Osnovne škole između dva rata

Osnovne škole između dva rata Osnovna škola Augusta Šenoe arhitekta Ivana Zemljaka iz 1931. – dvorište

Školama su arhitekti međuratnog razdoblja posvećivali posebnu pozornost, jer su upravo škole svojim sadržajem i namjenom zahtjevale primjenu odgovarajućih suvremenih, humanih, funkcionalnih i konstruktivnih načela moderne arhitekture. Ivan Zemljak realizirao je nekoliko škola u tada novim urbaniziranim dijelovima Zagreba. Nakon dominacije historicističkih reprezentativnih pročelja on gradi objekte prema najnovijim načelima suvremene pedagogije i nove arhitekture i njegovi će školski objekti postati jedno od najvrijednijih dostignuća hrvatske međuratne obrazovne arhitekture. Zemljak je svojom stvaralačkom sposobnosti i elanom velikog graditelja prišao proučavanju novih pedagoških zahtjeva, učeći na iskustvu zapadnoeuropske nove škole i nastojeći da škola kao arhitektonski prostor omogući razvijanje svestranih nastavnih i odgojnih aktivnosti. Njegovi su školski objekti rezulat stvaralačkog istraživanja, i u svojoj prisutnoj misli uvijek dorečeni, a svaki je novi objekt donosio i novi prostorni sklop uvjetovan specifičnom namjenom. Zemljak je pokazao mogućnost moderne arhitekture koja u svakom novom sadržaju može i mora odgovarati svojoj funkciji, ali koja kreativnom imaginacijom arhitekta postaje novi vrijedan prostorni doživljaj. Njegova prva realizirana školska zgrada je ona na Jordanovcu, koja je nosilac novih ideja s područja oblikovanja školskog prostora. Iste godine (1930.-1931.) Zemljak gradi i drugu školsku zgradu na Selskoj cesti 95. Obje su tada bile na dalekoj periferiji grada, na osiromašenim područjima s malo stanovnika. Upravo je Zemljak smatrao kako će se izgradnjom škola i ulaganjem u obrazovanje pusti prostori zagrebačke okolice afirmirati i probuditi svijest građana u novo formiranim naseljima.

OSNOVNA ŠKOLA „AUGUST ŠENOA“
Ivan Zemljak, 1931.
Selska cesta 95

Zaključkom Skupštine 1930. godine odobrena je izgradnja nekoliko školskih zgrada na zapadnom dijelu grada. Škole su bile namijenjene uglavnom djeci siromašnih radničkih obitelji koje su nastanjivale ovo periferno područje. Naselje Prve hrvatske štedionice tek je kasnije izgrađeno istočno od Zemljakove škole koja ga svojom neophodno potrebnom funkcijom nadopunjuje, zaokružujući koncept svakog modernističkog novonastalog naselja da u sebi sadrži osnovne potrebne sadržaje za obrazovanje i kvalitetan život.

Osnovna škola Augusta Šenoe arhitekta Ivana Zemljaka iz 1931. - bazen
Osnovna škola Augusta Šenoe arhitekta Ivana Zemljaka iz 1931. s bazenom

U drugoj sredini izviru drugi oblici. Razvedenost je ovdje bitna razlika u odnosu prema školskoj zgradi na brdovitom Jordanovcu i u toj je razvedenosti oblikovanje kubističkih volumena škole slobodnije. Prilagođavanjem ravnom terenu, polju i travnjacima, Zemljak stvara horizontalni, linearni, razvedeni sklop. Elementi Zemljakove arhitekture jednostavni su plastični pozamašni volumeni – graditelji integralnog prostora. Za oba objekta nije bilo uzora u tradiciji, pa oni znače osobito vrijedan stvaralački domet naše „nove“ moderne arhitekture i stoga su uvršteni u Registar zaštićenih kulturnih dobra.

