10 godina Mapiranja Trešnjevke: Reakcije pratitelja Sudionici jubilarne šetnje, lipanj 2023. [DF 2023.]

10 godina Mapiranja Trešnjevke: Reakcije pratitelja

Dragi urednici Mapiranja Tš,
što zapravo za mene znači Mapiranje Trešnjevke, po čemu je vaš projekt značajan osobno za mene te koje su mi vaše aktivnosti najdraže?
Meni su predivne šetnje – upoznavanje dijelova grada/kvarta koji nisu uvijek na uobičajenim trasama i to pješke – na način na koji zapravo (jedino) možemo doista doživjeti neki prostor. Zgodno je usput sresti domaće i od njih doznati lokalne zanimljivosti te na kraju vidjeti pregršt fotki i tekst o viđenom. Arhiva fotki i tekstova uvijek dobro dođe za informacije koje nedostaju o nekom prostoru ili za prisjećanje.
Svaka čast na idejama, volji, načinu… i Hvala.

M.P.

— o —

Za mene je “Mapiranje Trešnjevke” težnja za očuvanjem povijesti i tradicije Trešnjevke, uz pronalaženje novih načina za njeno življenje.
Volim šetnje u kojima otkrivamo skrivene zakutke i mjesta pored kojih sam bezbroj puta prošla a ne znam kako izgledaju iz druge perspektive (npr.BBF i stare kuće u njegovoj blizini).Svaku šetnju doživljavam kao razigrano i povezujuće iskustvo druženja raznovrsnih ljudi koje uvijek završi u dobrom raspoloženju, neovisno o vremenskim uvjetima.Hvala za sve dosadašnje šetnje, veselim se novima!

S.C.

— o —

Mapiranje kao takvo bi mi bilo jednako zanimljivo i da ti te šetnje oglašavaš kao privatna osoba – tvoj blog Nepznati Zagreb mi je zapravo draži od ove službenije forme, iako mi je jasno da je za potrebe projekata i prijava važno imati nekakvu “službenu” formu i stranicu, uglavnom, najviše mi se sviđa što sam s Trešnjevkom (kao i s cijelim zapadnim dijelom grada), na vi, tako da mi je super šetati po kvartovima koji su meni osobno nepoznati i saznavati povijest i prošlost svog grada. Da imam tvoj entuzijazam, pokrenula bi mapiranje Maksimira ili nešto slično, ali nemam 😀
Manje su mi zanimljivi projekti koji nisu šetnje (dakle kvartovske pive, projekti kao što su Trešnjevka se budi i slične stvari koji iskaču iz okvira šetnji), čisto iz razloga što su šetnje više nekako “gerilski” organizirane i spontanije i u tome si, ako se ne varam bio prvi u gradu, pa je samim tim to kao ideja meni osobno puno draže od svega drugoga što radiš/radite.

L.B.

— o —

Ono što me svaki puta oduševi i što me zadivi u vezi vašeg projekta je :
1. entuzijazam voditelja koji se pripreme tako da su naše šetnje zanimljive i informativne.
2. Ono što me dodatno iznenaduje je koliko malo poznam grad u kojem sam odrasla i u kojem živim i u čemu mi šetnje u okviru Mapiranja proširuju i vidike i znanja
3. Šetnje su drugarske, čini mi se da se svi mi “šetači” jedni prema drugima odnosimo s poštovanjem, primjerenom znatiželjom i pristojnim komentarima.
4. Uvijek me “obori s nogu” kada na kraju Vanja podijeli keksiće pod pauzom – cijeli projekt ima “domaćinski touch” koji nam je u otuđenom svijetu toliko potreban.
5. Potrebna su i ugodna iznenađenja pa tako naši voditelji često smisle neobična iznenađenja i odaberu mjesta gdje dobijaju dozvole za popeti se na najviši kat zgrada s odličnim vidicima, ili posjet domaćinima čak i ako ih nema kod kuće kao kod Sovuljaka 🙂 koji nam je pripremio i darove iznenađenja i duhovite natpise. Otkrivamo tako dobrotu , šarm i duh našeg grada !
Ako bi morala definirati šetnje s Mapiranjem jednom rječju, možda bih izabrala : “inspirativno”
HVALA VAM !
Uvijek samo svako dobro

J.M i Z.M.

