Tura kultura: Motel Plitvice

Tura kultura: Motel Plitvice

Posjet motelu Plitvice u sklopu akcije “Tura kultura” održan je 13.04.2023., a vodili su ga zaposlenici Motela Plitvice d.d., direktor Hrvoje Bilić te njegovi radni kolege Mirjana Meštrović i Nikola Bartaković. Posjetu je prisustvovalo 96 posjetitelja.

Sudionici posjeta motelu Plitvice (njih 96!) u foajeu motela. [DF 2023.] Sudionici posjeta motelu Plitvice (njih 96!) u foajeu motela. [DF 2023.]

Foaje motela pun posjetilaca. [SM 2023.] Foaje motela pun posjetilaca. [SM 2023.]

— o —

Svratišta na kojima su se odmarali putnici na svojim putovanjima su postojala još od davnina uz često korištene puteve – sjetimo se priča o karavanserajima za hodočasnike i karavane na istoku ili pak gostionica sa janjetinom u Zdihovu i okolici u ne tako davno doba prije gradnje sadašnjih autoputeva u Hrvatskoj.

U novije su vrijeme u Hrvatskoj svi glavni prometni pravci pokriveni autoputevima pa su na njima i izgled i struktura mjesta orijentiranih za odmor putnicima drugačiji. No, ako se želite vratiti u ta vremena prije autoputeva preporučamo posjet nekom od magistralnih pravaca u susjednim državama. Na primjer, na cesti Sarajevo – Mostar – Ploče dolinom Neretve se na svakih nekoliko kilometara (pa i češće) nalaze gostionice i svratišta.

Ali, nas ipak najviše zanimaju upravo odmorišta uz autoputeve, pa pogledajmo kako su se oni razvijali kroz povijest – a zajedno sa njima i odmorišta uz njih.

Prvi pravi autoput je otvoren 1932., bila je to dionica Köln – Bonn u zapadnom dijelu Njemačke, i vrlo brzo se pokazala potreba za odmorištima uz autoputeve. Prvo njemačko odmorište, Rodaborn, je otvoreno 1936. pored gradića Triptis na potezu Berlin – München (sadašnji autoput A9), u predjelu koji je u doba podjele Njemačke bio na prostoru DDR-a. Više o tome odmorištu pogledajte OVDJE

(Napomena: To odmorište još uvijek postoji, međutim radi dotrajalosti nije u upotrebi od 2004., iako na tome mjestu zainteresiranim putnicima i nadalje prodaju kobasice doslovce preko ograde autoputa. Objekt nije pod stručnom zaštitom radi pregradnji tijekom njegovog radnog vijeka, ali ga lokalne vlasti žele zadržati kao lokalnu znamenitost.)

Trenutno u Njemačkoj ima više od 450 odmorišta uz autoputeve, Švicarska ih ima 50-ak, Hrvatska oko 60. Neka odmorišta su jednostavne funkcionalne građevine, neka su svojim izgledom vezana uz neku određenu temu (poput npr lanca odmorišta u Austriji nazvanih “Oldtimer”), dok su neka odmorišta ekstravagantna mjesta koja ciljaju na radoznalost putnika (odmorište kod Wiener Neustadta na autoputu A2 u Austriji koje je projektirao arhitekt Friedrich Hundertwasser ili pak „dvorac“ Heidiland u Švicarskoj). Neka od odmorišta uključuju i „most“ (pasarelu) preko autoputa koji omogućuje korištenje jednog objekta s obje strane ceste, a doprinosi i prepoznatljivosti i atraktivnosti. Motel Plitvice je jedini objekt toga tipa u Hrvatskoj.

Odmorišta u pravilu sadrže benzinsku pumpu, sanitarni čvor, zalogajnicu/restoran/kafić, poneku trgovinu, a u nekim zemljama (npr. Filipini) često i velike trgovačke centre. Kao zanimljivost neka odmorišta u Njemačkoj (njih čak 45!) sadrže i crkve (Autobahnkirche), neke od njih su klasični sakralni objekti, dok su druge jedinstvena arhitektonska djela (npr Siegerland u Rhein Westphalien). Više o njima pogledajte OVDJE. Link: h

Svaka zemlja ima svoje ime za odmarališta i drugačije propise, najčešće se radi o državnom vlasništvu nad objektima koji se daju u zakup na 30 do 50 godina. Zanimljiv je podatak da se u nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj o objektima odmarališta na autoputevima brinula državna firma, a u nekadašnjoj istočnoj Njemačkoj su ih vodili privatnici.

Zanimljivost: U SAD-u je na odmorištima zakonom zabranjena bilo kakva komercijalna djelatnost, dakle nema nikakve prodaje hrane. Razlog za to je lobiranje već postojećih objekata izvan autoputa koji time zadržavaju svoje kupce. Dakle, tko želi nešto jesto na putovanju mora sići s autoputa.

Evo i nekih lokalnih imena za odmorišta uz autoputeve: Autobahnraststatt (Njemačka), Autobahnraststation (Austrija), Area Servizio (Italija), Service Area (Velika Britanija), Lay by (Kanada), Text stop (SAD).

O problematici odmorišta u Njemačkoj govori knjiga Floriana Wernera „Die Raststätte. Eine Liebesekrlärung“. Izdana je 2021. i na svestran i zanimljiv način progovara o tim profanim i prezrenim mjestima, ali i vrlo cijenjenima, kada vam zatreba WC, punjenje goriva ili nešto za prigristi.

Razgovor sa direktorom i zaposlenicima motela. [SM 2023.] Razgovor sa direktorom i zaposlenicima motela. [SM 2023.]

Na gornjoj etaži. [SĐ 2023.] Na gornjoj etaži. [SĐ 2023.]

Odmorište Plitvice sagrađeno je 1984. kao prvo pravo odmorište na Hrvatskim autocestama. Do 1981. u Hrvatskoj su postojali tek kraći odsječci autocesta te odmorišta nisu bila niti potrebna odnosno tu su funkciju ispunjavale mnogobrojne gostionice, svratišta i benzinske pumpe uz “obične” magistralne ceste. Mnogi se sjećaju npr Starih hrastova kod Popovače u smjeru prema istoku, gostionica u okolici Zdihova poznatih po janjetini uz staru Riječku cestu ili pak starog Macole uz Ličku magistralu u smjeru Dalmacije.

Investitori motela su bili Nacionalni park Plitvička jezera, koji je izgradnju tog motela gledao kao dodatni način promocije njihovog parka, zatim INA te tadašnji SIZ (Samoupravna interesna zajednica) za ceste SR Hrvatske. Izgradnja motela je započela 15.12.1983. kada je miješalica za beton Industrogradnje u iskopanu rupu ispustila prvi kubik, a Aleksandar Varga, tadašnji gradonačelnik, je tom prilikom otvorio radove na turističkom kompleksu Lučko. Vrijednost radova je bila procijenjena na 680 milijuna dinara, a prva etapa motela je dovršena u srpnju 1984. kada su i primljeni prvi gosti u netom dovršeni objekt.

Motel su projektirala dva poznata arhitekta specijalizirana za objekte tog tipa, Zdravko Bregovac i Ivan Piteša.

Zdravko Bregovac (rođen 1924. u Dinjevcu kraj Đurđevca, preminuo 1998. u Rijeci) ) diplomirao je u Zagrebu 1949. u generaciji s poznatim arhitektom Vjenceslavom Richterom s kojim će u godinama koje slijede dijeliti i sklonost umjetničkom i arhitektonskom eksperimentu. Bregovac se zajedno s Božidarom Rašicom, Bernardom Bernardijem, Zvonimirom Radićem, Vladimirom Zarahovićem i Vladom Kristlom tijekom 1951. godine priključuje jezgri grupe EXAT 51, eksperimentalnom atelijeru, koju su dotad činili Vjenceslav Richter, Ivan Picelj i Aleksandar Srnec. Nakon 7 godina eksperimentalnog rada seli se u Rijeku i zapošljava u Građevno-projektnom zavodu da bi već 1961. godine osnovao vlastiti arhitektonski biro Opatija-projekt, koji će postati jedan od vodećih u turističkoj izgradnji Hrvatske.

Tijekom svoje karijere orijentirane isključivo na projektiranje ugostiteljskih objekata realizirano mu je 35 projekata, evo liste nekih od najpoznatijih:
– hoteli Helios i Bellevue u Malom Lošinju
– hoteli u Medveji, Mošćeničkoj Dragi, Lovranu i Rapcu
– hotel Ambasador u Opatiji
– hoteli Bellevue i Jezero na Plitvicama
– turističko naselje Borik kod Zadra

Posebno treba napomenuti da je po njegovom projektu izgrađen i hotel Golf na Bledu, tada (1967.) najluksuzniji hotel u tadašnjoj Jugoslaviji.

Osobitost njegovih projekata je bila njihova dobra uklopljenost u okoliš (posebno se ističe primjer hotela na Plitvicama), raniji radovi su često bili zamišljeni kao niz paviljona posvećenih stanovanju/spavanju uz posebne objekte u kojima su bili ugostiteljski sadržaji, disko klubovi, trgovine itd. dok su kasniji radovi često sadržavali element unutarnjeg prostora/dvorišta u kojemu su bili koncentrirani razni sadržaji.

