Parkiranje na Trešnjevci kroz desetljeća

Nekad, davno, davno, davno, automobili su bili atrakcija na trešnjevačkim ulicama, djeca su im se divila i trčala za njima, a odrasli su ih pratili pogledom kada su prolazili tada još prašnjavim gradskim i prigradskim ulicama.

Otad je prošlo više desetljeća, grad se prekrcao autima, čak toliko da se gotovo svaka moguća slobodna lokacija koristi za parkiranje, a grad mora braniti svoje javne prostore stupićima, žardinijerama, visokim rubnjacima … Pokušajmo se prisjetiti kako smo u samo nekoliko desetaka godina prošli cijeli taj put!

U doba oko Drugog svjetskog rata na trešnjevačkim su se ulicama pojavili betonski stupovi kojima se sprečavalo da vozila prolaze nekim smjerovima.

U 60-ima i 70-ima uz suvremene višestambene zgrade koje su se tada gradila počele su se graditi i garaže, često u vrlo dugim nizovima. Sjetimo se garaža uz zgradu u Zorkovačkoj, u Susedgradskoj, Hanamanovoj … Kao “dodatni sadržaj” uz neke se zgrade i garaže radila i “graba” za popravak auta, jedini primjerak za koji znamo na Trešnjevci se nalazi uz zgradu u Zorkovačkoj. Ako znate za još neku, javite nam!

U nekim su se zgradama garaže i ugrađivale, recimo na Knežiji. A na Strednjacima i u Voltinom su se gradile i samostojeće garaže, u Srednjacima je riječ o nadzemnoj garaži pored Ulice braće Domany, a u Voltinom o podzemnoj uz Papagajke.

Zajednička garaža na Srednjacima, pored Ulice braće Domany [VR 2024.] 

 

Visoka koncentracija osobnih vozila i novi propisi dovode do toga da gotovo sve novosagrađene zgrade moraju imati osigurana parkirna mjesta za svoje stanare – prvo jedno parkirno mjesto po stanu, a zatim i po 2. Većina višestambenih zgrada sad posjeduje podzemnu garažu, a neke od njih i nekoliko parkirnih mjesta na slobodnoj površini građevinske čestice. Parkirna mjesta na slobodnim površinama su praktična, ali također i zauzimaju površinu na kojoj bi inače mogla biti zelena površina, vrt, voćnjak.

Parkiranje na javnim površinama je već odavna problem. U središtu Zagreba se već u 70-ima poseglo za naplatom parkiranja, u prvo vrijeme sa parkirnim automatima u koje su se morale ubacivati kovanice. Nakon njih je uslijedila naplata pomoću parkirnih karata koje su se kupovale na kioscima, a nakon toga su se pojavili i suvremeniji automati koji su također upotrebljavali kovanice dok njihovi noviji modeli prihvaćaju i kreditne kartice.

Naplata parkiranja na Trešnjevci je počela relativno kasno, u doba nakon osamostaljenja Hrvatske. Pretpostavljamo da su prva naplatna parkirna mjesta bila kod Trešnjevačkog placa, no ne sjećamo se koja je metoda naplate bila u upotrebi – možda čuvar koji je prikupljao novac direktno od korisnika/vozača.

Nakon 2000. godine se broj naplatnih mjesta počeo sve više širiti – parkirna mjesta na Tratinskoj ulici su se među prvima počela naplaćivati. Uslijedila je naplata na Ozaljskoj ulici (do Okićke/Nehajske), uz Trakošćansku ulicu, a potom i svim ulicama istočnog dijela Trešnjevke.

 

Čuveni grafit s igrom riječi kod starog Samoborskog kolodvora. [VR 2009.] 

Natpis na kući u Srebreničkoj ulici kod Trešnjevačke tržnice. [VR 2025.] 

 

Uski pješački koridor u Tratinskoj ulici. [VR 2024.] 

Nepropisno parkiran auto na biciklističkoj stazi u Horvaćanskoj cesti. [VR 2025.] 

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Kako ograničiti promet ili parkiranje automobila?
• Iz riznice trešnjevačkih trivijalnosti (3): Najstariji uspornici (“ležeći policajci”) u gradu
• Izložba “Tratinska – život ulice” Borislava Doklestića
• Prometni pravci Trešnjevke
• Tramvaj na Trešnjevci
• Autobusni gradski i prigradski promet na Trešnjevci

Zanimljive poveznice:

• Povijest tvrtke Zagrebparking
• web stranica globalnog projekta “Park(ing) day” koji podupire privremene zamjene parkirnih mjesta prostorima koji nude sigurnije, ugodnije i ljepše mjesto za pješake