Bistro “R” u Kostelskoj ulici

Bistro “R” bio je kvartovski kafić koji je između 1990. i 2025. okupljao stanovnike Naselja Prve hrvatske štedionice i okolnih ulica – pa i šire – među kojima je uživao kultni status.

U nekadašnjoj je obiteljskoj garaži na adresi Jakovljanska 1, ali s ulazom iz Kostelske ulice, vlasnik kuće Radoslav Cviljak otvorio je 1989. godine prodavaonicu kruha i peciva “Panini”. Međutim, već je 1990. u prostoru trgovine otvorio Bistro “R” kojeg je vodio do odlaska u mirovinu 1997. U lokalu je cijelo to vrijeme uz pipničarke Katicu i Đurđu radila njegova starija kćer Renata Bolić koja je odlaskom oca u mirovinu, preuzela brigu o bistrou i vodila ga sve do 2006., kada bistro u najam uzima dotadašnja konobarica Snježana Halambek. Nažalost, gospođa Snježana se razboljela i sve je teže uspjevala brinuti se o lokalu, a krajem ljeta 2025. je i preminula nakon čega je lokal zatvoren i biti će ponovo preuređen u garažu za obiteljske potrebe.

Taj je bistro predstavljao “dnevni boravak” građana iz okolnih ulica i bio je njihovo omiljeno mjesto sastanaka, mjesto susreta, smijeha, pjesme i zabave. Naravno, znalo je biti i nešto napetijih situacija, ovisno o tome tko je toga dana od stalnih gostiju ustao na lijevu nogu, kao što se to i inače dešava u velikim obiteljima . jer, gosti su bistroa bili baš poput velike obitelji. Badnjaci nisu mogli proći bez ogromnog lonca bakalara koji se kuhao u kući. Martinje se slavilo nekoliko godina zaredom, pa bi tom prilikom zasvirala živa glazba. Ni jedan fašnik nije prošao, a da se gosti nisu okupili maskirani. Znalo se točno tko što pije, tko voli koju pjesmu. Ako bi se na radiju začula pjesma “Idi i ne budi ljude”, pa kad bi krenuo refren:“Živi, živi, živi se…”, glazba se morala odvrnuti na najjače, jer je to bila omiljena pjesma dragog susjeda Rineka. Naravno, mnogi susjedi koji nisu dolazili u bistro, negodovali bi zbog malo glasnijeg smijeha ili glazbe. Joža, Vili, Profa, Jugo, Prpa, Goran, Ljiljanko, Mec, Slavek, John (koji je svaki dan putovao u “R” iz podsusedskog Dolja), Ruda, Žabica, Franjo, Vladek, Brada, Đuro, Štakor, Bumpo (skraćeno od “Bum posle …”) …..navraćali su svakodnevno na čašicu ragovora i smijeha. Ekipa se nije družila samo u bistrou, pa su često odlazili na izlete, a Joža, stravstveni ribič, kladio se da će za sat vremena upecati određen broj riba na Jarunu, pa je cijelo društvo išlo na pecanje. Po povratku su opet svi završili u “R”-u da počaste Jožu koji je dobio okladu. Za vrijeme Domovinskog rata, kad bi sirene označile opasnost, svak bi se sa svojom čašom uputio u podrum kuće i tamo bi se čekao zvuk prestanka opasnosti, kako bi se nastavilo s pričom uz čašicu u bistrou. U “R” su često dolazili književnici Milivoj Slaviček i Ivan Slamnig (koji je bio bratić prabake od renate i Katarine), kipar Lujo Lozica, glumci Boris Miholjević i Darko Janeš, pjevač Oliver Dragojević (koji je navraćao u posjet Lei Deklevi koja živi u susjedstvu i kojoj je mlađa kćer Katarina bila krsna kuma), novinar Goran Milić, violinist Goran Končar i mnoge druge osobe iz kulturnog života.

Krajem 80-ih u neposrednom je susjedstvu, zid do zida, u Kostelskoj 11 (u zgradi gdje je od cca 2015. radio restoran Šalša, a od 2023. restoran Bekal Marka Turkovića i Tvrtka Šakote) susjed, gospodin Dragec, otvorio dućan u kojem su se mogla kupiti pečena rebarca i bunceki. Zaposlenici “Tesle” su tada znali za vrijeme ručka kupiti rebarca i bunceke u dućanu pa onda doći u bistro i uz klopu, pivu i gemište provesti svoju pauzu za ručak.

Od zgoda vezanih uz bistro i njegovu najbližu okolicu članovi obitelji i susjedi pamte kako je jednog dana krajem 90-ih grupica klinaca iz susjedstva rano ujutro u obližnjem Parku Zvonka Špišića (tada često zvanom Zelenpark) otvorila kućicu u kojoj je bio vodovodni ventil pa su vodom napunili bazen koji se u to doba vodom punio tek za vatrogasnih vježbi i priredbi Centra za kulturu Trešnjevka.

Na kraju, i ne najmanje važno, osnivač bistroa Radoslav Cviljak bio je poznat i vrlo cijenjen ugostiteljski radnik koji je radio u mnoštvu vrlo poznatih gradskih restorana i hotela i u većini njih je bio šef restorana. Navest ćemo samo neke od njih: hoteli Esplanade, Palace i Panorama (gdje je bio direktor hrane i pića), Starogradski podrum, restaurant Kokot u Tomićevoj ulici, Stari Fijaker u Mesničkoj ulici, samoposlužni restoran Mosor na početku Jurišićeve ulice, kavane Corso i Splendid na Zrinjevcu, pizzerije Zadar na Cvjetnom placu. Uz sve to bio je i nastavnik više ugostiteljskih predmeta u Ugostiteljskoj školi, voditelj restorana Frankopan u Frankopanskoj ulici u kojem su radili učenici te škole te tehnolog za unaprjeđenje ugostiteljske ponude u ugostiteljskom poduzeću Lotrščak.

Radoslav Cviljak za šankom bistroa. [CV 2026.] 

Renata Bolić za šankom bistroa. [CV 2026.] 

Fašnik u bistrou “R” [CV 2026.] 

Kćeri Renate Bolić, Blanka i Tea, s Oliverom Dragojevićem u bistrou “R”. [CV 2026.] 

Preranim odlaskom Snježane, lokal je vlasnica Renata odlučila zatvoriti i vratiti prostoru prvotnu namjenu. Kaže se da zidovi “pamte”, a ako je doista tako, ovi se imaju čega sjećati . Smijeha, pjesme, poneke tuge i suze, divnih ljudi kojih više nema, vremena koje se vratiti neće.

Na pomoći pri pisanju ovog teksta zahvaljujemo se Katarini Cviljak, mlađoj kćeri prvotnog vlasnika lokala Radoslava Cviljka, te Blanki Bolić Hauptfeld, kćeri njezine sestre i slijedeće vlasnice lokala, Renate Bolić.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Kvartovska piva
• “Štacun” u Mokričkoj ulici – kvartovski kiosk kao srce kvarta
• Naselje Prve Hrvatske štedionice
• Krapinska ulica
• Trešnjevka iz ptičje perspektive (21): Neboder u Susedgradskoj 5
• Ericsson Nikola Tesla
• Stambena zgrada u Zorkovačkoj
• Park Zvonimira Špišića

Zanimljive poveznice:

• tekst na Wikipediji o Zvonku Špišiću
• tekst u Jutarnjem listu o otvorenju restorana Bekal 2023. godine