Bugarski vrt u Prečkom (karta iz 1944.)
Bugari (bugarski vrtovi)
Početkom 20. stoljeća su se u Zagreb počeli doseljavati doseljenici iz Bugarske koji su se pretežno bavili uzgajanjem povrća te su se nakon nekog vremena povrtlari počeli kolokvijalno nazivati “bugarima” iako možda uopće nisu imali veze sa Bugarskom. Najviše ih je bilo na području Peščenice i Trnja, no njihov se trag može slijediti i područjem Jaruna i Prečkog. Na karti iz 1944. godine može se vidjeti oznaka “Bugar.vrt” uz današnju Petrovaradinsku cestu, otprilike na mjestu gdje ju danas siječe Zagrebačka avenija. Isto tako, među starijim stanovnicima Prečkog se stanovnici stare obiteljske kuće u Paljetkovoj 1, koji su se bavili poljoprivredom, nazivaju “Bugarima”.
Sličan se trag “bugarskih vrtova” može uslijediti i u Gajevom. Još i danas se u zaleđu Ogulinske ulice (između nje i “Autoputa”, nasuprot Osnovne škole Ljubljanica) nalaze vrtovi obitelji Masić koji se vrtlarstvom i uzgojem povrća bave već nekoliko desetljeća i susjedi ih oduvijek zovu “bugari”.
(Vanja)
Autor teksta zahvaljuje slijedećim građanima koji su svojim informacijama pomogli pri prikupljanju ovih podataka:
Nena Dukarić, Goran Pinter, Ivan Stanković.
Vezani tekstovi:
- Zelena Trešnjevka
- Klara Kranjčec: Edukacijski centar za održivost na prostoru nekadašnjeg Željezničkog rasadnika u Zagrebu – studentski diplomski rad
Zanimljive poveznice:
(Petrovaradinska ulica)
Pošto su vremenom Bugari postali zaštitni znak za povrtlarstvo i svaki onaj koji se time bavio kolokvijalno nazivao Bugar (bez obzira na porijeklo) pa su tako osim vrtova u Prečkom, koje vidimo na karti, na Trešnjevci na Pongračevom bila dva velika vrta s kojih se opskrbljivala trešnjevačka tržnica. Vlasnici tih vrtova bila su braća Horvat (svi su ih zvali Bugarima). Oni su s obitelji sami obrađivali te vrtove sadeći povrtnice pa čak i cvijeće, karanfile. Imali su konje i kola za prenos povrća na tržnicu pa su čak imali i kočije za vlastiti prevoz i izlete. Jedan od vrtova bio je u Ladućkoj ul 36 poprilične površine koja je graničila stražnjom stranom kuća u Ladućkoj ulici, na sjeveru ogradom njemačkog logora, zapadno potokom Černomerec i Šenkovečkom ulicom na jugu. No danas više nema kuće na tom broju, a na njenom mjestu je probijen ulaz na parkirališe novosagrađenih zgrada koje su izgrađene na plohi ranijeg povrtlarskog vrta. Drugi brat Horvat imao je svoj vrt u Stubičkoj ul. negdje oko današnjeg broja 45. Kuća katnica i gospodarske zgrade, kojih isto više nema, bila je u dubini parcele cca 30 m, a vrtovi su bili zapadno iza kuće, zapadno do Selničke ulice, koja je tada bila puno kraća i slijepa ulica.
To su bile vrlo bogate i ugledne obitelji pa su naši roditelji, recimo, zahtijevali da gospođe u prolazu pozdravljamo s „Ljubim ruke milostiva“
Odličan “štiklec”.
Hvala.
Za MT
GP