— o —

Kad sam saznao za vas,sa zakašnjenjem od cca godinu i pol od osnutka,meni se život promijenio,poboljšao.Postao je raznovrsniji,zdraviji.Prije je bio na relaciji posao-doma i gledanje sporta na TV po cijele dane.U druženju sa vama i šetnjama upoznao sam dosta ljudi ,a sa nekima se razvilo pravo prijateljstvo. A to je meni samcu ,bez rodbine,najvažnija karika u održavanju veselog, zdravog i raznovrsnog života.
Iz toga su proizašla dodatna druženja ,šetnje i posjeti kulturno umjetničkim priredbama. Sigurno da projekt ima i veliko značenje za širu zajednicu i treba ga podržati.
Sve pohvale projektu,osobama koje ga osmišljavaju i vode,i da šećemo još mnogo godina.SRETAN 10-ti ROĐENDAN!

Z.P.

— o —

Hvala puno na ovom lijepom mailu. Čestitam na jubileju! Osim toga, baš
me razveselilo vidjeti da dijelimo cenera. I kod mene je godina u znaku
velike obljetnice pa sigurno znate i sami da to znači i puno
promišljanja. Naravno da sam puno mislila o Mapiranju kao vječnoj
inspiraciji (bez pretjerivanja), i o vama dvoma osobno… jer ste mi i
vi bili vjetar u leđa – baš je bio nevjerojatan osjećaj kad je za mene
tada kultni zg bloger Vanja posjetio turu s familijom prvih dana i još
napisao članak o tome; a onda i Saša, ultimativna CeKa menadžerica, s
prijateljicama, burgerima u boji i vlastitim strašnim pričama nakon
ture:) Vanjini putopisi, neostvarena berba borovnica, Sašina pokretačka
snaga. To su mi itekako urezane uspomene.

Također, već me dugo muči što se posljednjih godina nisam uspijevala
pridružiti Jane’s Walku, a ni šetnjama Mapiranja, jer uvijek radim
popodne i vikendom. Drago mi je da ipak niste skroz odustali od mene i
da mi stižu obavijesti. Ako ništa, kad se upenzioniram 🙂 Što reći – kod
kuhara zgoren ručak, kod postolara probušene cipele, pa tako ni ja
nikako da odem na neku lijepu turu… nije neka isprika, ali je gorka
istina 🙂

A što se tiče Mapiranja Trešnjevke, evo par rečenica, nadam se da nije
prepatetično i pretjerano… zapravo, malo je, ali baš ste mi naletjeli
na neki sjetni dan 🙂

Kad pomislim na sam naziv projekta, pred očima mi je ona načičkana karta
prepuna lokacijskih oznaka s trešnjicama, Vanja koji rastvara svoje mape
na klupicama okružen desecima znatiželjnika, zavirivanje iza trošnih
ograda, ali i slobodan prolaz kroz sva ona vrata koja se širom otvaraju
samo za šetače Mapiranja.

Rekla bih da je Mapiranje Trešnjevke, bez pretjerivanja, postao primjer
projekta na kojem bi mnogi sudionički programi mogli učiti i rasti.
Postao je kultni projekt koji se neće moći zanemariti u budućim analima
grada. Pokazao je svim centrima kulture što bi oni mogli značiti za
svoje četvrti i gradove. Katalogizirao je Trešnjevku i prelio se donekle
i u druge zagrebačke kvartove. Sve nas, koji smo došli u dodir s
Mapiranjem, podsjetio je što znači riječ “kvart” i potaknuo nas da
primjećujemo i nanovo zavolimo vlastito susjedstvo.

