Javni park i dječje igralište Zorkovačka ulica

Javni park i dječje igralište Zorkovačka ulica Park Zorkovačka/Kostelska [KK 2010.]

U srcu naselja Prve hrvatske štedionice nalazi se velika javna zelena površina. Projektom naselja arhitekta Zdenka Strižića, planirana je kao jedinstvena zelena oaza omeđena sa svih strana nizovima obiteljskih kuća. Cijelim naseljem planirana je niska izgradnja prožeta ozelenjenim privatnim vrtovima te uređenim parkovnim površinama i potezima. Urbanističke komponente zajedno s arhitekturom naselja ostvarile su vrhunac ideje radničkog naselja međuratnog Zagreba. Kasnijih godina središnja javna zelena površina naselja podijeljena je Zorkovačkom ulicom na dva dijela. Prema projektu pejzažnih arhitekata Cirila Jegliča i Smiljana Klaića, istočna polovica dobila je karakter javnog parka, a zapadna je postala dječje igralište. Građanima Trešnjevke parkovi su bili prepušteni na uživanje 22. lipnja 1940. godine kada je paralelno još uvijek tekla izgradnja naselja.

Povijesna slika parka i bazena u Zorkovačkoj ulici
Povijesna slika parka i bazena u Zorkovačkoj ulici – otvaranje parka

Iako planiran kao javni park, zapadni dio je do danas zadržao karakter velike travnate površine ispresjecane s nekoliko pravocrtnih pješačkih staza, s pokojom drvenom klupom te nekoliko breza i javora. Na žalost, od kada pamtim park on svojim hladnim ambijentom nikako ne uspijeva zadržati svoje prolaznike koji bezglavo projure prema svom odredištu jedva se mimoilazeći na vrlo uskim stazicama. Ali zato je prostrana travnata površina idealna kvartovskim četveronošcima koji vole svakodnevno izaći u šetnju i na njoj protegnuti šape. Budući da naselje Prve hrvatske štedionice nikada nije u cijelosti realizirano, već su planirani zapadni i sjeverozapadni stambeni nizovi zamijenjeni javnim i poslovnim sadržajima, park se nalazi na vrlo frekventom potezu. Zapadna strana parka integrira se s dvorištem dječjeg vrtića „Bajka“ iza kojeg se još nalazi rekreacijski centar, osnovna škola „Augusta Šenoe“ i crkva Sv. Marka Križevčanina te tvornica „Ericsson Nikola Tesla“ i srednja Elektrotehnička škola sa sjeverne strane. Dominantnu sjevernu kulisu park je dobio 1964. godine izgradnjom višestambene zgrade arhitekata Branka Raosa i Slavka Jelineka. Veliki bijeli kubus uplovio je u more obiteljskih kućica. Budući da zgrada svojim oblikovanjem asocira na brod ubrzo je nakon izgradnje dobila kvartovski naziv „Lađa“. Harmonične proporcije velike bijele betonske plohe s dugim horizontalnim nizovima staklenih ograda galerija i zelena travnata ploha parka formiraju izuzetan ambijentalni kolaž.

S druge strane Zorkovačke ulice izgrađeno je dječje igralište. U odnosu na otvorenu površinu javnog parka, ograđeni dječji park bio je zaštićen gustim javorovim krošnjama i niskim zelenilom. Kada je izgrađeno, igralište se smatralo prototipom novog razdoblja uređivanja društvenih parkova za najšire slojeve građanstva. Bilo je to prvo dječje igralište s bazenom u radničkom naselju u Zagrebu. Pravokutna tlocrtna površina igrališta, odnosno parkića u kojem sam i ja provela brojne dane svog najranijeg djetinjstva, proteže se u smjeru istok-zapad te je podijeljena na tri funkcionalne zone. Sam parkić deniveliran je u odnosu na okolni teren što pridonosi osjećaju zaštićenosti dječjeg prostora. U njega se ulazi stepenicama na istočnom dijelu odnosno spuštajući se niz tri strme rampe na zapadnom dijelu koje smo u zimskim danima koristili za sanjkanje. Upravo sam na najstrmijoj rampi i sama izvela svoj prvi snježni spust.

