Tura kultura: Park skulptura na Savskom nasipu

U subotu, 13.04.2024., smo se prošetali savskim nasipom u okviru 14. izdanja Ture kulture tokom koje smo s okupljenim građanima, njih 57, posjetili Park skulptura. Voditeljice šetnje su bile prof. Jasna Galjer sa studija Povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je sa sobom povela i svoje studente, te Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti i članica Poticajnog odbora Parka skulptura.

Park skulptura je nastao prema ideji akademskog kipara Ratka Petrića (1941.-2010.) koji ga je predložio 1985. u sekciji “Prijedlog Zagrebačkog salona”. Park se počeo ostvarivati 2000. godine sredstvima tadašnjeg USIZ-a kulture, nakon čega su kod daljnjih realizacija sudjelovali Ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreba, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, a projekt su podržavali i Hrvatska vodoprivreda te niz pojedinaca i tvrtki (ljevaonica, transportnih poduzeća itd). Treba spomenuti da su svi autori donirali svoje skulpture odnosno za njih nisu dobili nikakav honorar.

Tijekom godina Park se skulptura borio sa mnogim poteškoćama, od nedovoljnog financiranja preko administrativnih problema pa do neadekvatnog održavanja, neke su skulpture desetljećima čekale na pojavu u javnom prostoru … no, činjenica je da je Park skulptura jedinstveni gradski prostor u kojem se građani mogu sresti sa umjetničkim djelima bez posrednika u vidu galerije i postamenta, besplatno i u bilo koje doba godine, dana i noći, mogu je dotaknuti, sjesti na nju, poigrati se sa djecom uz njih. Šteta je što je usprkos tome Park skulptura još uvijek nedovoljno poznat čak i među stanovnicima grada, a njegovi ga gosti mogu pronaći tek slučajno, jer gradski ga turistički materijali uopće ne spominju.

Do sada su u Parku skulpture realizirani slijedeći radovi:

1990. – 1991. Ratko Petrić: Kapi
1995. Marija Ujević: Trkač
1996. Miro Vuco: Kamen temeljac
2000. Stjepan Gračan: Žabnjak
2000. Milena Lah: Kotač vremena
2001. Branko Ružić: Mačka
2003. Mladen Mikulin: Čovjek s kolutom
2007. Šime Vulas: Dvoje
2007. – 2008. Zvonimir Lončarić: Putokaz
2010. Dora Kovačević: Tok
2010. – 2011. Ivan Kožarić: Ruka
2016. Zlatko Bourek: Međaš protiv uroka i poplave

Za još jedno djelo, Ante Kuduza, je prije niz godina pripremljen temelj, međutim skulptura još nije postavljena, a u tzv. “drugoj fazi” (prema ideji s početka ovoga stoljeća) trebala bi se realizirati još djela Stanka Jančića, Vojina Bakića, Dušana Džamonje, Koste Angelija Radovanija, Ivana Lesiaka, Josipa Diminića, Slavomira Drinkovića, Petra Barišića te Peruška Bogdanića.

Početak šetnje. [VR 2024.] 

 

Voditeljica šetnje Jasna Galjer (lijevo) i gošća, Branka Hlevnjak (desno). [VR 2024.]

 

Voditeljica šetnje Jasna Galjer u razgovoru sa šetačima. [VR 2024.]Evo što je o savskom nasipu, Aleji skulptura i njenim prvim instalacijama u deplijanima izdanim povodom postavljanja prve skulptura “Kapi” te nakon postavljanja treće skulpture, “Kamen temeljac” između ostaloga napisala Branka Hlevnjak :

“Ništa tako ne opušta, ne zavodi, ne mami, ne ispunja optimizmom, puni pluća, raduje i opušta, kao voda, ljeskava površina, rijeka što teče do nekog mora.”

“Nasip je u svojoj nepreglednoj duljini i uzanosti, djelomično zadobio mjeru višenamjenske galerije pod otvorenim nebom. Trajna kiparska izložba u prirodi, daje nasipu gradsku obojenost.”

“Kip je na dugom i jednoličnom nasipu, koji za lijepih dana vrvi šetačima, usvojen odmah kao detalj poistovjećivanja mjesta na nasipu, kao točka mjerila i sastanka.”

“… nasip čeka druge i nove skulpture s kojima će zajedno tvoriti aleju, “kipored”, fizička i duhovna odmorišta, danas od mosta (Jadranski, Slobode), sutra od Jaruna do Savice: aleju skulptura koja će možda prizvati jednom i Savski muzej suvremene hrvatske umjetnosti (koji prema ideji Ratka Petrića povezuje dvije obale premošćujući ih zgradom).”

Zaista, pokušajte si zamisliti taj dio nasipa bez skulptura koje ga oživljavaju, dijele ga na “postaje”, služe kao miljokaz, i onima koji ga pretrče u nekoliko minuta, a i onima koji na nasipu provode sate. Uz daleke vizure Samoborskog gorja, mostova, novozagrebačkih i trnjanskih nebodera skulpture daju nasipu i pregršt “lokalnih” fokusa … ali i mogućnost djeci (i ne samo djeci!) da opipaju njihove materijale, komuniciraju s njima …

 

Šetači između “Kapi” Ratka Petrića. [VR 2024.] 

 

Iza “Kotača vremena” Milene Lah. [VR 2024.] 

Evo i riječi Ratka Petrića povodom postavljanja prvih triju skulptura na nasipu:

“Od prve ideje Aleje skulptura na savskom nasipu, koju sam predložio 1985. godina na Zagrebačkom salonu, prošao je čitav decenij. Tri skulpture u tako dugom periodu na prvi se pogled čini malo. Međutim, tko bolje pozna situaciju u našoj (ne)kulturi, taj čvor spleten od raznih nesporazuma, odbijanja, ljubomore, malicioznosti i neimaštine – taj zna da se više nije moglo. Hrvatska želi u kulturnu Europu? Ostvarimo Aleju skulptura na obali Save i – eto ti Europe!”

“Danas kada je likovni umjetnik postao najamna radna snaga kritičara i galerija – revolucionarno je “nuditi” vlastite ideje. Pokušavajući realizirati neke kiparske zamisli u stvarnom, realnom prostoru – često sam nalazio na nerazumijevanje. Kao kipar želim da moje djelo živi među ljudima umjesto u izolaciji ateljea. Noviji gradski ambijenti postaju okrutno bezlični, stil života posao – spavanje. Društvo bi trebalo “iskoristiti” svoje umjetnike – inače se može dogoditi da izumru kao dinosauri!”

“Skulpture trebaju biti većeg formata u trajnom materijalu postavljane u razmaku od oko 100 metara. Projekt je praktično nepotrošiv, permanentan. Spektakularan niz skulptura postao bi kulturna i turistička atrakcija, trajni biljeg hrvatske umjetnosti.” 

Tekst u Vjesniku objavljen 14.11.1986. [BH2 2024.] 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tekst u časopisu Sava, objavljen 1985. [BH2 2024.](Vanja)

 

Vezani tekstovi:

• Tura kultura
• Tura kultura: Muzej suvremene umjetnosti
• Tura kultura: Kockica

Zanimljive poveznice:

• Tekst o Ratku Petriću na Wikipediji
• Tekst o Branki Hlevnjak na Wikipediji
• Esej Željke Čorak “Urbani porrtreti Marije Ujević Galetović” 
• Razgovor s Mirom Vucom na web stranici Večernjeg lista
• tekst o Stjepanu Gračanu na web stranici Hrvatskog biografskog leksikona
• tekst o Mileni Lah na web portalu Nacionalnemanjine.hr
• Branko Ružić, zapis u Hrvatskoj enciklopediji
• Razgovor s Mladenom Mikulinom na web portalu Velikagorica.com
• Zapis o Šimi Vulasu na web stranici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
• Tekst o Zvonimiru Lončariću na web stranici Hrvatskog biografskog leksikona
• Zapis o Dori Kovačević na web stranici Hrvatske enciklopedije
• Tekst posvećen retrospektivnoj izložbi Ivana Kožarića “Retrospektiva – jedna od mogućih 100” koja je održana u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 2021. godine
• web stranica posvećena stvaralaštvu Zlatka Boureka
• web stranica parka skulptura u dvorcu Oršić u Jakovlju kojeg je također pokrenuo Ratko Petrić
• web stranica Parka skulptura Dobrova kod Labina pokrenutog 1970. godine u sklopu Mediteranskog kiparskog simpozija
• Forma viva, parkovi skulpture u Sloveniji koji se nalaze na četiri lokacije gdje je svaka posvećena jednom materijalu: Kostanjevica na Krki (drvo), Portorož (kamen), Ravne na Koroškem (metal) i Maribor (beton)