Trgovina “Štacun” neposredno nakon otvaranja u rujnu 1992. [GPV 1992.]

“Štacun” u Mokričkoj ulici – kvartovski kiosk kao srce kvarta

Jednog dana tijekom 70-ih godina 20. stoljeća u dvorištu obitelji Doppelhamer na uglu Mokričke i Kostelske ulice, u srcu Naselja Prve hrvatske štedionice, osvanuo je montažni dućanski objekt, zapravo tek malo veći kiosk. Gospodin Doppelhamer je po zanimanju bio trgovac i želio je tim lokalom osigurati svoju egzistenciju, a ujedno i pronaći svoje mjesto u kvartu u kojem nije bilo niti jedne trgovine između Trešnjevačkog placa i trgovine u Zorkovačkoj. Prvih se godina u njemu prodavao špeceraj, lokalni se stanovnici još sjećaju friškog kruha i peciva, a pogotovo sladoleda “Pekabela” koji su u to doba, u 70-ima, bili vrlo omiljeni, a mogli su se kupiti tek na vrlo rijetkim mjestima. U to je doba u trgovini radila i gospođa Vesna, kćer stare gospođe Doppelhamer, koja je zajedno sa svojom mamom i živjela u dvorišnoj kući iza trgovine.

Nakon zatvaranja špeceraja neko je vrijeme, početkom 80-ih, kiosk unajmila Hrvatska lutrija i prodavala svoje srećke i primala uplate sportske prognoze, a nakon što su oni otišli nekoliko je mjeseci krajem 80-ih u objektu bila otvorena trgovina kućnim ljubimcima u kojoj su se prodavali hrčci, zamorci, papigice … susjedi koji su živjeli u blizini trgovine sjećaju se majmunčića i goleme papige are koji su osobito bili omiljena kod djece.

No, svoj novi život i svoje najbolje dane taj je lokal počeo živjeti  u rujnu 1992. godine kada ga je unajmila obitelj Pavlišek koja stanuje u susjedstvu i u njemu je otvorila malenu trgovinu pod imenom “Štacun”, kako su se već zvali takvi dućani u zagrebačkome kraju. U trgovini se moglo kupiti sve ono što može zatrebati susjedima ili pak slučajnom prolazniku namjerniku: pića, slatkiši, cigarete, svakodnevna kozmetika, novine i časopisi … Ta je trgovinica postala vrlo omiljena u susjedstvu i mnogi su od susjeda proveli mnoge sate sa pivicom na zidiću pored dućana, ćaskajući međusobno ili sa voditeljem dućana, gospodinom Dubravkom, koji je bio izuzetno omiljen među kupcima i bio je, sa ostatkom obitelji, vrlo privržen tome mjestu koje je tijekom godina postalo srce tog dijela kvarta, sastajalište, mjesto za poneki trenutak mira i druženja. To je bilo mjesto kuda se odlazilo na praćenje sportskih susreta preko televizora koja bi bio stavljen na frižider i gdje su se proslavljale pobjede ili pak oplakivali porazi. Za posebnih su se prilika u dvorištu pripremali kotlovina i roštilj, a ulica bi bila prepuna gostiju koji bi došli s raznih kvartovskih strana.  Susjedi se prisjećaju i uličnih novogodišnjih proslava, netko bi donio pečenog odojka, netko francusku salatu, netko kolače i ubrzo bi ulica bila prepuna uzvanika  i oko kioska bi se okupljali čestitari.