Između ostaloga bio je i višegodišnji urednik časopisa Arhitektura i predavač predmeta Objekti u turizmu na Hotelijerskom fakultetu u Rijeci.

Ivan Piteša je bio arhitekt mlađe generacije (rođen 1944. u Prapatnici kod Trogira, preminuo 2009. u Zagrebu), diplomirao je u Zagrebu 1968. u klasi profesora Šegvića i također je svoju karijeru posvetio ugostitezljskim, poslovnim i trgovačkim objektima. Najznačajnije realizacije su mu slijedeće:

Lička kuća na Plitvicama (1971.)
Tržnica Utrina (1980.)
– Preuređenje Tržnice Dolac (1983.)
– Uređenje interijera Muzeja Mimara (sa suradnicima Kranjc, Salaj, Šerbetić) (1985.)
Poslovni toranj Cibona (sa suradnicima Hržićem i Šerbetićem) (1987.)
Hotel Velebno na Baškim Oštarijama (1993.)
Tržnica Dugave (2001.)

U restoranu Plitvička kuća. [SĐ 2023.] U restoranu Plitvička kuća. [SĐ 2023.]

Jedan od gostinskih prostora u sada zatvorenom restoranu Plitvička kuća. [VR 2023.] Jedan od gostinskih prostora u sada zatvorenom restoranu Plitvička kuća. [VR 2023.]

Nakon otvorenja Motel Plitvice je postalo popularno mjesto na koje su svraćali putnici u proputovanju, ali još i više stanovnici Zagreba u potrazi za dobrom janjetinom, ali i mjestom idealnim za svadbe i proslave svih vrsta. Atraktivnosti je doprinosila i “pasarela” odnosno pješački most preko autoputa, jedini te vrste u Hrvatskoj, sa kojeg se pružao pogled na promet na autocesti, a koji je omogućavao dolazak gostiju iz oba smjera auto ceste.

Uz motel i benzinsku pumpu (u najmu Ine), dva caffe bara sa zalogajnicom i trgovinom u sklopu kompleksa su se nalazili i autokamp (nakon zatvaranja kampa Mladost 1986., pred Univerzijadu, sve do 2013. i otvaranja kampa Zagreb u Rakitju to je bio jedini kamp u Zagrebu i bližoj okolici) te restoran Plitvička kuća kapaciteta više stotina mjesta.

Kapacitet motela je 156 postelja, a kamp može ugostiti i 122 kamp prikolice ili šatora uz jedan sanitarni čvor. Na vrhuncu djelatnosti tvrtka vlasnik (koja je u većinskom vlasništvu Nacionalnog parka Plitvice uz nekoliko manjih vlasnika iz doba kuponske privatizacije) zapošljavala je gotovo 400 zaposlenika, dok ih je danas tek 40.

Kompleks odmorišta je prvih godina odlično poslovao, no prvi velik udarac je primio 1996. godine kada je po novodonesenom Zakonu o Autocestama HAC postao vlasnik svih objekata uz auto ceste te i motela Plitvice sa pratećim objektima. Tadašnji pravnici tvrtke propustili su tražiti obeštećenje što je i temelj za neravnopravan položaj tvrtke u odnosu na HAC u sadašnjem sporu.

U doba Covid pandemije objekti su bili mobilizirani kao karantena za vozače teretnih vozila koji su bili u tranzitu. Napominjemo da je u doba početka pandemije zatvoren restoran Plitvička kuća koji od tada više nije u funkciji i zahtijeva obnovu (između ostaloga i radi prokišnjavanja krovišta)

U doba izbijanja rata u Ukrajini motel Plitvice je ponovo pozvan od Ministarstva unutarnjih poslova radi smještaja izbjeglih žena i djece iz Ukrajine koji su u motelu bii sve do početka 2023.

Pasarela. [SM 2023.] Pasarela. [SM 2023.]

U restoranu s dnevnom ponudom gotovih jela. [SM 2023.] U restoranu s dnevnom ponudom gotovih jela. [SM 2023.]

Jedan od problema odmorišta posljednjih godina su i vozači teretnih vozila koji prema važećim zakonima imaju obavezu odmora svakih devet sati. Nekada su ti vozači donosili prihod jer su im prijevozničke tvrtke plaćale noćenje i hranu u motelu, međutim s vremenom su one počele vozačima isplaćivati dnevnice tako da sad većina njih odabire spavanje u svojim kamionima (koji su sve komforniji), a hranu kuhaju na kuhalima na parkiralištu tako da od motela koriste tek sanitarne čvorove, a iza sebe često ostavljaju velike količine otpada.

