Stara Trešnjevka

Stara Trešnjevka

Stara Trešnjevka je srce Trešnjevke i prostire se istočno od Selske ceste, južno i zapadno od željezničke pruge (teoretski je granica Trešnjevke na istoku zapravo Savska cesta, a ne željeznička pruga, no to je malo poznati podatak), a sjeverno od “Autoputa” (Zagrebačke avenije).

U širem smislu se u Staru Trešnjevku ubrajaju i Ciglenica, Pongračevo te Remiza/Vurovčica koji su se također nalazili na području grada Zagreba još prije Drugog svjetskog rata, no o njima čitajte u posebnim tekstovima.

Za potrebe ovog projekta smo u područje Stare Trešnjevke uvrstili i Savsku cestu i uski dio između nje i željezničke pruge koji je uobičajeno bio sastavni dio Trešnjevke. Administrativna granica Trešnjevke se na toj strani višekratno mijenjala, nekad je bila sa zapadne strane Savske ceste, nekad točno po njoj, a nekad (od 50-ih pa sve u 80-e) se u Trešnjevku ubrajao i cijeli prostor željezničkog trokuta (zajedno sa SC-om) kao i njena čitava istočna strana.

Područje južno od željezničkog podvožnjaka kod Veslačke ceste (okretište Savski Most) smo ubrojili u Knežiju/Horvate.

Još sredinom 19. stoljeća je današnja Stara Trešnjevka bilo nenaseljeno područje polja, livada i voćnjaka na rubu tadašnjeg Zagreba, uokvireno manjim selima s južne i zapadne strane (Horvati, Ljubljanica, Rudeš), a prvi počeci naseljavanja su vezani uz dolazak željeznice 1862. godine i razvoj industrije koji je uslijedio nakon toga.

Prvi izgrađeni objekti na području Stare Trešnjevke su:

  • Kuće željezničarskog osoblja uz Zapadni kolodvor (1875. godine),
  • Crpilište Gradskog vodovoda (predan na korištenje 1878. godine),
  • Bubara (1892. godine),
  • Pruga “Samoborčeka” izgrađena 1901. godine (sa starim kolodvorom ),
  • “Munjara” (preteča elektrane/toplane, otvorena 1907. godine),
  • Tokom 20-ih i 30-ih godina slijedi izgradnja stambenih zgrada na sjeverozapadnom dijelu gdje je još krajem 19. stoljeća planirana izgradnja radničkog naselja s trgom okruglog oblika u planovima nazvanim Trgom R. No, od tih se planova tokom vremena odustalo pa je izgradnja početa pravilnim blokovima zgrada oko Tratinske ulice koja je tada bila glavna veza s gradom.

U to doba započeta je i izgradnja gradskih socijalnih stanova čime je Trešnjevka poprimila glas “radničkog kvarta”. Stanovi su većinom građeni na području:

  • Ciglenice (blok Selska/Meršićeva 1921. godine),
  • Pongračeva (blok Selska/Ozaljska 1927.-1928. te stambene kuće radnika ZET-a, 1931. godine) i
  • Vurovčice (Naselje Istrana i invalida, 1929.-1930.).

Krajem 30-ih godina (1935.- kraj 40-ih godina) gradi se i modernije naselje Prve hrvatske štedionice namijenjeno srednjem sloju građana. Tada nastaje i:

  • Trešnjevački plac,
  • Osnovne škole Kralja Tomislava (1928. godine) i Augusta Šenoe (1932. godine),
  • Dom za starije i nemoćne na Selskoj (1928., od 1981. u novoj zgradi na Trgu Slavojuba Penkale),
  • Crkva sv Marka Križevčanina (1941.),
  • Crkva sv. Josipa kod Trešnjevačkog placa (od 1937.-1939.),
  • Prolazi tramvaj ….

Paralelno su se bez ikakva plana gradile i radničke kućice; danas od toga dijela ostaje predio jugozapadno od Trešnjevačkog placa koji je najsličniji tzv „favelama“ tipičnim za izvanevropske zemlje i jedini je takav predio još uvijek sačuvan na Trešnjevci.

Kuća na Novoj cesti neizvjesne sudbine [GP 2013.]
Kuća na Novoj cesti neizvjesne sudbine [GP 2013.]

Nakon rata se gradi:

  • Dom za starije i nemoćne u Drenovačkoj (1951.),
  • Osnovna škola Julija Klovića (izgrađena kao Osnovna škola Kate Dumbović, 15.06.1962. godine),

Krajem listopada 1964. dolazi do velike poplave koja prekriva vodom cijeli južni dio kvarta …

Nakon osamostaljenja Hrvatske, u ratno i poratno doba kada se postojeći propisi o gradnji nisu poštivali ili su čak bili i ukinuti, središnji dio Trešnjevke doživljava “zgušnjavanje” gradnje odnosno preizgrađivanje, čime kvaliteta života u tom dijelu kvarta postaje lošije zbog problema u prometu i ostaloj infrastrukturi.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

 

Kvartovi