Trgovina “Štacun” za radova na kolniku Mokričke ulice, presnimka priloga objavljenog na HRT3. [DP 2000]

U trgovini su osim Dubravka radili i ostali članovi njegove obitelji, žena Gordana, sin Janko i kćer Dorotea, te i neki od prijatelja i susjeda, a bila je otvorena sve dane u godini osim na Božić, Štefanje i Uskrs i bila je važno mjesto susreta u svako doba dana. Svraćali su u nju i poznati stanovnici šireg kvarta, pamte se nogometni trener Otto Barić (koji je poznavao i širu Dubravkovu obitelj u kojoj se nekoliko njih amaterski bavilo nogometom), filmski kritičar i nesuđeni gradonačelnik Ivo Škrabalo, čija je obitelj bila u posebno prijateljskim odnosima sa obitelji Pavlišek, pjevači Lea Dekleva i Massimo Savić, glumci Lela Margetić, Jelena i Boris Miholjević (koji i žive vrlo blizu kioska) i Darko Janeš, pjesnik Milivoj Slaviček, slikar Marino Parać, kuhar Tom Gretić  …

Pivce za živce sa vlasnikom lokala, Dubravkom (desno). [EŠ 2016]

Susret s frendovima na zidiću [JP 2014]

Nažalost, tijekom vremena su se promijenile navike kupovanja, velike trgovine i trgovački centri “pojeli su” mnoge male dućane poput “Štacuna” i nakon 24 godine njegova života i on je morao zatvoriti vrata, nije više bilo ekonomske računice kojom bi se isplatilo njegovo održavanje i cjelodnevni rad. “Štacun” je zauvijek zatvorio svoja vrata u studenome 2016. godine.

Od tada pa sve do ovih dana prazni je lokal sakupljao prašinu i grafite, reklamne letke i obavijesti o prikupljanjima glomaznog otpada, a prolaznici su se sa nostalgijom prisjećali nekadašnjih piva na zidiću, prvih cigareta, tajnih razgovora, prvih izlazaka, možda i prvih poljubaca u noćnim satima …

Poruka o zatvaranju trgovine, studeni 2016. [VB 2016]… no, “Štacun” je ipak dočekao i još jedno rođenje, premda kratko, 21.06.2022., na prvi dan ljeta, kada je u sklopu manifestacije “Grad na drugi pogled – Trešnjevka” studentica Franjka Prša, privučena reklamnom naljepnicom “The original moment” koja je stajala na dućanu tko zna otkad, u njemu pripremila svoju intervenciju kojom je taj mali prostor ponovo napunila životom. Ta je večer bila nabijena osjećajima i pozitivnom energijom, dijelom zbog svjetla i žamora koji su na taj jedan dan ispunili dućan, a dijelom i zbog iznenadne smrti gospodina Dubravka koji je iznenada preminuo nekoliko dana prije izvođenja tog rada.

Franjka Prša za predstavljanja svojeg rada “The original moment” ispred prostora “Štacuna”, 21.06.2022. [VR 2022.]

Franjka Prša (lijevo) sa članovima obitelji Pavlišek na vratima “Štacuna”, 21.06.2022. [VR 2022.]

Predstavljanje rada okupljenim prolaznicima ispred prostora “Štacuna”, 21.06.2022. [VR 2022.]

Prostor trgovine je te večeri bio pun svjetla,  natpis vedrih boja “Dobri duh Dudo” bio je na zidu, na vanjskim zidovima bili su Franjkini plakati kojima je prizvala zanimljive i pomalo bizarne momente kvartovskog života, na zidiću su bili jastuci koji su pozivali na sjedenje, a voće, keksi, poneka piva, rekreirali su atmosferu nekadašnjeg života “Štacuna”.

Franjka je o svojem radu u službenom letku akcije “Grad na drugi pogled – Trešnjevka” napisala: “Napušteni derutni kiosk ponovo je aktiviran plakatima čiji je sadržaj inspiriran starim natpisom “The original moment” zatečenim na istom kiosku, kao i člankom sa stranice “Mapiranja Trešnjevke” “Otkačena Trešnjevka” u kojem su prikazani razni primjeri individualne ekspresije i neobični detalji živopisnog kvarta. Originalna Trešnjevka u kiosku ironično se sublimira i nudi u svojoj šarolikosti i kaotičnom duhu.”

