Savska cesta
Savska cesta predstavlja istočnu administrativnu granicu Trešnjevke. Iako se u svakodnevnom govoru smatra da je istočna granica Trešnjevke zapravo željeznička pruga, od samoga nastanka Trešnjevke je njena istočna granica bila na Savskoj cesti koja Trešnjevku dijeli od Trnja, još jednog često zanemarivanog zagrebačkog kvarta koji je tokom njegove povijesti bio naseljen uglavnom siromašnim građanima.
Na mjestu današnjeg Savskog mosta je odavna bio riječni gaz na kojem su putnici prelazili rijeku, a prvi pontonski most preko Save je postavljen nizvodno, na Trnju, 1764. godine. Nešto kasnije, 1783., car Josip II donosi odluku o gradnji mosta preko Save. Savska cesta, koja je nekad bila tek kolski put, gradnjom mosta dobiva na važnosti i utvrđuje se njena pravocrtna trasa s namjerom najkraće veze između centra Zagreba s mostom.
Krajnje toška Savske ceste – okretište tramvaja na Savskom mostu [GP 2013.]
Drveni most izgrađen 1783. godine četiri je puta obnavljan da bi 1892. umjesto njega bio izgrađen most željezne konstrukcije spajane zakovicama i s kolnikom od drvenih greda. Poslije je drvo zamijenjeno pločama betona i asfaltom, ali ni to nije odolilo opterećenju povećanog prometa. Sredinom 30-ih godina most je stoga razmontiran i prenesen nizvodno do Jakuševca da bi se na njegovom mjestu i na istim stupovima sagradio novi most spajan tada naprednom tehnologijom zavarivanja. Služio je svrsi sve do izgradnje paralelnog Jadranskog mosta 80-ih kada je, zbog dotrajalosti konstrukcije kolnika i nedovoljne sigurnosti za automobilski promet, prenamijenjem u današnji pješačko-biciklistički Savski most.
Pješačko-biciklistički Savski most u vrijeme “visoke vode” Save [GP 2016.]
Preneseni Jakuševački most, poznat kao Crveni most, bio je godinama služio na prometnom pravcu Turopolje – Sajmište. No sredinom 70-ih nakon izgradnje paralelnog Mosta Mladosti te zbog svoje dotrajalosti taj je most prometno napušten i potpuno zapušten da bi neslavno završio rušenjem u bujici Save 1990. godine.
Sa sve većim prometom po Savskoj cesti uz nju se razvija i gradsko predgrađe pod nazivom Predgrad Sava. Za razliku od nedalekog sela Horvati koje je još dugi niz godina zadržalo seoski karakter, Predgrad Sava je bilo urbanizirano predgrađe s mnoštvom urbanih sadržaja – obrtničkim radionicama i kasnije prvim gradskim tvornicama, gostionicama i pratećim nastambama za radnike koji su radili u tim objektima.
Davno napuštena “Tvornica dugmadi Zagreb” – bivše “Jugodugme” [GP 2013]
Popis radionica i tvornica koje su tokom vremena djelovale u Savskoj cesti je vrlo dugačak i bit će tokom vremena dodavan ovome tekstu. Za sada, evo nekih:
- Tvornica šibica Pulsera i Mozesa, radila je od 1877. do 1890. na adresi Savska 137-139 gdje se još i sad mogu vidjeti dotrajala kućice između Slavonske avenije i Prisavlja
- Strojevna kartonaža Schmidt & Hudetz, Savska 28, od 1898.
- Sava, tvornica sapuna i kemijskih proizvoda, Savska 76
Na adresama Savska 179 i Savska 206 bile su poznate gostionice na prijelazu s 19. u 20. stoljeće, a od 1877. do 1960. je na današnjem uglu Savske i Ulice grada Vukovara bila ženska kaznionica (u doba Drugog svjetskog rata ustaški zatvor), a nakon rušenja je izgrađena poznata okrugla zgrada Slovenijalesa u kojoj je danas nekoliko trgovina.
Kao zanimljivost valja spomenuti da je Savskom cestom od samog osnutka zagrebačkog tramvaja 1891. vozio tramvaj, prvo konjski, a zatim i električni te da je i prva remiza (spremište tramvaja) bila baš na Savskoj cesti.
Tehnički muzej u zgradi bivšeg tramvajskog spremišta na Savskoj cesti [GP 2012.]
(Vanja)
Vezani tekstovi:
- Prometni pravci Trešnjevke
- Kupalište na Savi – kak su se kupali naši stari
- Tramvaj na Trešnjevci
- Željeznica i Trešnjevka
- Budućnost Trešnjevke
Ostavi komentar