Povijesna slika parka i bazena u Zorkovačkoj ulici
Povijesna slika parka i bazena u Zorkovačkoj ulici – hortikulturno rješenje

Trodijelnu kompoziciju parka čine intimni prostor za odmor na istočnom dijelu, prostor bazena te prostor za igru na zapadnom dijelu. Središnjim još upuštenijim dijelom proteže se dominantni dječji bazen za kupanje koji već više od pola stoljeća nije u funkciji iz sigurnosnih i sanitarno-higijenskih razloga zbog kojih su se svi zagrebački javni dječji bazeni doživotno ispraznili (drugi bazen u naselju nalazio se u sklopu osnovne škole „Augusta Šenoe“, a bazen sličan ovome u parku nalazi se i u na Sigečici, u dvorištu osnovne škole u Rapskoj ulici). Sam bazen je uokviren klupama s betonskim postoljem i drvenim sjedištem te s po jednom klackalicom sa svake strane. Grmasto nisko zelenilo kojim je ovaj dio igrališta sakriven od pogleda s okolnih prometnica, bilo je često korišteno za igru skrivača ili istraživača njegovih isprepletenih grana idealnih za provlačenje i penjanje. Na žalost, skok u bazen napunjen vodom do vrha ostala je samo neostvarenja čežnja. Gotovo da je priča o pravom bazenu bio neki mit kojim su nas stariji htjeli zadiviti dok se ispred naših tupih pogleda protezala dugačka betonska rupa išarana grafitima. Na istočnom kraju uz bazen postavljen je zdenac od bijelog mramora s horoskopskim znacima kojeg je projektirao arhitekt Josip Seissel, onodobni ravnatelj Obrtne škole u kojoj je zdenac izrađen. Zdenac je sklonjen sa igrališta nakon nekoliko oštećenja oko 2007. godine.

Fontana u parku Zorkovačka/Kostelska [GP 2006.]
Zdenac u parku Zorkovačka/Kostelska [GP 2006.]

Na niski zid od medvedničkog škriljevca s nekoliko stuba između prostora za igru i bazena, bila je postavljena skulptura Dječaka s frulom kipara Frana Kršinića, a koje, na još djelomično sačuvanom postolju, već odavno nema.

Rekonstrukcijom parka prije nekoliko godina, večina dječje opreme zamijenjena je novom tipiziranom sa sigurnosnim gumenim podlogama. Prije tridesetak godina dovoljna nam je bila podloga od finog posipanog šljunka. Dapače ovaj je parkić jedino mjesto na kojem sam prošla bez značajnijih ozljeda. Oprema je tada sva bila ona poznata old school metalna, a nenametljivu kompoziciju dječjih sprava činile su: penjalica, dvije ljuljačke s dva i tri mjesta, kružni valjak za provlačenje, tobogan, vrtuljak, pješčanik, te dvije klackalice kod bazena. Dvije ukopane vrtlarske kućice sa svake strane parkića i danas postoje, a s pješačke razine pločnika njihove ravne stropne plohe čine male vidikovce s kojih se proteže pogled na cijelu površinu dječjeg parka.

Fontana "Zodijak" nekoliko dana nakon obnove [GP 2014.]
Fontana “Zodijak” nekoliko dana nakon obnove [GP 2014.]

Nakon dugo godina izbivanja, danas šetajući kvartom često zaustavim pogled na parkić kojeg sunčanim i snježnim danima i dalje preplavljuju igra i smijeh. Svaka će generacija koja je odrastala u naselju Prve hrvatske štedionice pamtiti parkić onakav kakvog ga je zatekla u svom trenutku djetinjstva. Osobno se nadam da novo vrijeme i neke nove struje neće negativno utjecati na daljnju sudbinu omiljenog mjesta, ali ja ću i dalje prisječajući se „svog“ parkića i dalje maštati kakav bi tek bio da je „betonska rupa“ bila napunjana vodom, a okolni prostor postao rivijerom nas malih kupača.

(Konstantina)

Izvori:

  • Mlinar Ivan, Trošić Marko: „Parkovi zagrebačkih stambenih naselja izgrađenih između dva svjetska rata“, znanstveni prilog, Zagreb, Prostor, 12[2004] 1[27]
  • Radović Mahečić, Darja: „Socijalnoj stanovanje međuratnog Zagreba“, Zagreb, 2002.

Vezani tekstovi:

 

Komentari 2

  1. Josip Justinić 26.01.2015, 18:23

    Na slici u boji u pozadini se vidi OŠ Selska, danas August Šenoa. U školskom dvorištu bio je vrlo sličan bazen, ali je zatrpan zbog opasnosti za učenike?
    Kršinićev Frulaš je bio od gipsa i prema pričanju starijih dečkih (ja sam 1948. godište), zločesti su ga razbili neke noći.
    U tom bazenu smo se kupali svi kojima su ili roditelji dozvolili ili nisu znali da se kupamo. Plivat nije znao nitko. Najdublja voda je bila plića od metra, a grijala se suncem (obnovljivi izvor energije). Čini mi se da je ispred bio još jedan bazenčić cca 6×3 metra, dubok tridesetak cm.

  2. GP 27.01.2015, 01:04

    G. Josipe,

    Hvala na javljanju. Budući da ste “čovjek iz tog kvarta”, upućujem Vas i na tekst koji opširnije govori o spomenutoj osnovnoj školi:

    Vjerujem da ćete i u njemu naći djelić Vašeg djetinjstva i školovanja.

    Za MT
    GP

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )