Ružičasta Trešnjevka
08. 12. 2013.Iako je nekad bila ‘crvena’- očito, sve blijedi.
Sasvim sam slučajno (a možda i ne) saznala za ovu web stranicu koja govori o Trešnjevki, uspomenama na njenu prošlost iliti povijest te o sadašnjosti koja se jako razlikuje od sretnih dana… kada je Bog hodao zemljom; neću imenovati te godine.
I tako isto slučajno ‘upalo mi je u oko’ kako se nitko od autora tekstova na toj stranici (još… op. ur.) nije sjetio trešnjevačke legende – šansonjera Zvonka Špišića. Nedavno sam gledala TV intervju vezano za „Chansonfest“ ovdje u Zagrebu, valjda je taj intervju i snimljen za tu priliku, a u njemu se pojavljuju Zvonko Špišić, Hrvoje Hegedušić i Arsen Dedić; zaista izabrani, vrsni majstori šansone. Ovaj put sam namjerno ispustila ženske pjevačke dive te vrste glazbe, o njima drugi put. Razgovor je snimljen u Špišićevu domu, to je očito, a ono što je mene potaklo da se primim ovog napisa jesu Zvonkove slike, slike koje je on kao pjevač, kompozitor i stihoklepec, naslikao.
Ono što me je jako začudilo jest da o tome nema, nego tek nekoliko riječi na internetu; slika gotovo i nema, a imao je 18 samostalnih izložbi i bezbroj zajedničkih. Po čijoj želji je sve to sakriveno oku gledatelja, ne znam.
Budući i sama ‘plovim’ vodama likovnog izričaja i glazbe kao najljepšeg Božjeg dara čovjeku, htjela bih da se i o ovome zna. Danas se rijetko sreće netko tko zna i može napisati dobre, iskrene stihove, još k tome stihove koji se rimuju onako kako to traže pravila njihovog pisanja. Istina, stihovi mogu biti i nabacane riječi, ali to je poezija u prozi koja nikada neće biti umjetnost ravna pravim stihovima u ritmu i rimi, jer to je teško napisati. Takve stihove je pisao Špišić, Trešnjevčan koji je skoro u dan, deset godina stariji od mene i Ribica je po horoskopu. Dakle, nije nikakvo čudo što je zaronio u glazbu, pjesništvo i slikarstvo. (Svatko polazi od sebe pa tako i ja, što zapravo uopće ne mora biti pravilo)
Ono malo od njegovih slika što se može naći izloženo javnosti i ‘prilijepiti’ uz ovaj napis prilažem u naslovnoj slici teksta… i ovdje:
I još samo jedan komentar na likovni izričaj Zvonka Špišića povodom izložbe slika „Cvjetovi dobra“: “Ovo što gledamo nije ni naiva ni zanatska rutina profesionalca, niti amaterska strast, to je naprosto preslikana glazba, rukopis skladatelja koji je želio i očito mogao više.” (Arsen Dedić o izložbi “Cvjetovi dobra”; VII 1993.).
(Lidija)
Vezani tekstovi:
Ostavi komentar