Trešnjevačke štenge

Trešnjevačke štenge

03. kolovoza 2016. · vanja

Za kvart tako ravan kao Trešnjevka čudno je da se uopće može pohvaliti nekakvim javnim stubama odnosno “štengama” kako ih zovu trešnjevački starosjedioci. No vrijeme je ostavilo svoj trag i na licu Trešnjevke, izboralo ga i natjeralo njene stanovnike da tu i tamo izgrade poneke stube koje im olakšavaju svakodnevni život. Glavni “krivac” za te neravnine je rijeka Sava i to direktno i indirektno. Direktno time što su na Trešnjevci još ponegdje ostali tragovi njenih rukavaca koji su na nekim lokacijama rezultirali visinskim razlikama od nekoliko metara… a indirektno time što su zbog opasnosti od poplave mnogi dijelovi nasuti, kao što je slučaj i sa Zagrebačkom avenijom koja je razlog postojanja najvećeg dijela stuba zbog toga što je njena razina 3-4 metra viša od ostatka terena.

Pogledajmo koliko je zapravo štengi na Trešnjevci!

Na više mjesta su izgrađene stepenice koje povezuju lokalne ulice (koje slijepo završavaju pred Zagrebačkom avenijom) s pločnikom Zagrebačke avenije. Evo i njihova popisa:

Južna strana, od zapada prema istoku (brojke u zagradama označavaju broj stepenica, oblik 6+10 znači da se na gornjem dijelu nalazi 6 stepenica, a nakon odmorišta još 10):

Stube u Zadarskoj ulici [GP 2015.]
Stube u Zadarskoj ulici [GP 2015.]

Sjeverna strana, od istoka prema zapadu:

Stube u Miljanskoj ulici za uspon "lokalaca" na nasip potoka Črnomerca [GP 2014.]
Stube u Miljanskoj ulici za uspon “lokalaca” na nasip potoka Črnomerca [GP 2014.]

Uz te stepenice moguće je još tu i tamo pronaći i neke druge, recimo uz trasu Samoborčeka na koju vodi nekoliko štengi te na nasipe trešnjevačkih potoka:

Stube u Pušćanskoj ulici preko nasipa nekadašnjeg "Samoborčeka" [GP 2013.]
Stube u Pušćanskoj ulici preko nasipa nekadašnjeg “Samoborčeka” [GP 2013.]

(Vanja/Mladen)

2 komentara

  1. Branimir Vardaj- Ico

    Ispravak
    Stube kojima se spuštaju sa Zagrebačke Avenije u Omišaljska ulicu na Trešnjevci imaju rampu . Stube koje vode iz Dubašnička gore na Zagrebačku Aveniju nemaju rampu .
    To je dobro znati prvenstveno osobama koje imaju poteškoća sa hodanjem. Za te ljude dodatno ie dobro znati kako spuste li se rampom pored stuba koje vode u Omišaljsku ulicu dođu na bezimenu ravnu asfaltiranu površinu paralelnu sa Zagrebačkom Avenijom , a koja prometno spaja : Omišaljsku , Dobrinjsku , Vrbničku i Dubašničku ulicu iz baš koje se može i u Treću , Drugu i Loparsku ulicu .Svim tim ulicama može se doći u Ulicu Majstora Radonje i ulicu B.Domanny , ispravno ulicu Gredice u kojoj prije naprasnog rušenja bilo desetak domaćinstava ,a ” kako bi se izgradili Stambeni objekti “, ne za obitelji čije su obiteljske kuće stradale u poplavi AD 1964., već za ” odane” od ondašnjeg nakaradnog sustava ljude koji kada su se uselili , u nebuoder sa crvenim balkonima, podoficiri , oficiri piloti , prizemno avijatičko osoblje JNA sa obiteljima pa su oni s što višega kata nebodera već onda bombardirali sa u najlon vrećicama u koje su ispuštali svoje tekuće i krute tjelesne izlučevine pa spuštali na “nepoćudne ” preostale stanovnike iz kvarta čije su tvrdokorne isto poplavljene obiteljske kuće još uvijek ostale , ” Kako sme ?! Boga ti ! “- poznatom podštapalicom ondašnjeg Zagorca Maršala kojom su se zbog “važnosti priopštenja” obilno služilii posebno kaplari te vojske i svi činovi, posebno on niži koji su čistili višima činovima cevi , onomad kad su to viši zahtevao i dao obaveznu izvršnu naredbu . Tako ustrojeni su stanari svojim bivstvovanjem sada u visokoj kući bili silno motivisani za bombardovanje , a posle , kratko i snajperiranjem po kvartu obiteljskih kuća . Jedan je bombaš indetifikovan , niži oficir avijacije , pa mu je oridinirana masaža koju je terapiju i dobio prilikom kojeg tretmana mu je bilo savetovano kako će da budu na isti način tretirani i i drugi bombaši , zadudlani , zapraf pelcovani , herojstvom svog idola Narodnog heroja Boška Buhe . Samo kako je bilo i kako beše. Jebena povijest .
    No . kvartovska stvar kako se ne bi zatrlo !
    Gospon Pepek Klakočar I njegova Gospa Ppica , Zagrebačka deca , kak taubeka dva napravili su prvu kućicu na parceli u Duubašničkoj ulici i dobili poslije kućni broj 16 , a gdje su našli svoj mir od gradske vreve . Ti GRAĐANI grada Zagreba nama su djeci sa kućnog broja 18 kao i susjedima uvijek ponavljali kako se naselje koje čine ulice : Loparska , Loparska prva , Loparska druga , Dubašnička , Vrbnička , Dobrinjska , Omišaljska i Kostrenskih do Fallerovo šetališta , nasip potoka Črnomerec na Zapadu , ulicom Gredice na Jugu taj prostor omeđen navedenim ulicma i ulicom Vurovčica – , u ROV – s Istoka i makadamskom cestom na Sjeveru (koja je bila do sadašnjeg pješačkog prijelaza i skretala između ” Grabe ” igrališta NK tres tres Trešnjevka.i Trammwayske Remize , taj se frtaljček zove , Pepica i Pepek su navek ponavljali kak se naiva
    ROPAČA !
    , na znanje i poznavanje , pa poznato je , kaj se zbunjeno zgledavate , da baš tak,
    ROPAČA !

    Pa tak je , kak je tak je , taj mali frtaljček je niže , kak v nekoj RUPI , kaj ne ?!
    Kome pravo , kome kak , ali je tak .
    za ovu priliku napisal je ;
    Branimir Vardaj – Ico
    Bog daj
    PS. a kaj je to URL , neko urlanje u zverinjaku , koji vrabec , dosadni ?
    .

    1. vanja

      Poštovani Ico,
      hvala vam na vašem sjećanju, podacima i ispravcima!

      Puno pozdrava,
      Vanja Radovanović, član Uredništva projekta Mapiranje Trešnjevke pri Centru za kulturu Trešnjevka

Ostavi komentar

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su zvjezdicom.

Srodne priče