Drugi problem je koncesijska naknada koju određuje HAC, a koja je nedavno povišena. Cijeli kompleks zauzima površinu veću od 6000 m2 tako da je i iznos te naknade vrlo visok, cca 65 000 EUR mjesečno.

Sadašnji gosti motela su prvenstveno putnici na proputovanju koji najčešće ostaju 1 ili 2 noći (ako požele posjetiti Zagreb), a prostori kompleksa često služe i kao interijeri/kulise za snimanje filmova i serija koje iziskuju reprezentativni ugođaj “socijalističkih godina” tako su u njemu snimane scene serija poput “Crno bijelog svijeta” i “Dnevnika velikog Perice”.

Naši domaćini su nam prepričali i neke od zgoda koje su tijekom godina ostale u pamćenju zaposlenika. Jedna od njih je i iznenadno osvajanje košarkaškog prvenstva Hrvatske od strane KK Zadar koji je 1986. posve neočekivano u posljednjoj utakmici play-offa pobijedio tada favoriziranu Cibonu usred Zagreba. Kako je Nacionalni park Plitvice bio jedan od sponzora KK Zadar tako su i košarkaši bili smješteni u motelu i u njemu su burno proslavili titulu, između ostaloga i ispraznivši mnoge od protupožarnih aparata u prostorima motela.

Objekt u kojem se nalazi motel. [SĐ 2023.] Objekt u kojem se nalazi motel. [SĐ 2023.]

Nekad natkriveni prolaz između motela i restorana. [SĐ 2023.] Nekad natkriveni prolaz između motela i restorana. [SĐ 2023.]

Na kraju posjeta smo se zahvalili našim domaćinima na srdačnome dočeku i podastrtim informacijama i pričama, a isto tako i posjetiteljima (njih čak 96!) koji su sa velikim entuzijazmom pohrlili na posjet, usprkos kiši, a mnogi su u posjet stigli i lokalnom autobusnom linijom ZET-a (linija 112 za Lučko) od čije se posljednje stanice uz bivše radničko naselje radnika građevinskog poduzeća Hidroelektre (koji su tamo živjeli u doba izgradnje obilaznice) do motela stiže za 10 minuta.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

Zanimljive poveznice:

 

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Derbi između "Cibone" i "Partizana" - preneseno iz knjige "Crvena Trešnjevka"

Bio sam navijač “Cibone” u njeno zlatno doba

Iako sam rodom i “stanovanjem” tokom prvih 30 godina svojeg života bio vezan uz Maksimir,
Oznake komisije za utvrđivanje oštećenja kuća poslije poplave 1964. godine

Oznake nakon poplave 1964. godine

Na nekim starijim zgradama na kojim fasada nije izmijenjena od 1964. godine još su vidljive
Pored nadvožnjaka preko Ulice Božidara Adžije (bivše Kate Dumbović), od mene proglašene najviše točke Trešnjevke. Snimio: Vanja

Osvojen najviši vrh Trešnjevke

Nakon dosta truda i napora (više mentalnog nego fizičkog!) pred mjesec dana osvojih i najviši
Gostovanje na Amadeus festu u Bjelovaru, Zagrebački orkestar ZET-a ispred glazbenog paviljona u središnjem gradskom parku u kojem je održan koncert, 18.10.2020. [LG 2020.]

Zagrebački orkestar ZET-a

„Ako je tramvaj – taj starinski, ali nikad zastarjeli simbol jednoga grada, njegovo srce i
Radionice vulkanizera i auto-servisa "Bat" u Slunjskoj ulici [GP 2014.]

Vulkanizer Bat

Vulkanizerska radionica obitelji Bat u Slunjskoj ulici 10, neposredno uz Zagrebačku aveniju, jedna je od
Postojeće numeracije na kućama u Golikovoj ulici [GP 2008.]

Ulice s promijenjenim imenima

Niti Trešnjevka nije izbjegla promjene imena ulica kroz njenu povijest, iako ih je na njenom
Ulični slivnik proizveden između dva svjetska rata u Ljevaonici Gajić u Selskoj cesti, snimljen pored parka u Zorkovačkoj ulici, Naselje Prve hrvatske štedionice [VR 2010.]

Trešnjevka na treći pogled

Svaki grad, selo, kvart, ulicu možete pojmiti i doživjeti na različite načine. Kada se bavite
Dio sudionika Prve kvartovske pive u caffe baru No. 1 u Kostelskoj ulici, 06.11.2019. [SM 2019.]

Kvartovska piva

Kvartovska piva je naziv akcije koju je Uredništvo projekta “Mapiranje Trešnjevke” pokrenulo u jesen 2019.
1 2 3 53

Kategorije