Sama ideja Mapiranja u početku je bila velika novost u gradu. Više od
inovativnosti, cijenim dugotrajnost, ustrajnost, sistematičnost i
neprekidan razvoj projekta, pri čemu je ostao posve prepoznatljiv i
vjeran sebi. Još i više cijenim očiglednu ljubav prema baštini koja se
manifestira na najljepši način – i to bi moglo poslužiti kao lekcija za
sebe. Naime, mnogi baštinski projekti, pojednostavljeno rečeno,
uvjeravaju promatrače da se dive lokalnim posebnostima kroz prizmu
autora. Umjesto toga, Mapiranje Trešnjevke je uvijek kao glavna oruđa
koristilo uključivost, dijeljenje iskustava i razmjenu znanja,
nenametljivost, blagost i otvoren poziv na sudjelovanje bez zadrške.
Zahvaljujući tome, Mapiranje je, poput proljetnog povjetarca, pronijelo
latice onih davnih trešanja u cvatu daleko izvan granica jednog
zagrebačkog kvarta.

Čestitam još jednom i još puno puno godinica! Nadam se da budemo se ipak
vidjeli ove godine 🙂

I.S.

— o —

Projekt mi se svidio od početka zato jer sam inače ljubiteljica Trešnjevke – tu sam od svog rođenja pa do dana današnjeg, a to
je već više od 61 godine. Selila sam se 4 puta, ali samo sam kružila po Trešnjevci – od stare Trešnjevke, preko Staglišća na Jarun,
pa natrag na Staglišće.
Projekt mi se svidio jer volim šetati, volim saznati nešto novo o naselju u kojem živim. Kroz život sam puno putovala i obilazila razne
gradove, pa mi je ovo bilo “fora” jer sam bila kao turist u vlastitom gradu. Volim zapažati neke detalje i zanimljivosti u naselju, a još
je bolje kada ti netko i ukaže na njih.
Nostalgičarka sam, volim se prisjećati prošlih vremena, pa mi je lijepo kad me netko podsjeti što je nekada bilo na nekom mjestu
ili kako je nešto izgledalo, a možda sam zaboravila.
Bilo mi je drago kada smo posjetili OŠ Augusta Šenoe jer je to bila moja osnovna škola. U sjećanju su mi ostali veliki mračni hodnici
i neke druge stvari, pa sam se iznenadila kada sam vidjela da su hodnici ustvari mali i da nisu mračni.

Želim da se projekt nastavi i dalje i nadam se da ću imati više vremena da sudjelujem u njemu.
Sudjelujem i u projektu Baze Muzej susjedstva Trešnjevka, što mi je isto fora jer se kroz slike podsjećam nekih detalja iz djetinjstva.

Đ.C.

— o —

U travnju će biti mojih prvih pet godina da sam se pridružila lijepom urbanom projektu Mapiranje Trešnjevke. Četvrtak popodne, obilazak Voltina, ujutro sam čula u emisiji Dobro jutro Hrvatska, učinilo mi se zanimljivo i poučno. Skupila se ekipa i bilo je odlično, saznala sam puno toga o kvartu kroz koji često prolazim, ali malo mi je toga bilo poznato, pogotovo “ficleka” iz prošlosti.
Slijedile su brojne šetnje, ali i obilasci muzeja, Lisinskog, vrtova, uređivanje izloga po Tratinskoj… I naravno, kvartovske kave, uz uvijek zanimljive razgovore. Pohvala Saši i Vanji na entuzijazmu, kao i neumornoj ekipi hodača.

A.P.

— o —

Baš sam sretna i počašćena što sam u izabranom društvu!
Kako ukratko reći što mi (nam) značite?
Ne živim na Trešnjevci, već na susjednom kvartu (Špansko).
Sudjelovanje na svakoj šetnji je neponovljivo iskustvo, uvijek novo. Koliko god sam si umišljala da poznajem Zagreb, što zbog osobnih afiniteta, što zbog struke koja nas je učila promatrati i razumijeti urbani dizajn, toliko se uvijek iznenadim koliko skrivenih tajni ste nam otkrili i uvijek se ponovo zaljubim u svoj grad i svoj kvart.
Sretna sam jer sam ponovo otkrila vrijednost hodanja, te upoznala ljude koji promatraju, razmišljaju, dijele, propituju percepciju javnog prostora na meni odličan i blizak način.
Sretna sam jer ste dali priliku ljudima da ispričaju priče o prostorima u kojima žive, rade, a istovremeno grade i nove odnose u zajednici.
Šetnje su mi uvijek inspiracija za razumijevanje okoline i smišljanje novih planova za naša susjedstva, koja bi se mogla i bolje graditi i biti ljepša mjesta za život.

