Slastičarnice Trešnjevke Slastičarna “Vincek” na Trešnjevačkom placu [VR 2013.]

Slastičarnice Trešnjevke

Trešnjevka, kao radnički kvart, nikad nije bila dio grada u koji se išlo na kolače ili sladoled, takvi izlasci su uvijek bili vezani uz posjete centru grada. Legendarne zagrebačke slastičarnice, Vincek, Horak ili Orijent, se nalaze u centru odnosno na poznatoj gradskoj “osovini” Makimirska – Jelačić plac – Ilica. No, svaki kvart, pa i prigradski, ipak je imao poneko mjesto za otić’ na sladoled ili kremšnitu, pa tako i Trešnjevka.

Starije generacije s juga Trešnjevke sjećaju se slastičarnice u Gajevu, u Ilirskoj ulici, koja je, šezdesetih godina prošlog stoljeća bila jedina na tom dijelu Trešnjevke, a imala je slastice s okusom domaćih kolača.  Kasnije su se, sedamdesetih i osamdesetih godina, pojavile slastičarnice koje su nudile kolače sa prevelikom količinom šećera i margarina i koje nisu imale neku svoju posebnost. Takve su bile npr. slastičarnica na Remizi, u Prečkom (kod sadašnje pošte) te slastičarnica u Gajevu koja je zamijenila staru, već spomenutu slastičarnicu. Devedesetih godina se situacija sa slasticama bitno mijenja. Počelo se težiti „domaćim“ kolačima sa zdravijim sastojcima. Tako se, prvo u Jarunu, pojavila slastičarnica Krešimir koja je i sad zgodno mjesto za nadoknaditi kalorije izgubljene u šetnji ili rolanju po Jarunu.

1996. godine se u Dubovačkoj ulici 17, u kutu između Selske ceste i Ozaljske ulice, otvorila slastičarnica Meli koja je usprkos svojoj lokaciji u ne osobito prometnoj ulici, daleko od svih frekventnih čvorišta, stekla mnogo prijatelja i kultni status tako da je 2010. godine čak otvorila svoju podružnicu u Vlaškoj i Trešnjevka je po prvi put u povijesti dobila i “izvoznika” slastica.

Nakon toga je i najpoznatije slastičarsko ime u Zagrebu, Vincek, stiglo na Trešnjevku. Obitelj Vincek otvorila je svoju prvu slastičarnicu 1977. u Zvonimirovoj ulici kod Džamije, 1993. je otvorena njihova ilička podružnica, a otprilike 2005. je otvorena i treća, ona na Trešnjevačkom placu (četvrta i zasada posljednja, na Kvatriću, je otvorena 2008. godine). Nema ništa ljepše nego usred prijepodnevne gužve  sjesti uz kremšnitu i gledati užurbana zbivanja na placu… ili, možda još bolje, kasno popodne, u doba raspremanja tržnice, uživati u neobičnom miru te inače tako prometne lokacije!

U blizini Trešnjevačkog trga se nalaze slastičarnica Dulcia (Ozaljska 8), dok su u Trakošćanskoj na izbor čak dvije slastičarnice, Grand Marnier (Trakošćanska 41a) i Šeničnjak (Trakošćanska 15)

Od novih favorita je tu slastičarnica Cukeraj kod Jarunske tržnice koja se već proširila i u centar grada, u Petrinjsku ulicu. Treba svakako pročitati tekst Zdravlje i kolači na stranici Cukeraja, pogotovo kad nakon pojedene fine torte počnemo razmišljati o kalorijama.

I Vrbani imaju slastičarnicu koju vrijedi spomenuti najviše po velikom izboru sladolednih okusa.

Slastičarna "Cukeraj" na Jarunskom placu [VR 2013.]
Slastičarna “Cukeraj” na Jarunskom placu [VR 2013.]

Vezani tekstovi:

Zanimljive poveznice:

Komentari 11

  1. Iva 07.11.2014, 21:28

    Postojala je jedna mala slastičarnica na uglu Tratinske i Gorjanske, danas je tamo neka trgovina. Također na mjestu današnje Cibonine dvorane, odn. trga, također je bila slastičarna do početka izgradnje Ciboninog kompleksa.