A jedan od posjetilaca ovako je opisao svoj doživljaj rada i te večeri: “Dućan je bio prepun svjetla, primijetio sam ga još iz daljine, oko njega je bilo puno ljudi … no, pravi je doživljaj počeo kada se Franjka popela na zidić pored dućana započevši predstavljanje svojeg rada. Bila je u jednostavnoj svijetloj haljini, nesputanih grudi, bosa, ozarena lica i čvrsta odiuševljena glasa, prepuna energije i dobrih vibracija … bila je u tim trenucima oličenje i Žene i Umjetnice, oživljavajući svojim radom i svojom pojavom to nekadašnje mitsko mjesto kvarta. Bili su to magični trenuci koje su, vjerujem, osjetili svi koji su u tim trenucima bili tamo, od članova obitelji Pavlišek pa do Franjkinih kolega studenata i slučajnih prolaznika.”

Franjka je svoj performans “Štacun – The Original Moment” ponovila još jednom, ali u izmijenjenom obliku, 16.06.2023., u okviru predstavljanja svojeg diplomskog rada kojim je završila svoj studij na Akademiji likovnih umjetnosti. Štacun je ponovo oživio, i ovoga je puta trgovina ponovo bila prepuna, biljaka, trgovačkih artikala naslikanih na zidu … ali i dobre energije, kolača, sokova, posve prigodnog likera od trešanja i višanja i, naravno, zrelih trešanja. Još se jednom probudilo susjedstvo, oživjela ulica, klupa ispred lokala … možda ova akcija potakne i neku novu incijativu kojom bi taj lokal, dok je još tamo, dobio neku novu funkciju kojom bi i nadalje povezivao susjedstvo, lokalnu zajednicu?

Bilo je prekrasno vidjeti sve ove ljude na poznatoj lokaciji na uglu. [VR 2023.]

(Vanja)

 

Zahvaljujemo se slijedećim građanima koji su svojim komentarima na Facebook profilima “Mapiranje Trešnjevke” i “Naša Trešnjevka – naš kvart” te kazivanjima uživo pomogli nastanku ovoga članka (imena su navedena abecednim redoslijedom, u slučaju Facebook profila ne moraju odgovarati stvarnim imenima osoba koje su ostavljale komentare):

Ana Barković, Ankica Bijelić, Serifa Bošnjak, Jasna Antolić Božinović, Viktorija Brb, Morana Bujević,
Diana Bekavac, Sciavlic Bogudrag, Marija Crnković, Tomislav Dokuš, Zvjeezdana Domša, Višnja Dubovečak, Josip Farkaš, Alen Ferina, Ana Friganović, Blanka Gender, Dubravka Golub Kezele, Dubravka Grubljesić, Slobodan Bodo Hajdin, Jagoda Holjevac, Ma Ja, Maša Katić, Tomislav Knezović, Ingrid Korenčić, Marko Korša, Sanja Kovačević, Gordana Goga Kraljić, Branka Majer, Luka Malossi, Jelena Miholjević, Mi Mih, Mirjana Mihalić, Mirjana Miki, Mjao Mrnjao, Nevenka Orešković, Roberto Pavić, Dorotea Pavlišek, Gordana Pavlišek, Janko Pavlišek, Ines Petrović, Dominik Pinek, Kristina Polšak, Gordana Prek, Alenka Predić, Franjka Prša, Bernard Radić, Mirjana Radnović, Filip Reberski, Jasna Rostohar, Ernes Sendijarević, Ivona Stefan, Renata Sušanj, Elvis Šestan, Tomislav Tkalčić, Tomislav Toth, Damir Trčak, Dubrafko Trešnjevka, Božica Trnka, Melita Truhan, Luna Tatjana Val, Sanja Volner, Li Yen, Vanja Zelenčić, Patrick Žnidarić

 

Vezani tekstovi: 

• Špeceraji/Štacuni
• Tržnice Trešnjevke
• Grad na drugi pogled – Trešnjevka

Zanimljive poveznice:

• Facebook profil projekta “Grad na drugi pogled”