Sara Mikelić: Nekadašnje kino “Triglav” kao dio sjećanja – studentski rad

Tema ovog rada je trešnjevačko kino Triglav koje je nakon dugo godina rada zatvoreno. Iako je kino prestalo s radom sredinom 90-ih godina, te je zgrada u kojoj se ono nalazilo prenamijenjena u trgovinu bez ikakvih znakova njezine prijašnje funkcije, sjećanje na godine kada je kino radilo još uvijek živi u sjećanjima Trešnjevčana i nekadašnjih posjetitelja kina. Cilj rada je analiza značenja i rekonstrukcija sjećanja na nekadašnje kino Triglav, koje se nalazilo u Okićkoj ulici na Trešnjevci. Temeljno pitanje ovog istraživanja je pronaći uzrok ustrajnosti toga sjećanja, te poveznice sa širim kulturološkim fenomenom – krizom kinematografije i zatvaranjem zagrebačkih kina. Za provedbu istraživanja korištena je metoda polustrukturiranog intervjua, te analiza internetskih članaka i kratkog filma Katerine Dude.

Kroz poglavlja Naracije o kinu Triglav te Kriza kinematografije i kino Triglav – početci nostalgije autorica rada prenosi priču o kinu kakvim su ga vidjeli i još uvijek ga vide lokalni stanovnici, a ovdje prenosimo zaključak rada.

“U Okićkoj ulici 1 na Trešnjevci stoji zgrada u kojoj se danas nalazi prodavaonica Drogerie markta. Većina ljudi prolazi onuda bez naviranja posebnih osjećaja i misli, ali za pojedince ta ista zgrada stoji kao mjesto sjećanja na nekadašnje kino Triglav koje je bilo aktivno dugi niz godina. Putem intervjua nekolicine kazivača došla sam do zaključka kako su neka sjećanja na to kino povezana sa samim mjestom, sa njihovim doživljajima vezanim uz društveni život kojeg su tamo provodili sa dragim osobama. Uz to, postoje i sjećanja u širem kontekstu, koja su povezana sa širom pojavom „zlatnog razdoblja staromodnih kina i kinematografije“ koje je povezano sa njegovim formatom, sa prostorom i živosti događanja pred samim kinom od niza ljudi koji čekaju u redovima do preprodavača karata i kokičara. Nestankom tog oblika kina i dolaskom multipleksa koji više ne pružaju intimnu atmosferu kvartovskog kina, gdje je „sve plastično, stakleno, svi su obasjani reflektorima, a za vrijeme projekcije preglasno je i ne može se uopće mjeriti s nekadašnjim kinima“[1] dolazi do nostalgije za prošlim vremenima, nostalgije za kinima i doživljajima koje su pružali, a kojih više nema. Ta „kultura kina“, gdje još nije bilo pojave multipleksa i suvremenih trgovačkih centara u kojima se nalaze, nije nepovratno izgubljena te još uvijek postoji u sklopu nekolicine manjih i umalo zaboravljenih kina koja su ostaci te „kulture“. No, „zlatno doba“ kina je davno prošlo, a njegova dekadencija započinje 80-ih sa pojavom videa i „tehničkom opremljenošću domaćinstava“, do ratnih godina i na kraju, pojave multipleksa koji su predstavljali zadnji udarac kinematografiji kakva je do tad postojala. Dvadesetak godina kasnije, kina koja su zatvorena, a koja su nosila uz sebe određenu kulturu, postaju mitom, djelićem prošlih vremena koja su nepovratna i koja uzrokuju nostalgiju. Čak i oronulo rubno kino te čekanje karata u redu, koje je ponekad trajalo satima, postaje predmetom žudnje. Kino Triglav je zapravo reprezentacija određenog vremena, koja više ne živi kao fizički prostor (osim same zgrade u kojoj se nalazilo), već nastavlja živjeti u pojedinačnim sjećanjima ljudi koja su ostvarena individualnim iskustvom  kao nekadašnje mjesto trešnjevačkog društvenog i kulturnog života. S druge strane ono, po riječima kazivača, živi i kao format u kino projekcijama koje i danas održava Centar za kulturu Trešnjevka. Provedbom opsežnijeg istraživanja na temu bilo bi moguće utvrditi koliko je zapravo kino Triglav prisutno u društvenom sjećanju stanovnika Trešnjevke i prenosi li se ono kao nostalgijom konstruirani mit na mlađe generacije. Ujedno smatram kako bi bilo zanimljivo proširiti temu sa kina Triglav na opću „kulturu kina“ kakva su nekada postojala i koju ulogu i značenje oni nose u društvenom sjećanju.”

[1] www.zagrebancija.com

Rad je izrađen godine 2015./2016. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, za kolegij Antropologija društvenog sjećanja.

(Sara Mikelić)

Cjelokupni rad možete preuzeti ovdje.

Vezani tekstovi:

• Kino “Triglav”
• Mateja Nosil: Preobrazba središta Trešnjevke – studentski rad
• Iva Grubiša: Život i značenja tržnice Trešnjevka – sažetak studentskog rada
• Larisa Čišić: Trešnjevačka gmajna na području Trešnjevačkog trga – studentski rad
• Iva Štambuk, Tea Matija Tolić: Preobrazba gradskog prostora Trešnjevke – studentski rad

Zanimljive poveznice:

• Tekst na blogu Nepoznati Zagreb “Zagrebačka kina – pokušaj povijesnog pregleda”