Vjesnik i njegov neboder

Zgrada nekadašnje izdavačke kuće Vjesnik imala je burnu povijest, sličnu onoj koju su prošle istoimene novine po kojima je izdavačka kuća i dobila ime. Osvrnimo se stoga malčice unatrag i pogledajmo gdje je sve Vjesnik imao svoje sjedište u svojih 83 godine života (1940 – 2023.).

Prema Wikipediji prvi je broj Vjesnika izašao 24.06.1940. pod nazivom Politički vijesnik, a pokrenuo ga je Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Već slijedeće godine, početkom 1941., novine mijenjaju ime u Vjesnik radnog naroda.

Početkom Drugog svjetskog rata novine izlaze kao mjesečnik i u jesen 1941. se njegovo uredništvo seli prvo na Kordun, a 1942. u zaselak Tomići kod Drežnice. Od kolovoza 1941. u zaglavlju lista stoji parola Smrt fašizmu – Sloboda narodu!, koju je prihvatio cijeli nardonooslobodilački pokret. Od 1943. Vjesnik se tiska na Kapeli, ponovno kao tjednik. Redakcija se nastavlja seliti ovisno o ishodima ratnih operacija, a u siječnju 1945. stiže u Split.

Nakon završetka rata, od 11.05.1945. Vjesnik izlazi kao dnevni list, prvi glavni urednik tog izdanja je bio Šerif Šehović. Ubrzo dolazi do ujedinjenja sa drugim listovima i časopisima te nastaje novinsko poduzeće Narodna štampa koje je 1949. godine obuhvaćalo niz izdanja koja se mogu vidjeti na ilustraciji ispod ovih redaka.

“Reklamni oglas iz telefonskog imenika iz 1949. godine. [VR 2026.]

Uprava i redakcije su se u to rano poslijeratno doba nalazile u Masarykovoj 38, u zgradi koju danas koristi izdavačka kuća Školska knjiga koja je svoje tadašnje sjedište imala u Prilazu Gjure Deželića, tadašnjem Prilazu JNA, na kućnom broju 2.

Nešto kasnije, 1951. godine, dolazi do ujedinjenja Narodne štampe i tiskare Štamparija novina pod novim imenom Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Vjesnik. 

Širenjem svojih djelatnosti i povećavanjem broja novinara i drugog osoblja Vjesnik se širi i na druge lokacije, na primjer na adresu Frankopanska 12 gdje je bilo računovodstvo, a 1964. i redakcije Arene, Plavog vjesnika i Svijeta, te Trg bratstva i jedinstva 6 (današnji Trg Petra Preradovića odnosno Cvjetni plac), na kojem je bio odsjek marketinga (u prostoru u kojem je mnogo godina kasnije Jutarnji list imao svoju oglasnu službu). Centri distribucije su bili u Ilici 31, Ulica Socijalističke revolucije 31, Rade Končara 114, Pavleka Miškine 31, skladište gotove robe u Mihanovićevoj 32, a skladišre remitende na Tomislavovom trgu 2.

Pogledajmo sad što se dešavalo sa THE Zgradom Vjesnika na Slavonskoj aveniji, prvobitna joj je adresa bila Odranska bb, potom Ulica Ljubice Gerovac bb, a zatim Slavonska avenija 2.

