Stjepan Žalac i Franjo Mihalić snimljeni u “Hotelu Intercontinental” na svečanom primanju [SŽ 2016.]
Kako sam pretekao proslavljenog maratonca
Neki dan sam zatrebao uslugu servisa tlakomjera pa me Google naveo na adresu servisa “Medaž” na Maksimirskoj cesti gdje mi je susretljiv i poduzetan majstor Stjepan Žalac popravio kvar za nepunih desetak minuta.
U živahnom razgovoru koji je potom slijedio doznah da živi u Prečkom i da se svojevremeno, među inim, aktivno bavio i trčanjem maratona. Ispričao mi je anegdotu koja zavrijeđuje biti objavljena na ovim stranicama kao priča jednog Trešnjevčana:
Anegdota o Franji Mihaliću
U doba mojeg aktivnog trčanja maratona primao sam sportske savjete od iskusnijih atletičara pa tako i od Franje Mihalića koji je nakon početne nogometne i biciklističke karijere postao član atletske sekcije kluba “Concordia” sa sjedištem u današnjoj Kranjčevićevoj ulici, a postao je slavan po tome što je 1956. na Olimpijskim igrama u Melbourne-u, u dresu Jugoslavije, osvojio srebrnu medalju u trkačkoj disciplini maratona.
|
![Medalje istrčanog maratona na Olimpijskim igrama 1956. u Melbourne-u [Wiki]](http://www.mapiranjetresnjevke.com/wp-content/uploads/2016/10/Mihalic-70-1.jpg)
Medalje istrčanog maratona na Olimpijskim igrama 1956. u Melbourne-u [Wiki]
|
Jednom prilikom, kad smo obojica trčali zahtjevan maraton od Prijedora na planinu Kozaru, poučen upravo njegovim savjetima o trkačkoj taktici uspio sam ga (a tada je Mihalić, istina, već bio u “u godinama”) preteći pred ciljem.
|
![Stjepan Žalac i Franjo Mihalić na maratonskoj utrci iz Prijedora na Kozaru [SŽ 2016.]](http://www.mapiranjetresnjevke.com/wp-content/uploads/2016/10/ZalacMihalic-2-70.jpg)
Stjepan Žalac i Franjo Mihalić na maratonskoj utrci iz Prijedora na Kozaru [NN]
|
Ostali smo u kontaktu i posljednji puta smo se sreli na svečanosti u Hotelu Intercontinental.
|
|
(GP)
Zanimljive poveznice: Wikipedia o Franji Mihaliću
Mihu, starog Trešnjevčana, spominjem u sličici “Nemre kočijaš biti brži od konja” u knjizi “Himalaja, tres, tres, Trešnjevka”. Može se nači u knižnici Tin Ujević kraj Placa.
Uvek je na glavi imal šilt kapu dok je trčal po našim ulicama.
Kad bi, Miroslave, barem našao kakvu do sada neobjavljenu fotku nekog takvog sportskog doživljaja iz tog doba, rado bih ju na licu mjesta “presnimio”.
Bio bi to divan dodatak članku s pričom gospona Štefa.
Štovani GP,
Nažalost nemam niš takvoga. Bok!