Hvala Vam puno na svemu, čestitam na obljetnici
ps
Kako je sve ispovezano, vidjeli smo i na primjeru Velesajma – našli smo nekoliko poveznica s Trešnjevkom. Npr tata od gđe Zorice radio na krovištu Kineskog paviljona 50-tih godina…. To su ti detalji….

 

S.J.

— o —

MAPIRANJE TREŠNJEVKE: GRAD KOJI SE SMIJE

Mapiranje Trešnjevke jedan je od najinkluzivnijih projekata koje poznajem. Iako sad već ima priličnu grupu sljedbenika, stalnih učesnika na svim onim divnim dijagonalama, šetnjama na kojima se druži, uči i uživa, lako se otvara za nove znatiželjnike, spajajući različite generacije. To je prvenstveno zato što Vanja i Saša brinu za svakog sudionika i strastveno se (vođeni gotovo djetinjom radoznalošću) trude „otkriti“ tajne kutke, neispričane priče, nevidljive mikro- povijesti kvartovskih dućana, izloga, fasada…
Mapiranje Trešnjevke nam je ponovno otkrilo „magiju običnog šetanja“ gradom jer što je šetnja nego „izvođenje“ mjesta, njegovo ponovno izmišljanje. To je kreativan čin iscrtavanja mapa našim tijelima, pokretom i naposljetku- riječima. Šetnja je događaj, stvaranje novih priča.
Walter Benjamin je svojevremeno sugerirao da je pripovijedanje umiruća umjetnost u modernom svijetu kojim vladaju informacije. Bilo da se radi o lokalnim pripovijestima vezanim za kvart, ulicu, mostić, park ili, pak, gradu kao protagonistu velikih povijesnih događanja, priče su ugrađene ( ili možda lepršaju) oko mjesta koja zahvaćamo pogledom i premjeravamo koracima.

N.B.

— o —

Uopće se ne mogu sjetiti kako sam saznala za projekt Mapiranje Trešnjevke i kada se priključila. Ali sjećam se brojnih istraživačkih šetnji po Trešnjevki, a zatim, kad je Trešnjevka već bila “temeljito” obrađena, i po susjednim dijelovima grada, pa čak i po rubnim. Tako sam vidjela i upoznala mnogo toga što uopće nisam znala. Bilo je jako interesantno i vrijedno posjetiti brojne institucije i vidjeti ih “iznutra” (Ne mogu prežaliti što nisam upala na listu za Brodarski institut jer sam ondje živjela i godinama ga gledala s balkona i željela znati što se tu radi. Bilo bi lijepo da se taj razgled ponovi za sve “prekobrojne”). A bilo je upečatljivo i gledati grad “odozgo”, s vrhova visokih zgrada. Odlične su bile i predbožićne šetnje. I svaki put pred kraj slatko iznenađenje u obliku čokoladnih napolitanki!
Osim ulica i zgrada moga grada upoznala sam i mnoge drage ljude koji su svojim entuzijazmom, vedrinom i poznavanjem okoline upotpunili dobar doživljaj. Neki su došli, neki prošli, a neki i zauvijek otišli…
Lijepi pozdrav, uz zahvalnost

V.Č.