Zemljak vrednuje arhitekturu kao prostornu plastiku u kojoj su sadržaj i oblik nerazdvojivo povezani. Dvije školske zgrade za žensku i za mušku djecu sagrađene su jedna pored druge, a kraj njih je također bila izgrađena i zgrada za potrebe Gradskog skloništa. Na prostranim krilima povezanim natkritim otvorenim hodnikom (trijemom), uz centralnu masu školske dvorane, osnovni su plastični element polukružna, po visini ostakljena, zaobljena stubišta koja prostorima između većih objekta daju novu vrijednost. Krovne terase i trijemovi nastali stupnjevanjem volumena karakteristični su elementi nadolazećeg internacionalnog stila. U potpuno simetričnim zgradama danas su smješteni viši i niži razredi, sa po dvije učionice i prostranom terasom na svakoj etaži, kako bi se omogućila što bolja obostrana osvjetljenost unutar same učionice. Između učionica smješteni su kabineti, a uz stubište nižu se servisni prostori: garderoba, sanitarije i drugi. Velike dvokatne mase, zajedno sa školskom dvoranom zatvaraju prostrano ograđeno dvorište na kojem su smješteni sportski tereni, a tu se nalazi i bazen u kojem su se djeca imala prilike kupati tijekom ljetnih praznika.

Kao i u svojim drugim školama Zemljak dizajnira moderan školski namještaj, prilagođen učenicima, te daje hortikulturalno rješenje školskog dvorišta čiji su prepoznatljivi elementi visoka stabla jablana i bogato zelenilo.

Osnovna škola Augusta Šenoe arhitekta Ivana Zemljaka iz 1931. - dvorište
Osnovna škola Augusta Šenoe arhitekta Ivana Zemljaka iz 1931. – dvorište

U vrijeme osnivanja škole, 28. lipnja 1932. godine, ulična školska zgrada nosila je naziv Državna narodna muška škola “Kralj Aleksandar”, a dvorišna Državna narodna ženska škola “Kraljica Marija”.

Uslijed povećanja broja učenika limitirani prostori škole s vremenom su modificirani i promijenjeni, bazen ispred ulaza u zgradu pretvoren je prvo u travnatu površinu, a zatim u sportsko igralište, a oko dvorišta je podignuta visoka ograda čime je narušena idejna prostorna koncepcija.

(Konstantina Kralj)

Literatura, izvor nacrta i starih fotografija:

  • Auf-Franić, Hildegard i suradnici: „Osnovne škole“, Zagreb, 2004.
  • Limani, Silvija i Žanko, Vanja: „Zagrebačke škole“, Zagreb, 2005.
  • Državni arhiv u Zagrebu, Opatička

Vezani tekstovi:

 

Komentari 3

  1. Miroslav Klemm 19.09.2016, 08:37

    Na odlasku v penziju intervjuirala me kolegica iz Muzejskog dokumentacijskog centra s pitanjem: Kako ste se odlučili za studij povijesti umjetnosti? Ja sam joj onda rekel da sam još ko mali dečec bil oduševljen gradnjama Ivana Zemljaka. Polazil sam v obdanište pokraj svetog Josipa kraj Placa, išel sam v osnovnu školu v Zadarskoj na Knežiji, kupal sam se v bazenu škole na Selskoj cesti (ko na slici).

    Nije baš razmela prispodobu. Ona možda ni nezna za te zgrade.

    Al mi Trešnjevčani znamo!

  2. GP 19.09.2016, 09:48

    I zato “vas imamo”! Trešnjevčane koji to znaju ispaliti nenaštrebano, iz prve ruke…
    Hvala.

  3. Miroslav Klemm 25.10.2016, 11:05

    Štovani GP,
    U knjizi “Himalaja, tres, tres, Trešnjevka” ima nekaj i o mojem školovanju (Zadarska, Dobojska) i kak sam bil najgori đak u povesti VIII. gimnazije.
    Bil sam školi najbliže od svih đaka, al sam uvek došel prvi. Da od nekog prepišem zadaču!
    Bok!

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )