Nadvožnjaci i podvožnjaci Trešnjevke, crveno – željeznički, plavo – cestovni [MS 2013.]

Nadvožnjaci i podvožnjaci Trešnjevke

Cestovne veze Trešnjevke s drugim dijelovima Zagreba prema sjeveru i istoku ograničene su željezničkom prugom tako da je za dobru prometnu povezanost bilo nužno izgraditi relativno mnogo pružnih nadvožnjaka. Trenutno ih je 13, ali moglo bi ih biti i više (npr. Zagorska – Vodovodna). S druge strane, razvojem grada, rastom broja stanovnika i motornih vozila potrebno je bilo rasteretiti i ključna cestovna križanja. Zbog toga je na području Trešnjevke izgrađen jedan cestovni nadvožnjak i jedan cestovni podvožnjak. Na prethodnoj karti označeni su nadvožnjaci i podvožnjaci Trešnjevke.

Iako nadvožnjaci i podvožnjaci primarno služe za prometno rasterećenje, nekoliko trešnjevačkih nadvožnjaka u svojim krajnjim točkama ima predviđen poslovni ili servisni prostor, a njihovi prolazi se koriste i za plakatiranje te frontalne strane za oglašavanje i prometnu signalizaciju.

Kronika cestovne (ne)povezanosti

Željeznička pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak, izgrađena 1862., bila je od početka izdignuta od razine gradskih ulica na dionici Zapadni kolodvor – Savski most i trebali su joj nadvožnjaci, primarno zbog „premoštenja“ terena koji je mogao biti ugrožen poplavama tada neregulirane Save.

Za razliku od nje, željeznička pruga Žakanj (mađ. Zákány) – Koprivnica – Zagreb, izgrađena 1870., uglavnom je u početku bila u razini gradskih ulica do sredine tridesetih godina 20. stoljeća. U to doba Trešnjevka se sastojala od malih sela: Ljubljanica, Horvati, Jarun, Rudeš, Prečko, Bereki, Dužice… Pruge stanovništvu nisu predstavljale problem za cestovni promet, kako zbog malobrojnog stanovništva tako i zbog nepostojanja motornih vozila. Industrije također nije bilo, postojalo je samo nekoliko malih ciglana na sjeveru Trešnjevke te vojni tereni/objekti Exerzierplatz i Pulverthurm južno od Magazinske ulice.

Početkom 20. stoljeća izrađeni su prvi nacrti za urbaniziranje Trešnjevke na temelju kojih koncem dvadesetih godina 20. stoljeća Trešnjevka dobiva prve obrise sadašnjeg naselja, dakle skoro 70 godina nakon izgradnje pruge. Broj stanovnika je višestruko porastao, nekoliko tvornica je počelo s radom, a i pojavila su se motorna vozila. Prometni kontekst Trešnjevke je tada bio sljedeći: omeđena prugom na sjeveru i istoku s pružnim prijelazima pretežito u istoj razini (brklje). S juga i zapada nalazi se neregulirana rijeka Sava sa svojim rukavcima sklona poplavama. Interno, ispresijecana je potocima Jelenovac, Kuniščak, Črnomerec, Kustošak i Vrapčak (prekrivanje Jelenovca i Kuniščaka započeti su pred 2. svjetski rat, a dovršeni na prijelazu pedesetih u šezdesete godine 20. stoljeća; potoci Črnomerec, Kustošak i Vrapčak su i danas s otvorenim tokom). Dodatan problem predstavlja trasa uskotračne željeznice Zagreb – Samobor (Samoborček, 1901.-1979.) koja je izgrađena u razini ulica i presijecala je najvažnije trešnjevačke prometnice. Pored navedenog, postojala je i razgranata mreža prilaznih željezničkih pruga normalnog kolosijeka za industriju i vojsku. U navedenom kontekstu priča o trešnjevačkim nadvožnjacima i podvožnjacima predstavlja zapravo kroniku njene cestovne (ne)povezanosti s drugim dijelovima Zagreba.

Zanimljiva je zračna fotografija istočnog dijela Trešnjevke (fotografiranog od sjevera prema jugu) iz 1906. godine, uspoređene s kartom iz tog doba i sa suvremenom satelitskom snimkom. Na usporedbi su najvažnija križanja trešnjevačkih ulica i pruge označena bojama:

• plavo: Tratinska – postojala je rampa/kosina za prijelaz preko pruge
• zeleno: Šetalište J. Gagarina – pružni nadvožnjak je ujedno bio i most preko potoka Kuniščak
• narančasto: Nova cesta na Knežiji – koncentracija od nekoliko trešnjevačkih ulica „pokušava“ izaći na istok prema Savskoj cesti
• crveno: nadvožnjak preko Savske ceste na Knežiji – spoj do starog željezničkog mosta (1862.-1939.)

Usporedba stanja križanja pruge s cestama 1906. [MS 2013.]

Cestovni prometni problemi uzrokovani prugom položenom u razini zagrebačkih ulica znatno su porasli početkom 20. stoljeća. Onemogućeno je nesmetano kretanje već prisutnih motornih vozila i tramvaja. Na primjer, na slici iz 1926. godine se vidi kako je tramvaj mogao (zapravo morao) čekati čak na dva pružna prijelaza s brkljama u Savskoj cesti na relaciji Crnatkova – Koturaška.