— o —

Šetnje po predgrađima s Mapiranjem Trešnjevke imaju za mene čaroliju kolaža u pokretu, gdje iz spajanja nespojivog, u prolazu i pogledu, nastaju motivi koji nadilaze uobičajene estetske vrijednosti. To je doživljaj u kojem nestaju granice između konvencionalnih kategorija, prostora i vremena, gradova i država.
Kao što u dadaističkim kolažima škare postaju glavni alat subverzije poretka, tako i u spontanom nastajanju pokretnih kolaža u šetnjama predgrađima svjedočimo subverziji svakodnevice, kao najvitalnijeg elementa društva (koji ni Margaret Thatcher ne može uništiti).
Prostrto rublje, dim iz dimnjaka, trenutak paljenja uličnih svjetiljki u sumrak, šalice od popijene kave na stolovima, mačke koje spavaju na otiraču pred vratima, stari kućni brojevi, maštovitost upozorenja s natpisima čuvaj se psa, beskorisni predmeti zaboravljeni po uglovima, jači su od političkih i ekonomskih kriza, konzumerizma i ratova, life style zahtjeva i teorija zavjere, influencera i pandemija. Jednostavne rutine svakodnevice koje omogućuju opstanak svijeta.
Kao u poznatoj Marinettijevoj ideji iz Futurističkog manifesta (1909. godina), da je „trkaći automobil ljepši od Nike sa Samotrake“, šetnja Zagrebom postaje uzbudljiva kao šetnja svjetskim metropolama, dalekim zemljama i egzotičnim predjelima, a viđeni urbani krajolici dobivaju nove vrijednosti i značenja, pa skrivena dvorišta postaju tajne odaje u začaranim dvorcima, dimnjak toplane postaje ljepši od francuske gotičke katedrale, građevinske dizalice od Eiffelovog tornja, mostić preko potoka od mosta Rialto, a skromno uređeni trešnjevački vrt od luksuznog arboretuma.

R.R.

— o —

Ako grad čine ljudi i ako grad čini ljude, onda nikako ne mogu shvatiti one koji ne znaju ništa o gradu ili mjestu u kojem žive. Pošto ne želim biti jedan od tih, a imam privilegiju koju nisam mogao birati, da sam rođen i živim u Zagrebu, onda je svakako Mapiranje Trešnjevke projekt u kojem mogu proširiti svoje znanje o gradu i dublje saživjeti s njim.
Projekt koji je Trešnjevku u kulturnom smislu izdignuo iz postindustrijskog mrtvila i prenapučenosti onima koji o njoj ne znaju ništa, koristan je za ponovno uspostavljanje (šire) zajednice temeljene na skupu međusobno pozitivnih vrijednosti poput druženja, učenja povjerenja i htijenja postizanja napretka zajednice.
Kroz projekt Jane’s Walk (nazvao bih ga po zagrebački – Janine šetnje) ova se temeljna misao širi cijelim Zagrebom i stvara nove mikrozajednice željne novih, ali zapravo davno zaboravljenih spoznaja kako bi pokušale transformirati svoj životni prostor i revitalizirati ga u društvenom smislu. Na taj način Mapiranje Trešnjevke ispunjava svoju svrhu da grad čine ljudi i da grad čini ljude, a svatko od sudionika, pa tako i ja, time postaje dijelom živog tkiva koje ga okružuje, odnosno ispunjava u cjelovitijem smislu.

M.D.

— o —

Mapiranje Trešnjevke je za starosjedioce poput spomenara, a za mene kao doseljenicu (ali sad već s pozamašnim stažem života u kvartu) neiscrpan izvor informacija o njegovoj povijesti i sadašnjosti.
No, nije riječ o bilo kakvom dijeljenju informacija; one su prezentirane kroz najrazličitije medije, a najbolji od svega je kroz izravan kontakt, usmeno, druženjem i upoznavanjem s činjenicama na licu mjesta.
“Mapiranje” je na najljepši način objedinilo čuvanje sjećanja na neka prošla vremena s podizanjem razine opće kulture javnosti, osviještenosti o potrebi očuvanju lokalne sredine, od prirode do kulturne baštine, od potoka do urbanističkih posebnosti i pojedinih kuća…
“Mapiranje” nam je kroz godine omogućilo zadovoljenje znatiželje i sadržaje i posjete lokacijama koje sami vjerojatno nikada ne bismo obišli i upoznali, a sve to zahvaljujući predanosti i entuzijazmu organizatora kojima želim još puno godina rada i uspjeha u prenošenju ovakvog poštovanja prema lokalnoj sredini i postignućima njezinih stanovnika kroz vrijeme.

V.I.

