Trešnjevački plotovi

Danas u doba kitnjastih metalnih ograda, žičanih ograda, betonskih ograda ili, jednostavno, života bez vrtova pa stoga i bez ograda, teško je i zamisliti da su Trešnjevkom nekad dominirali plotovi.

“Molim? Što je plot?”, pitat će možda neki neuopućeni omladinac ili omladinka kojoj je ta riječ posve strana. To je, ako ste već zaboravili, drvena ograda … nekad načinjena od visokih međusobno posve povezanih dasaka koje ne dopuštaju ni najmanji pogled u svoju pozadinu … nekad pak napravljena od tanjih letvica koje dozvoljavaju poglede u vrtove i dvorišta, a ponekad i zavlačenje ruke do neke slasne maline ili jabuke (pogotovo ako iznad plota nema zarđale bodljikave žice na koju su nekad upozoravale sve bake, “Čuvaj se, pazi da se ne ogrebeš!” …..

Plot “gradskih kuća” u Meršićevoj ulici [GP 2015.]

Sjetimo se omladinske knjige “Koko i duhovi” koja se, istina, ne odigrava na Trešnjevci već na Peščenici, ali bi se po svemu mogla odigrati i ovdje, negdje na Magazinskoj cesti ili u nekoj uličici zaboravljenoj od svih, tamo se iza visokog drvenog plota krilo skladište starog željeza i tajni ulaz u hodnik u kojem se skrivao duh starog Vinceka …

Plotovi imaju duboke korijene u narodnim izrekama, mudrostima, iskustvima …

• Ako je plot visok i čvrst, bez otvora, to znači da smo sigurni da nas onaj bijesan pas koji iznutra laje neće dohvatiti. A kad je plot takav, a ulična rasvjeta nije jaka, tada se iza takvog plota možemo, da izvinete, i popišati.
• Ako se držimo svoga plota, tada se ne miješamo u tuđe stvari, sve ono iza njega je nama nevažno (iako ćemo, posve sigurno, škicnuti iza njega kada nam se pruži prilika!).
• Ako se držimo k’o pijan plota, tada se ne želimo odvojiti od nekoga ili nečega. I nema boga koji će nas od toga odvojiti!
• Ako bacimo nešto iza plota, tada nas uopće nije briga za to, ne treba nam više.
  I, na kraju, onaj tko završi svoj život iza plota, taj je napušten, zanemaren …

Stoga, drage naše čitateljice i čitatelji, držimo se mi najbolje svoga plota, a preko tuđega pružimo ruku tek kada smo posve sigurni da ćemo biti nezamijećeni! 🙂

P.S. Za sami kraj ostavismo jednu pomalo lascivnu narodnu izreku: “Moj te mota oko plota.” …

(Vanja)