• 1957.: Raspisan je arhitektonski natječaj za izgradnju nove zgrade u koju bi bile smještene sve redakcije Vjesnika zajedno s tiskarom. Na natječaju je prvu nagradu dobio rad XXXX, međutim za realizaciju je odabran rad Antuna Ulricha, čiji projekt slijedi estetiku međunarodnog modernizma.
• 1958. – 1963.: Započeta je gradnja zgrade, radovi su kasnili radi problema s financiranjem, kašnjenjem opreme i promjena u projektu.
• 1964.: Za katastrofalne poplave u jesen te godine rijeka Sava je poplavila i gradilište zgrade. U Pojavile su se glasine da se zgrada nagnula radi poplave, međutim to je ipak bila samo glasina. Radovi i nadalje kasne.
• 1969. – 1971.: Radovi se primiču kraju uz završavanje radova na opremanju interijera, uvođenju  klimatizacije, električnih instalacija i uhodavanje tiskarskih pogona. U zgradu se postupno doseljavaju pojedine redakcije i službe.
• 1972.: Neboder je dovršen, broji 16 katova i 67 metara visine, krasi ga potpuno ostakljena fasada u narančasto-smeđim tonovima. U to je vrijeme to bio jedan od tehnološki najnaprednijih poslovnih objekata u Jugoslaviji. Useljavanje redakcija je završeno i cjelokupna izdavačka kuća je napokon na jednom mjestu. Dnevni list Vjesnik je tad imao više od 300 zaposlenih i zauzimao je nekoliko najreprezentativnijih katova. Večernji list, kao drugi dnevni list istog izdavača, također dobiva velik uredski prostor. U srednjim su se katovima nalazile redakcije pojedinih časopisa (VUS – Vjesnik u srijedu, Arena, Studio, Vikend, Plavi vjesnik i drugi), često dijeleći katove prema grafičkim ciklusima. U zgradi intenzivno rade novinari, foto reporteri, lektori,  grafičari, radnici na otpremi novina i časopisa …
• 1982.: Pokrenut je politički tjednik Danas koji je ubrzo dosegao visoke naklade.
• 1987.: Dograđena je susjedna zgrada (istočno od nebodera) za potrebe Večernjeg lista koji je u to doba bio najtiražniji dnevni list cijele Jugoslavije, izmjenjujući se na tom mjestu s beogradskim Večernjim novostima.

Lokacija na kojoj je sagrađen Vjesnikov neboder, snimljeno između 1948. i 1955. Desno je Savska cesta, lijevo Autoput u smjeru istoka. [FB-ZG 2026.]

“Vjesnikov neboder u gradnji, snimljeno 1964. sa terase zgrade VIII Vrbik 31, snimio Dubravko Babić. [FB-ZG 2026.]

• 1990. – 1999.: Stiglo je vrijeme pretvorbe, naklade novina i časopisa padaju, mnogima od njih je ugrožena egzistencija. Večernji list je izdvojen iz Vjesnika i novi je vlasnik postala država preko Fonda za privatizaciju i Fonda mirovinskog osiguranja.
• 1992.: Gasi se politički dnevnik Danas.
• 1995.: Zbog pada naklada i reorganizacije iz nebodera odlaze redakcije većine magazina, mnogi od njih se u tom razdoblju i gase. U to se doba Vjesnik transformira u dioničko društvo.
• 1998.: Privatiziran je Večernji list koji ubrzo odlazi u nove prostore na jugu Novog Zagreba
• 1998. – 1999.: Spajaju se Vjesnika d.d. i Hrvatska tiskara. Osnovan je Jutarnji list koji je u prvo vrijeme svoje urede imao u zgradi Vjesnika.
• 1999.: Tvrtka za distribuciju Tisak ulazi u objekt i koristi uredske prostore i skladišne kapacitete, te postaje jedan od suvlasnika.
• 2003.: Jutarnji list prelazi u novosagrađene prostore u Koranskoj ulici na Trnju
• 2003.-2012.: U neboderu je iskorišreno sve manje prostora iako su u zgradu došli i najmoprimci iz drugih sektora (VIPnet, Tele2, razne marketinške agencije, Plavi radio itd). Glavni razlozi za neatraktivnost prostora su zastarjela infrastruktura i nesređeni vlasnički odnosi.
• 2012.: Dnevni list Vjesnik prestaje izlaziti i napušta neboder, čime simbolički završava izvorna funkcija zgrade. Iste godine odlazi i Tisak d.d. Zgrada je većinom prazna uz tek nekoliko najmoprimaca.

