Hvala puno na ovom lijepom mailu. Čestitam na jubileju! Osim toga, baš
me razveselilo vidjeti da dijelimo cenera. I kod mene je godina u znaku
velike obljetnice pa sigurno znate i sami da to znači i puno
promišljanja. Naravno da sam puno mislila o Mapiranju kao vječnoj
inspiraciji (bez pretjerivanja), i o vama dvoma osobno… jer ste mi i
vi bili vjetar u leđa – baš je bio nevjerojatan osjećaj kad je za mene
tada kultni zg bloger Vanja posjetio turu s familijom prvih dana i još
napisao članak o tome; a onda i Saša, ultimativna CeKa menadžerica, s
prijateljicama, burgerima u boji i vlastitim strašnim pričama nakon
ture:) Vanjini putopisi, neostvarena berba borovnica, Sašina pokretačka
snaga. To su mi itekako urezane uspomene.
Također, već me dugo muči što se posljednjih godina nisam uspijevala
pridružiti Jane’s Walku, a ni šetnjama Mapiranja, jer uvijek radim
popodne i vikendom. Drago mi je da ipak niste skroz odustali od mene i
da mi stižu obavijesti. Ako ništa, kad se upenzioniram 🙂 Što reći – kod
kuhara zgoren ručak, kod postolara probušene cipele, pa tako ni ja
nikako da odem na neku lijepu turu… nije neka isprika, ali je gorka
istina 🙂
A što se tiče Mapiranja Trešnjevke, evo par rečenica, nadam se da nije
prepatetično i pretjerano… zapravo, malo je, ali baš ste mi naletjeli
na neki sjetni dan 🙂
Kad pomislim na sam naziv projekta, pred očima mi je ona načičkana karta
prepuna lokacijskih oznaka s trešnjicama, Vanja koji rastvara svoje mape
na klupicama okružen desecima znatiželjnika, zavirivanje iza trošnih
ograda, ali i slobodan prolaz kroz sva ona vrata koja se širom otvaraju
samo za šetače Mapiranja.
Rekla bih da je Mapiranje Trešnjevke, bez pretjerivanja, postao primjer
projekta na kojem bi mnogi sudionički programi mogli učiti i rasti.
Postao je kultni projekt koji se neće moći zanemariti u budućim analima
grada. Pokazao je svim centrima kulture što bi oni mogli značiti za
svoje četvrti i gradove. Katalogizirao je Trešnjevku i prelio se donekle
i u druge zagrebačke kvartove. Sve nas, koji smo došli u dodir s
Mapiranjem, podsjetio je što znači riječ “kvart” i potaknuo nas da
primjećujemo i nanovo zavolimo vlastito susjedstvo.
Sama ideja Mapiranja u početku je bila velika novost u gradu. Više od
inovativnosti, cijenim dugotrajnost, ustrajnost, sistematičnost i
neprekidan razvoj projekta, pri čemu je ostao posve prepoznatljiv i
vjeran sebi. Još i više cijenim očiglednu ljubav prema baštini koja se
manifestira na najljepši način – i to bi moglo poslužiti kao lekcija za
sebe. Naime, mnogi baštinski projekti, pojednostavljeno rečeno,
uvjeravaju promatrače da se dive lokalnim posebnostima kroz prizmu
autora. Umjesto toga, Mapiranje Trešnjevke je uvijek kao glavna oruđa
koristilo uključivost, dijeljenje iskustava i razmjenu znanja,
nenametljivost, blagost i otvoren poziv na sudjelovanje bez zadrške.
Zahvaljujući tome, Mapiranje je, poput proljetnog povjetarca, pronijelo
latice onih davnih trešanja u cvatu daleko izvan granica jednog
zagrebačkog kvarta.
Čestitam još jednom i još puno puno godinica! Nadam se da budemo se ipak
vidjeli ove godine 🙂
I.S.
|
Ostavi komentar