— o —

Mapiranje Trešnjevke u BLOK-u smo pratili od samih početaka, isprva “sa strane”, sa znatiželjom povremeno otvarajući tekstove o Trešnjevci koji su predstavljali nešto novo u domaćem digitalnom prostoru. To je ono što i danas najviše volimo kod Mapiranja, činjenica da njegovi sadržaji nastaju “iznutra”, iz direktnog kontakta s kvartom, koji je početna točka za svako daljnje istraživanje, kako ono fizičko koje se odvija u Vanjinim šetnjama, tako i ono uobličeno u tekstovima. Ta istraživanja otkrivaju drugačiju sliku Trešnjevke od one koju mogu dati urbani istraživači iza kojih stoji striktna znanstvena metodologija, sliku koja nas iznenadi nekim nenadanim detaljem, opažanjem koje bi mnogima promaklo, nekom urbanom legendom koja možda nije stvarna, ali itekako govori istinu o kvartu. U takvome svom pristupu, Mapiranje afirmira ideju da svi mi koji u nekom gradu živimo, bez obzira na naše struke i zaposlenja, imamo pravo za njega se istinski zainteresirati i stvarati nove načine na koje ga istražujemo i razmjenjujemo o njemu znanje te načine na koje zajedno u tom gradu živimo – ne pristajući na žrvanj svakodnevice, zacrtane relacije “pos’o, kuća”, a onda poslovično i neki komercijalni sadržaj, nego uzimajući vrijeme za šetanje sa susjedima, znancima i neznancima, koje zna trajati i satima. Tako smo i mi u BLOK-u davne 2014., s tada još mladim Mapiranjem, prošetali Trešnjevkom (radionica “Koji je zvuk odsutnosti?” koju su osmislili Vesna Vuković iz BLOK-a i britanski kolektiv Ultra-red, realizirana u suradnji s Vanjom Radovanovićem), da bi se nekoliko godina kasnije došetali do naše prve, a onda i druge trešnjevačke adrese i započeli s Mapiranjem stvarati sve prisniji odnos, kao čitačice, šetačice, a onda i suradnice, ali prije svega i uvijek kao sugrađanke koje s Mapiranjem dijele znatiželju za našim zajedničkim životnim prostorom, članice neformalne zajednice koju Mapiranje svojim predanim radom oko sebe stvara iz dana u dan.

A.K. i D.K.

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Detalj na crkvi Marije Pomoćnice u Omiškoj ulici [GP 2007.]

Crkve Trešnjevke

Na Trešnjevci se nalazi trinaest zanimljivih sakralnih objekata, saznajte nešto više o njima iz ovog
Stari oglasni ormarić iz doba mjesnih zajednica na tramvajskoj stanici kod Parka Stara Trešnjevka. [VR 2023.]

Oglasne ploče/ormarići/stupovi

U doba prije nego što su se pojavili masovni mediji oglašavanje nije bilo lak posao…
Upravna zgrada Vodoprivrede [ GP 2004.]

Petrovaradinska ulica

Petrovaradinska ulica je nastavak Zagrebačke ceste koja je još 19. stoljeću (tada vjerojatno kao kolski

Vanja Radovanović: Tratinska drijema (izložba fotografija)

Link na fotografije sa izložbe Link na odabrane citate sa lanjske ankete provedene tokom priprema
Skica uz diplomski rad "Preobrazba gradskog prostora Trešnjevke" - Iva Štambuk, Tea Matija Tolić

Iva Štambuk, Tea Matija Tolić: Preobrazba gradskog prostora Trešnjevke – studentski rad

Naselje Trešnjevka smješteno je na zapadnom rubu, danas slobodno možemo reći, šireg centra grada. Administrativno
Sudionici šetnje na Jane's Walk seminaru 2018. [SMK 2018.]

Jane’s Walk seminar #2: “Zaigraj se sad, otkrij grad!” (najava)

  For English version, please click here. Za englesku verziju, molimo vas, kliknite ovdje. Jane’s
Grafit autora Lonca u krugu Studentskog doma "Stjepan Radić" [GP 2014.]

Trešnjevački grafiti

Željeli mi to ili ne, grafiti su dio naše svakodnevice, od New Yorka i Berlina
Panorama veslačke staze i pokrajnje šetnice u sklopu SRC "Jarun" [FF 2014.]

Panorame Trešnjevke

Naš suradnik Fredy Fijačko ustupio nam je nekoliko fotografija na kojima je “panoramskom tehnikom” pomoću
1 2 3 53

Kategorije