Vjesnikov leksikon, izdanje NIŠRO Vjesnik, 1990. [VR 2026.]

• 2013. – 2016.: Država preuzima dio zgrade i planira preseljenje nekih državnih ureda u nju. Neki se uistinu i sele: Dijelovi arhive Porezne uprave. Suvlasničku strukturu čine Republika Hrvatska, Vjesnik d.d., Konzum plus, VLM Cvjetno nekretnine i Allegheny Financial fond. Mnogo vlasnika otežava donošenje zajedničkih odluka.
• 2021.: Obnovljen je ulaz u zgradu, ali ostavljen je poznati grafit „Bitno da je nekad bilo lijepo…“, postavši nehotičan simbol dugogodišnjeg propadanja.
• 2021. – 2022.: Likvidacija tiskare i državno preuzimanje
• 2021.: Uprava i sindikat upozoravaju da tiskara pokriva gotovo sve troškove održavanja velikog kompleksa, dok drugi suvlasnici ne sudjeluju razmjerno.
• Srpanj 2022.: Najavljena likvidacija Vjesnik d.d., što otvara put jasnijem rješavanju vlasničkih odnosa.
• 12.12.2022.: Donosi se odluka da se uredski prostori prodaju Republici Hrvatskoj za 47,01 milijun kuna.
• 24.12.2022.: Vlada formalno kupuje suvlasničke dijelove, postajući većinski vlasnik.
• 2022. – 2025.: Državna tijela ulaze u neboder
• 2022.: Useljava dio Porezne uprave, čime zgrada ponovno dobiva redovan administrativni promet. Istovremeno useljava i dio Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, koristi se više katova za privremene urede.
• 2023. – 2025.: Unatoč državnom vlasništvu, velik dio nebodera ostaje prazan zbog tehničkih problema i zastalih planova adaptacije.
• 17.11. 2025.: Naglo rasplamsali požar uništava zgradu i time zapečaćuje njenu sudbinu , 68 godina nakon početka planiranja i 53 godine od njenog dovršetka.

Neboder Vjesnika i Rakete iza njega. [VR 2025.]

“Zgrada Vjesnika za sunčanog popodneva. [VR 2025.]

Tijekom godina i desetljeća života ove zgrade rodilo se mnoštvo osobnih iskustava vezanih uz nju, evo zapisa njih nekoliko:

• Ljeto 1980.: U Vjesnik sam išla na praksu kao srednjoškolka. Bilo je to u doba Šuvarice, dakle radilo se o današnjoj gornjogradskoj gimnaziji (šesta), i to u prvom razredu (1980.). Praksa je bila nezaobilazna. Naravno, bilo je to ljeti kada nije bilo škole. Nije neka sreća. Ne sjećam se koliko je trajala ta praksa. Mene je dopalo da budem u uredu, i baš se ne sjećam točno o kakvom se poslu tu radilo. Sortirala sam neke račune, nešto toga tipa, i bilo mi je ubitačno dosadno. Neki od mojih prijatelja starijih godinu dana radili su u ekspeditu, u prizemlju, gdje su se buntovi novina i časopisa pripremali za distribuciju, pa mi se dolje činilo zanimljivije. Iz njihovih priča se sjećam da ih je ponekad na tim mašinama znala stresti struja.
  Godinu nakon, imali smo izbor: Vjesnik (opet isto) ili ORA. ORA koja se nudila bila je na otoku Silbi, te je ipak želja za morem ljeti (usprkos radnim zadacima koji su bili dio paketa) prevladala. Nisam to požalila, Silba je bila jako zanimljivo iskustvo. Ali to je već neka druga priča. (S.M.K.)

