ZET-ove iskaznice (“pokazi”) kroz povijest

Koncem kolovoza svake godine na Trešnjevci, kod Remize, pred Z.E.T.-om (Zagrebački električni tramvaj), već od ranog jutra se formirao red zagrebačkih školaraca u kojem su čekali na đačke iskaznice Z.E.T.-a za novu školsku godinu koja započinje u rujnu.

Pravo na đačku iskaznicu Z.E.T.-a (do 1964. godine) imali su đaci koji su od mjesta stanovanja do škole trebali putovati najmanje 2 tramvajske stanice, a nakon toga i studenti (do 1973. godine), nakon čega je Z.E.T. izdavao posebne iskaznice za đake, a posebne za studente.

Iskaznice Z.E.T.-a za đake (izdavane do 1963. godine) imale su rok upotrebe od rujna tekuće, do 6. listopada sljedeće godine, a nakon toga, od rujna tekuće, do 30. lipnja sljedeće godine, sve do 1973. godine kada je Z.E.T. počeo izdavati posebne iskaznice za studente koje su imale rok upotrebe od rujna tekuće, do 15. srpnja sljedeće godine.

U Z.E.T. je, uz čitko ispunjen obrazac Z.E.T.-a za izdavanje iskaznice, trebalo predati dvije fotografske slike (portret za osobne isprave snimljen po pravilima koja je donosio Sekretarijat unutrašnjih poslova), potvrdu škole, potvrdu o mjestu stanovanja, i propisani gotovinski iznos. Službenici Z.E.T.-a su zaprimali podneske na šalteru, do kojeg se formirao dugačak red koji se ponekad (pod nadzorom Z.E.T.-ovih kontrolora) protezao po ulici (Rade Končara) zamalo do Selske ceste. Nakon provjere vjerodostojnosti zaprimljenih podnesaka, i naplate “troška za izradu iskaznice”, iskaznice su (nekoliko minuta nakon urudžbiranja podneska) izdavane na šalteru za “izdavanje iskaznica”.

Z.E.T.-ove đačke iskaznice bile su jedina identifikacijska isprava koju su zagrebački školarci stalno imali uz sebe do svoje punoljetnosti (kada su stekli pravo na legitimaciju – osobnu iskaznicu). Iskaznica Z.E.T.-a bila je ujedno i isprava kojom je njen “vlasnik” mogao dokazati da se školuje (iako u iskaznici nije bilo napisano koju školu “vlasnik” iskaznice pohađa).

“Markice” mjesečnih “pokaznih iskaznica” ZET-a [SM 2020.]

Iz ovih se podataka može zaključiti da od 1965. do 1974. godine (od 30. lipnja do 1. rujna) Z.E.T. nije zagrebačkim školarcima davao pravo na povlaštenu “đačku” vožnju Z.E,T.-ovim gradskim prometalima (tijekom ljetnog raspusta), a od 1974. godine to se ograničenje skratilo na razdoblje od 15. srpnja do 1. rujna.

Z.E.T.-ove iskaznice kao nevažeće isprave (po isteku roka za upotrebu) najčešće su završavale na smetlištu. Ako su pak ostale “zaboravljene” (i sačuvane) na nekom mjestu, nakon proteka nekog vremena postale su zanimljiv kronološki artefakt prošlosti, kako “vlasnika” iskaznice, tako i Z.E.T.-a.

Grafički obrađujući skenirane vrijednosne markice za pokaze ZET-a zapazio sam na njima nekoliko zanimljivih detalja koje želim podijeliti s čitateljima jer na neki način oslikavaju i pomalo zaboravljeno doba “početka devedesetih” u Hrvatskoj.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za lipanj 1992. [VR 2019.]Cijena mjesečnog “radničkog pokaza” za lipanj te 1992. godine iznosila je 1600 tadašnjih “Hrvatskih dinara”, popularno (i službeno) nazvanih – “HRD”-a.
Potražio sam na netu, jer se ne sjećam, koliko je tih dana, primjerice, “koštalo jedno jaje”, jer bi to mogao biti neki pokazatelj je li takva vožnja bila skupa ili jeftina, ali ne nađoh. Još?

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za listopad 1992. [VR 2019.]Već u listopadu iste godine cijena mjesečnog radničkog pokaza skočila je cca 170%. Ne razumijem se puno u teorije monetarne politike, ali je evidentno “krenula” inflacija HRD-a.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za prosinac 1992. [VR 2019.]Dva mjeseca kasnije – novo cca 50%-tno poskupljenje.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za siječanj 1993. [VR 2019.]Godina 1993. dočekala nas je s ponovnim porastom cijene od točno 50%…

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za travanj 1993. [VR 2019.]… da bi za tri mjeseca cijena markice doživjela 100%-tno povišenje.
Grafički gledano markice se, poput sličnih vrijednosnih “dokumenata”, od krivotvorenja pokušalo zaštititi “čipkastom pozadinom”, ali i “vodenim žigom” koji pokazuje amblem ZET-a (vidjeti žutu strelicu), s prikazom tramvajskog kotača i krilima što je, tradicionalno i često, bilo simbolički korišteno u poduzećima šinskog transporta.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za srpanj 1993. [VR 2019.]U međuvremenu je markica (dakle mjesečna vožnja javnim prijevozom za svih pet zona) opet poskupjela… na 34.000 HRD-a.
I grafički dizajn se promijenio, osuvremenio, te su se unutar markice počele objavljivati poznatije, tipične scene iz Zagreba (plava strelica). Istina, na ovoj markici je objekt neprepoznatljiv (tramvaj?), ali su prikazi u kasnijim mjesecima bili razvidniji.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za listopad 1993. [VR 2019.]Do desetog mjeseca 1993. ponovno se povisila cijena prijevoza za cca 150%. Inflacija je očito gadno divljala.
Na markici je prikazama Markova crkva u Gornjam gradu.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za studeni 1993. [VR 2019.]Cijena u studenom 1993. bila je već cca 110.000 HRD-a (na preslici nije razvidno).
Scena na markici pokazuje pak sklop “Donjogradskih realnih gimnazija” na Rooseveltovom trgu, kasnije djelomično pretvoren u Muzej Mimara.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za prosinac 1993. [VR 2019.]Sljedećeg mjeseca cijena je bila povišena na 130.000 HRD-a, a na markici su prikazana gornjogradska Kamenita vrata.

“Markica” za “radničku iskaznicu” ZET-a za siječanj 1994. [VR 2019.]Godinu 1994. korisnici mjesečnih pokaza dočekali su, začudo, bez promjene cijene… i sa spomenikom kralju Tomislavu.

I sâm sam se, ovime, bar nakratko vratio u te poratne godine kad se, između ostalog, često financijski “krpao kraj s krajem” (ta cijena javnog prijevoda uz korištenje iskaznice poskupjelo je, kako se vidi, za 18 mjeseci, od srpnja 1992. do prosinca 1993., za 713%), a umijeće “kako doskočiti (takvoj) inflaciji” bilo je dovedeno do savršenstva.