Tramvajski promet u Savskoj cesti 1926. godine [HKV]

Navedeni prometni problemi su se počeli rješavati početkom tridesetih godina 20. stoljeća dizanjem pruge koja je bila u razini ulica na nasip uz izgradnju novih nadvožnjaka te zamjenom starih nadvožnjaka novim povišenim. U to doba svjetske krize ovaj zahtjevni i skupi projekt je bio poput gradskog New deal-a, velikim/korisnim javnim radovima zaposlili su se mnogobrojni nezaposleni radnici [Dimitrijević]. Tih godina je planirano i preseljenje tramvajskog spremišta na Ljubljanicu (pušteno u pogon 1936.) tako da su navedene investicije bile za opće dobro svih građana Zagreba.

U drugoj fazi, počevši od četrdesetih godina 20. stoljeća, na postojećim trasama željezničke pruge izgrađeni su dodatni kolosijeci kojima se omogućio nesmetan dvosmjerni promet željezničkih kompozicija. Na sljedećoj slici uspoređeno je prvotno stanje (od 1862. – dva smjera s po jednim kolosijekom) i sadašnje (broj plavih crtica predstavlja broj pružnih kolosijeka na pripadnim dionicama):

Početni i sadašnji broj pružnih kolosijeka [MS 2013.]

Prilikom gradnje nasipa stara trasa pruge u razini gradskih ulica je, pored uobičajenog željezničkog prometa, služila i za dobavu građevinskog materijala i strojeva za gradnju novih povišenih trasa pruge i nadvožnjaka. Po dovršetku nove povišene trase stara pruga se izmicala i po potrebi se gradilo proširenje nasipa za dodatne kolosijeke.

Može se reći kako je stalno prisutni prometni problem s prugom tek od 1987. znatno ublažen. Naime, do tada nije postojao pružni prijelaz bez brklji zapadno od nadvožnjaka u Adžijinoj ulici sve do podvožnjaka u Podsusedu (udaljenost oko 7,65 km). S tim je povezana jedna zanimljivost za mlađe čitatelje: u to doba je taksi služba imala odvojene pozivne brojeve za korisnike sjeverno i za korisnike južno od željezničke pruge!

Za više informacija o svakom pojedinom nadvožnjaku/podvožnjaku kliknite na linkove u slijedećoj tablici:

	Naziv podvožnjaka/nadvožnjaka = poveznica na detaljan članak	Godina dovršetka
1.	Podvožnjak Zagrebačka cesta – pruga	1998.
2.	Podvožnjak Selska cesta – pruga	1987.
3.	Nadvožnjak/ci Ulica Božidara Adžije – pruga	(1862.), 1930.
4.	Nadvožnjak Savska cesta – Crnatkova ulica (Jukićeva ulica)	1932.
5.	Nadvožnjak Tratinska ulica	1935.
6.	Nadvožnjak Savska – Koturaška	1932.
7.	Nadvožnjak Andrašecova – kompleks „Cibona“	1987.
8.	Nadvožnjak Ulica grada Vukovara – prema Trešnjevačkom placu	1937., 1970.
9.	Nadvožnjak preko Šetalište Jurija Gagarina	(1862.), 1937.
10.	Nadvožnjak preko Zagrebačke avenije uz Savsku cestu	1955.
11.	Podvožnjak Savska – Zagrebačka/Slavonska	1996.
12.	Nadvožnjak preko Nove ceste (Knežija)	(1862.), 1937.
13.	Nadvožnjak preko Savske ceste na Knežiji	(1862.), 1939.
14.	Nadvožnjak Selska – Zagrebačka avenija	1978.

(Mladen / Vladimir, Frane, GP)

Izvori:
[HRT] Arhiva vijesti HRT-a
[HKV] Ljubomir Škrinjar – reportaže
[Monografija] Branimir Butković (ur.), Monografija sto godina Zagreb Glavnoga kolodvora, 1892-1992., HŽ-Hrvatske željeznice, Zagreb, 1992.
[HŽM] Mostovi, nadvožnjaci i podvožnjaci
[Leko] Vjekoslav Leko, Izgradnja novoga željezničkoga (zelenog) mosta, Građevinar 61 (2009)
[Dimitrijević] Mira Kolar-Dimitrijevíć, Socijalno-ekonomska politika gradske općine Zagreba s obzirom na položaj radničkog stanovništva od velike svjetske krize do početka drugoga svjetskog rata (1931-1939), Povijesni prilozi, Vol.2, no. 2, 1983.
[Tešović] Snježana Tešović i Snježana Ališić, Hidroelektra u izvedbi projektiranja mostova, vijadukata i nadvožnjaka, Građevinar 58 (2006).

Jedna digresija Kada je svijetom u proljeće 2020. godine zavladala pandemija COVID-19 virusa, između svih ostalih reperkusija na život… cijelog svijeta… na javnim površina gradova (pa shodno tome i Zagreba) zavladala je nezamisliva pustoš. “Socijalna distanca” kojom se pokušalo spriječiti širenje zaraze promijenila je sliku grada. U tim danima bez javnog tramvajskog prometa, s reduciranim radijusom automobilskog kretanja i tek s ponekim usamljenim prolaznikom, inače živahna Savska cesta, približna granica između (općinâ) Trešnjevke i Trnja, zjapila je prazna. Autoru fotografija snimljenih 4. 4. 2020. s južnog željezničkog nadvožnjaka na Savskoj cesti, Vanji, prepuštam nadopisivanje nekih svojih dodatnih rečenica kojima se može bolje oslikati tamošnja “atmosfera”. Život u doba Corone – opustjela Savska cesta, granica Trešnjevke i Trnja [VR 2020.] Život u doba Corone – obustavljen putnički željeznički promet – pogled prema “Hendrixovom” mostu [VR 2020.] Život u doba Corone – opustjela Savska cesta prema Savskom mostu; granica Trešnjevke i Trnja [VR 2020.] (GP / Vanja)