• Ljeto 1983.: Autor ovog teksta nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja u MIOC-u radi preko Učeničkog servisa na rotaciji i u ekspeditu tadašnjeg jedinstvenog poduzeća. Skida primjerke dnevnih novina sa rotacijskog stroja i slaže ih (“štosa”) u pakete za otpremu, a nakon dovršetka tiska tovari ih u kamione koji odvoze novine i časopise prema prodajnim mjestima. Radi u popodnevnim i noćnim “šihtama”, osobito je naporno ponedjeljkom kad novine imaju najveće tiraže radi sportskih izvještaja i kada se radi od 17h pa do pred jutro. Primjerci dnevnih novina se mogu iznijeti za osobno čitanje, no iznošenje “šarene štampe” (magazina, stripova itd) nije dozvoljeno i portiri pregledavaju radnike pri izlasku iz radnih prostora  (V.R.)

• 18.11.2017.: Autor ovog teksta u okviru projekta Mapiranje Trešnjevke vodio je šetnju po Cvjetnom naselju i u okviru šetnje posjetili smo, zajedno sa 39 šetača, i zgradu Vjesnika. Nekadašnja novinarka Vjesnika Anita Končar nam je govorila o radu u redakciji, a uz pomoć arhitektice Dubravke Vranić (koja je tad imala ured u neboderu) i zaposlenika tadašnjeg Plavog radija izašli smo i na terasu zgrade sa koje se pružao nevjerojatno širok pogled na grad. Treba spomenuti da se posjet odigrao točno 8 godina (točno na dan!) prije početka požara, a za vrijeme posjeta zaustavljen sat uz portirnicu pokazuje 11:08 (odnosno 23:08), točno vrijeme kada je primljena prva dojava o požaru!(V.R.)

• Šarenilo odsjaja Vjesnikovih prozora pred zalaske sunca uljepšavalo mi je svaki prolaz Savskom cestom, Autoputom i Knežijom … nedostajat će mi! (N.N.)

Pogled na Vjesnikov neboder nakon požara sa željezničke pruge. [VR 2025.]

Grafit uz glavni ulaz u neboder Vjesnika. [SM 2025.]

Na objektima Vjesnika se nalazi i nekoliko legendarnih grafita koji trebaju biti zabilježeni:

• Bitno da je nekad bilo lepo – grafit pored glavnog ulaza u neboder sa Slavonske avenije, nastao nepoznate godine. Autor je nepoznat.
• Kaj ti stara radi Zadar? – grafit na ogradi uz Savsku cestu. Povezuje se sa radom u ekspeditu u kojem su se tiskanim materijalom punili kamioni za radna odredišta pa i Zadar. Autor grafita je nepoznat. Grafit se prvi puta pojavio oko 2010. godine i dva puta je obnavljan.
• Nije pitanje tko će mi dozvoliti nego tko će me spriječiti – grafit na ogradi uz Savsku cestu. Grafit je nastao oko cca 2015., jednom je obnovljen,  autor je nepoznat.
• Kad će više nuklearne rakete majku vam svima, šta vam treba afrička šljiva? – grafit na ogradi Savske ceste, nastao je u doba korone, autor je nepoznat.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Trešnjevka iz ptičje perspektive (14): Zgrada nekadašnje izdavačke kuće Vjesnik

Zanimljive poveznice:

• tekst na Wikipediji o dnevnom listu “Vjesnik”
• razgovor o povijesti izdavačke kuće Vjesnik s Marojem Mihovilovićem objavljen na T-portalu
• tekst na blogu Nepoznati Zagreb pod naslovom “Zašto smo 1984. prestali čitati novine?” o Vjesnikovom leksikonu i padu tiraže Vjesnikovih izdanja nakon 1984. godine
• tekst o povijesti izdavačke kuće Vjesnik objavljen u Glasu Istre nakon požara u zgradi Vjesnika
• kronologija najvažnijih događaja iz povijesti Vjesnika i njegove zgrade u tekstu objavljenom u Jutarnjem listu
• tekst na Wikipediji o Večernjem listu
• tekst na web portalu Arhitektura Zagreba o aneksu Vjesnikova nebodera (Slavonska avenija 4) izgrađenom 1987. u kojem su bile smještene redakcije Večernjeg lista