  2. GP 12.11.2014, 02:27

    Imate li u vlastitoj kolekciji kakvu fotografiju spomenutih slastičarni.
    Rado bismo to objavili.
    GP

  3. Iva 28.12.2014, 21:58

    Na žalost nemam ni jednu fotografiju.

  4. Robert 15.03.2015, 15:24

    Na uglu Dobojske i Končareve do malog parkića bila je jedna do početka osamdesetih

  5. Klemm Mirosav 14.09.2016, 09:43

    Još nekaj o trešnjevačkim slastičarnama.
    Moj dida (Vjekoslav Babič, Gredice kraj Klanjca) je na Trešnjevki imal slastičarnice na dva mesta. V Ozaljskoj i v Tratinskoj, prije Drugog svetskog rata i za Endehazije. Dida je izučil kod Rukavine (stariji Zagrepčani znaju kaj to ime znači). Prvu svoju slastičarnu je još za Austrije otvoril v Mostaru (prva slastičarna tam uopče). Dvadesetih je otvoril v Makarskoj, a posle v Jaski. Onda je imal slastičarne na Trešnjevki. Jedna je bila v Tratinskoj (nekad Končarovoj) između Ogrizovičeve i Nove ceste. Za Endehazije je imal
    v Ozaljskoj v kuči nasuprot Trsatske. Onda su mu partizani 1947. sve zeli i ostal je siromak bez igde ičega. To je bila PRETVORBA na komunistički način. Kurvinski! Da bi preživel delal je poskrivečki doma v Bribirskoj bombone koje je prodaval na Placu prije kina ( posebna priča o trešnjevačkim kinima koju mladi ni neznaju).
    Inače su v Končarovoj bile još tri slastičarne na potezu od Placa do Okičke. Jedna je bila slastičarna Gorup pri vuglu Končareve i Dobojske, jedna na sredini blizu Mokričke (državna, pokraj pošte) i ona na vuglu Okičke i Končareve. Za Vinceke se onda ni ni znalo.

  6. Slovenac 10.11.2022, 19:27

    Joj,koliko puta sam bio u onoj maloj slastičarni na uglu Končareve i Gorjanske. Vlasnik je bio Zulbehar Murseli,odlične dobošice,dladoled i kasnije i pizze,kad se je lokal počeo zvati Flamingo,zulbehar ga je prenio na svog sina. A poslije su zatvorili i vratili se dvanajsticom u Dubravu,odakle su i došli na Trešnjevku a tek burek kod Slavka na prvoj tramvajskoj poslije Cibone. Cijelu noč je radil, ludnica

  7. vanja 22.11.2022, 11:44

    Slovenac, puno vam hvala na vašem komentaru, podsjeća nas na neka prijašnja vremena i ljude koji su tada bili sastavni dio trešnjevačkog života!

    Puno pozdrava, Vanja Radovanović, član Uredništva projekta “Mapiranje Trešnjevke” pri Centru za kulturu Trešnjevka

  8. Tibor Vrančić 09.01.2023, 14:51

    Za Miroslava Klemma,
    Imaš li možda još kakvih podataka o slastičarnici Vjekoslava Babića u Mostaru. Unaprijed hvala

  9. Tibor Vrančić 09.01.2023, 15:04

    Za Miroslava Klemma: Ako imaš molim te da me kontaktiraš na mail vrancictibor@gmail.com

  10. Mladen 24.05.2024, 12:44

    Ja sam starija generacija, sjećam se slastičarnice u Gajevu, u Ilirskoj ulici. Početkom sedamdesetih imao sam oko deset godina. Gospođa je radila odlične kreme, više vrsta u slojevima u jednoj čaši. Jednog dana su mi posebno šmekale, ali kad sam došao po petu čašu, gospođa je rekla: “Ne može više!”. Jedan od slojeva je imao malo ruma 🙂 .

  11. vanja 06.06.2024, 15:24

    Mladene, hvala vam na vašem prisjećanju na tu slastičarnicu!
    Sjećate li se možda još nekih detalja, o vlasniku, ponudi slastica, izgledu …?

    Puno pozdrava, Vanja Radovanović, član Uredništva projekta Mapiranje Trešnjevke pri Centru za kulturu Trešnjevka

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Kategorije