Center map

Učenici IX gimnazije čitaju svoju poeziju (Noć knjige 2021.)

Učenici IX gimnazije čitaju svoju poeziju (Noć knjige 2021.)

U sklopu akcije “Trešnjevka se budi!” održan je povodom Noći knjige (23. 04.2021.) program pod nazivom “Trešnjevka se budi – Book corner u Milčecovu parku” u sklopu kojega su učenici IX gimnazije čitali svoju poeziju.

Sudjelovali su slijedeći učenici:

  • Luka Babić, 1. b
  • Antonija Čavlina, 1. b
  • Matija Kramarić, 1. b
  • Marta Malinar, 1. b
  • Leonarda Sraga, 1. b
  • Niko Belamarić, 1. c
  • Leona Jokić, 1. c
  • Lana Parić, 1. c
  • Matija Rajnoha, 1. c

Evo i pjesama koje su čitali!

— o —

Luka Babić: Misli

Noć je pala
A moja soba spokojna i mala
Širi vidike kroz prozore velike.

Na prozoru sjedim gledam u noć,
U zvjezdice što nebo ukrašavaju
I ovu noć srebrnim svjetlom obasjavaju.
S mislima svojim napokon sam sam,
Osjećajima i mislima srce diram.

Miris borova osjeti se unutra,
A ja na spavanje ne odlazim do jutra.
Mislim o sreći, životu, svemu,
Mislim o svom procvjetalom bagremu.

Noć je tiha, a moje misli glasne,
Sjećanja bude u sate kasne.
Odavno je već svanula zora,
Na odmor se poći mora.

— o —

Marijan Lažeta: Utočište (čitao Luka Babić)

Kada stvarnost postane tužna,
sva sjetna i nekako ružna
i kada život izgubi boje,
tada knjiga jedini je bijeg.

Ona skriva priče,
priče divne kao san,
što vode me kroz mrak,
šapću mi na uho.

Utočište one su moje,
od svijeta, od sjete,
od tuge, od svega,
jedino i vječno,
zauvijek.

U svijetu bez radosti,
priče moje sretno su mjesto.

 

— o —

Antonija Čavlina: Skrivena tišina

U tmurnoj kući
mrkla tišina vlada.

U skrivenom kutku sobe
žena pred prozorom sjedi i promatra.

Uživa u samoći
dok joj kroz otvoren prozor vjetar progovara.

 

— o —

Tea Janković: Noć (čita Antonija Čavlina)

Noć je vrijeme kada svi ljudi skinu svoje maske

U noći kada sve spava vide se osvijetljeni prozori pisaca i pjesnika koji marljivo do kasno u noć pišu nove priče i pjesme

Možemo vidjeti grupu mladih ljudi kako se zabavljaju i ljude kako se šeću ulicama dopuštajući zamišljenoj ruci da ih nekamo vodi

Možemo čuti zvuk tramvaja kako kvari tišinu mirne noćne ulice i prevozi užurbane ljude negdje daleko u noć…

 

— o —

Jan Kramarić: Noćni život jednog grada

U kasne noćne sate
kada već samo sunce spava
izlaze ljudi koji su uvijek budni
svi različiti, kako po dobi tako i po visini.

Rade stvari koje po danu skrivaju
u raznim se vrstama alkohola ubijaju
pa zauzimaju dječja mjesta po parkovima
puni života i sreće
dok mirišu na alkoholne pare.

No tada se sunce vraća,
a oni svi nestaju, kao da su braća
više im uopće nema traga
kao da su otišli iz ovog grada.

 

— o —

Leonarda Sraga: Bijeg

Vršak uma paranoičan je zbog straha,
a bijeg mu teško pada,
spas noćas pronaći neće,
jer mašta mu puca od nesreće.

Gdje li će ga tama snaći?
vrijeme dragocjeno samo trati,
u zoru će sunce zasjati,
a samo će se prasak čuti.

 

— o —

Marta Malinar:Strah srca

Svako biće treba društvo da bi bilo
Svaki dan treba sunce da bi bilo
U samoći svojoj to biće sunce vreba
iz dubine srca, al´ mu se i dalje ne da.

Mraka se svako dijete boji,
a odrastao ga čovjek sebi kroji.
Strah ga je tuge, strah ga je samoće,
ali ipak on nikad raspoznati je neće.

Svijet tu tugu i samoću raspoznati neće,
jer što je samoća kad ju sam čovjek
što ju kao i mrak kroji
pretvara u vanjštinu sreće.

 

— o —

Niko Belamarić: Samoća

U tamnoj sobi sjedim
dok samoća me guši.

Strah, poraz i mračne sjene
praznina u mojoj duši.

Tuga je sreća koja se ne može pronaći,
a sreća je tuga koja u dubini moga srca leži.

Dok sam u sobi sjedim,
samoća me guši.

Ne bojim se biti sam
samoća je pobjeda.

 

— o —

Leona Jokić: Kišna noć

Bila je to kišna noć,
magla u zraku, lišće na podu
i jedna djevojka u hodu.

Dok joj do obraza prodire hladnoća,
misli joj obuhvaća samoća.
U toj hladnoj noći i još hladnijem gradu
lišće šušti u jesenjem padu.

 

— o —

Lana Parić: Tišina

Teško je pronaći svjetlo
Kada sve se čini izgubljeno
I nada se gubi
Duboko u tamnom kutu sobe

Strah me obuzima
Noge mi klecaju
Tišina postaje
Puna vriskova

Odjednom muk…
Sve  se ukoči, stane
Samo suza tiho niz obraz kane
I na starom parketu
Napravi „tup”

— o —

Matija Rajnoha: Misli i ideje (čitao Niko Belamarić)

Svi mi imamo nešto zajedničko,
život i vrijeme kroz koje prolazimo,
priču i misao koje nalazimo.

Svi mi težimo jednome,
što je sladak okus pobjede.

Svi mi bojimo se nečega,
što je dio života ljudskoga.

Svi mi ipak različiti jesmo,
jer dijele nas naše misli i ideje…

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )