Hotel “Panorama”
Hotel Panorama najviši je hotel u Zagrebu i jedna od najviših stambenih građevina na području Trešnjevke sa svojih 75 metara visine i 19 stambenih katova (plus dvije etaže terase).
Sagrađen je 1968. godine pod imenom “Omladinski hotel Sport” (ubrzo izmijenjeno u “Sport”) prema projektu arhitekta Slavka Jelineka specijaliziranog za izgradnju visokih zgrada (između ostaloga autor je i “Zagrepčanke”). Na prostoru oko tada već postojećeg sportsko-reakreacijskog zatvorenog bazena (prvoga u gradu, sagrađenoga 1958. godine) u tadašnjoj Daničićevoj ulici (danas Žajinoj), između Magazinske ceste i pruge “Samoborčeka” te Nove ceste i kompleksa Elektrane, projektiran je cijeli blok zgrada gdje se uz taj hotel planiralo izgraditi još četiri 16-katnih nebodera koji bi zajedno s hotelom i budućom sportskom dvoranom (Dom sportova otvoren je 1972. godine) trebao činiti jedinstven povezan građevinski kompleks. Taj bi kompleks sačinjavao novo središte Trešnjevke s mnoštvom poslovno-trgovačkih, ugostiteljskih i zabavnih sadržaja (od mliječnoga restorana do kabareta), koji bi donekle ličio prostoru oko današnje “Mamutice” u naselju Travno. To je za to vrijeme bila nova vrsta naselja, s mnoštvom javnih sadržaja dostupnih stanarima nebodera čemu su težili urbanisti i arhitekti tog vremena. Međutim, od cijelog kompleksa realizirana su uz hotel tek dva nebodera na rubu istaknutog područja, uz Novu cestu.
Pogled s najvišeg kata hotela “Panorama” prema istoku [GP 2015.]
U doba kada je hotel nastao visoke gradske građevine su bile prvenstveno stambeni objekti uz iznimku tek Iličkog nebodera (sagrađenog 1959., visokog 70 metara, u doba nastanka bila je to najviša građevina tadašnje države) koji je imao poslovnu namjenu. Za razliku od zapadnoevropskih i američkih gradnji toga doba, kada su gradnju poslovnih visokih zgrada diktirale snažne kompanije koje su time dobivale prepoznatljivost i reklamu, u socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo tog pokretača, već je njegovu ulogu preuzela stanogradnja na koju je velik pritisak vršio snažan priljev stanovništva koji se doseljavao iz sela u gradove. Upravo s namjerom brige o smještaju radnika-samaca sagrađen je i ovaj hotel, koji je trebao udomiti radnike koji su u Zagreb dolazili prema potrebama posla. S vremenom je rasla potreba za ugošćavanjem i drugih gostiju tako da se funkcija hotela mijenjala i vrlo brzo, već ranih 70-ih godina 20. stoljeća, s organizacijom velikog natjecanja u stolnom tenisu, hotel je otvoren i ostalim gostima.
Važnost hotela još više raste od 1972. godine kada je u njegovoj blizini otvoren Dom sportova koji je dugo vremena bio glavna gradska lokacija ne samo za sportske susrete već i razne kulturne manifestacije, od rock koncerata pa do humanitarnih priredbi. S time u vezi kroz hotel je prodefilirao niz poznatih gostiju. Tokom 80-ih godina je hotelu ponovo promijenjeno ime, sada u hotel “Panorama”, a 1987., nakon adaptacije za Univerzijadu, kada se nadograđuju prizemlje, mezzanin i terase, kategorizira se po tadašnjem pravilniku u B kategoriju.
Trg Krešimira Ćosića i Dom sportova – pogled s najvišeg kata hotela “Panorama” prema sjeveru [GP 2015.]
Za vrijeme Domovinskog rata u hotelu su boravile i izbjeglice, a nakon što su oni izašli, 1999.-2000., pristupilo se obnovi i preinakama na fasadi (zatvoreni su originalni balkoni te su proširene sobe) koja je zatvorena staklom prema projektu arhitekta Linardića i hotel je kategoriziran s 4 zvjezdice.
Preslika izvornog izgleda hotela “Panorama” – gledano s Metalčeve ulice [VR 2015.]
Vlasnik hotela, grupacija HUP-Zagreb d.d. potpisuje 2013. s grupacijom Starwood Hotels and Resorts Worldwide ugovor o menadžmentu za brand Four Points by Sheraton, tako da je službeni naziv hotela postao Four points by Sheraton Panorama Zagreb hotel, a nakon isteka ugovora, od 01.01.2014., hotel dobiva ime Panorama Zagreb Hotel i nastavlja s poslovanjem u sklopu grupacije HUP-Zagreb.
(Vanja)
Vezani tekstovi:
Zanimljive poveznice:
- Web stranica Panorama Zagreb hotela
- Web stranica tvrtke Hup-Zagreb d.d.
- Predstavljanje monografije “Slavko Jelinek” u izdanju Udruženja hrvatskih arhitekata
Metalčeva ulics
Nama, starim Trešnjevčanima, hotel Panorama ne znači niš. Ali je mesto na kojem je podignut sveto. Mi smo tam na Špartinom navijali za naše, hodali ” s nekim starim drugom, samoborskom prugom”, skakali po onim cevima toplane, gledali kak dečki igraju hokej po lešu i slušali buku iz “cajnkerice” na Magazinskoj cesti. Mi smo tam pokraj prolazili do zapadnog kolodvora kad smo išli na vlak za Videm-Krško kam smo se išli kupat prije neg je u Daničičevoj zgrađen bazen. Kaj nama znači hotel Panorama!
Tak je – kak je.
Ni “Trešnjevačka ljepotica” ispred “Kutije šibica” nije (meni) neko oličenje ljepote, ali ju se ne može zaobići.
ne znam zašto ne mogu znati cijene vaše dvokrevetne. Zaista neobično.
Poštovani,
tekst na koji ste napisali komentar nije na web stranici hotela već pripada kulturno-socijalnom projektu Mapiranje Trešnjevke pri Centru za kulturu Trešnjevka.
Puno pozdrava, Vanja Radovanović, član Uredništva projekta Mapiranje Trešnjevke pri Centru za kulturu Trešnjevka