kućni broj iz predratnog razdoblja sa gradskog područja Trešnjevke [VR 2020.]
Treba isto tako napomenuti da su neki dijelovi Trešnjevke (svi zapadno od potoka Črnomerca) tada bili izvan teritorija grada Zagreba već na području općina Kustošija ili Vrabče Gornje tako da su oni imali svoj vlastiti dizajn kućnih brojeva, također zanimljiv.
Kućni broj iz predratnog razdoblja sa područja izvan grada Zagreba (Rudeš), vrlo slični su se upotreblvljavali i na drugim područjima Trešnjevke tokom 50-ih. [VR 2020.]
Nakon Drugog svjetskog rata su se neko kraće vrijeme, vjerojatno do sredine ili kraja 50-ih na kuće stavljali metalni brojevi vrlo jednostavnog dizajna, bez imena ulice. Takvih se također može još ponegdje naći, no radi njihovog vrlo skromnog izgleda čini se da nisu baš na cijeni.
Posve jednostavan kućni broj, iako zanimljivog stila, vjerojatno iz 50-ih. [VR 2020.]
Slijedeća generacija brojeva po prvi puta uvodi zagrebačku plavu boju na kućne fasade. Brojevi su metalni, emajlirani, često i blago ispupčeni što im daje osobito svečan izgled, a i same brojke su specifičnog stila, oblaste, lijepe. Najčešće se na njima nalazi i ime ulice, iako to nije pravilo … a kada se ono, ime, i nalazi na njima, često puta je pisano skraćeno ili pak nepravilno. No, nećemo im sad tražiti greške, posvetit ćemo se njihovom zanimljivom dizajnu.
Službeni gradski kućni broj kakav je vladao Trešnjevkom od 60-ih pa sve do 90-ih. [VR 2020.]
Osamostaljenjem Hrvatske čini se da su i građani poželjeli osamostaliti se od uhodanih pravila i običaja kod postavljanja kućnih brojeva tako da je sve više kućnih brojeva slobodnog stila – neki su prava mala umjetnička djela, neki su nastali improvizacijama, nekad uspješnim, nekad neuspješnim … a neki su svoje brojeve jednostavno kupili u najbližoj željeznariji.
Kućni broj izrađen u masovnoj proizvodnji i kupljen u nekoj od trgovina. [VR 2020.]
I, takvo je stanje vladalo sve do 2014. godine kada je gradska uprava donijela propis da svi objekti na području grada moraju imati uniformne brojeve. Mi jesmo za ujednačenost i sklad, ali smo i za očuvanje raznolikosti i čuvanje djelića povijesti na gradskim ulicama pa smo onda ovim tekstom i našom zbirkom kućnih brojeva zaželjeli sačuvati bar djelić te trešnjevačke šarolikosti u slavu trešnjevačke raznolikosti!
Najnoviji dizajn kućnih brojeva, propisan od 2014. godine [VR 2020.]
Napomena: Na nekim starijim objektima se još uvijek mogu vidjeti i stari brojevi na plavim emajliranim tablicama – to su katastarski brojevi koji su još neko vrijeme stavljani na objekte istovremeno sa ovim redovnim kućnim brojevima. Jedan od primjera se nalazi u Okićkoj ulici.
(Vanja)
Vezani tekstovi:
Zanimljive poveznice:
- Tekst Saše Šimprage “Nedojmljivi novi vizualni jezik Zagreba” na web portalu “Pogledaj.to”
Ostavi komentar