Samoborček

Samoborček je lokalna uskotračna željeznica koja je između 1901. i 1979. prometovala na relaciji između Zagreba i Samobora te kasnije i Bregane.

Evo nekoliko značajnijih datuma i podataka iz povijesti “Samoborčeka:

• 01.11.1884.: Zalaganjem poduzetnog samoborskog gradonačelnika Ljudevita Šmidhena sagrađen je Podsusedski most preko Save (tada s drvenom konstrukcijom), preduvjet za bolju komunikaciju Zagreba i Samobora i izgradnju pruge.
• oko 1895.: pomišlja se na uvođenje konjskog tramvaja na relaciji Samobor-Podsused, dozvolu za predradnje dobiva poduzetnik Raoul Pierre Alexandre Gautier (inače osnivač zagrebačkog tramvaja)
• nakon 1895.: Gautier prenosi prava na samoborskog veleposjednika Gerharda Leppela koji osniva dioničko društvo i dobiva “dozvolnu ispravu” za “uzkotračnu parovoznu vicinalnu” željeznicu.
• 16.01.1901.: Željeznica je puštena u redovni pogon. Njezina namjena je bila pretežno za prijevoz tereta (zbog toga su i zagrebački i samoborski kolodvor bili dosta udaljeni od središta mjesta), zagrebački Samoborski kolodvor je u to doba bio u zgradi u kojoj je danas pivnica “Medvedgrad”, a bio je povezan, zbog mogućnosti pretovara tereta, spojnim teretnim kolosijekom sa Zapadnim kolodvorom (tragovi su vidljivi i danas). Brzina vožnje je bila 15-20 km/h, a ljeti su se putnici prevozili u otvorenim vagonima (dio te atmosfere vidljiv je i u poznatome filmu “Tko pjeva, zlo ne misli”). Širina kolosijeka je bila 760 mm (za razliku od normalnog željezničkog kolosijeka širine 1435 mm).
• 1945.: Samoborček prelazi u vlasništvo Jugoslavenskih državnih željeznica (vidi zapisnik sačinjen za preuzimanja u dijelu sa fotkama!)
• 01.07.1950.: Samoborska željeznica je predana na upravljanje gradu Zagrebu i preimenovana je u “Gradsku željeznicu” (u siječnju 1951. to je učinjeno i za druge dvije slične željeznice, “pionirske”, za Štefanovec i Markuševečku Trnavu).
• 1951.: Pruga je produžena do Bregane, sa završetkom kod tadašnjeg Vojno-remontnog zavoda (kasnije nazvanog “Vladimir Bakarić”) koji se sad nalazi na slovenskom zemljištu (pretvoren u poduzetničku zonu), tik iza “malog” graničnog prijelaza Bregana, a uvedeni su i dizelski vlakovi
• 29.04.1959.: Uvedeni su suvremeni dizelski putnički vlakovi sagrađeni od aluminija, poznati pod imenom “Srebrne strijele” (ukupno su sagrađena tri takva vlaka, uz dodatni šinobus koji je sagrađen 1965., brzina im je bila do 50 km/h)
• 1962. : Podignuta nova zgrada kolodvora u Zagrebu, bliže centru i tramvajskom stajalištu u Jagićevoj. Stanice na trasi su slijedeće: Zagreb Samoborski kolodvor, Selska cesta, Kustošija, Vrapče, Vrapče bolnica, Stenjevec, Stenjevec gornji, Goljak, Susedgrad, Bestovje, Orešje, Strmec, Nedelja, Domaslovec, Samobor, Samobor kupalište, Lug, Bregana stajalište. Bregana tvornica.
• 1970.: Zabilježen veliki pad količina prevezene robe u teretnom prometu (više od 50%) zbog sve većeg udjela kamionskog prijevoza, a isto tako opada i putnički promet zbog prelaska putnika na autobuse “Samobortransa”
• prosinac 1979.: Udruživanje “Samobortransa” i ZET-a, a pogon Gradske željeznice se obustavio
• 31.12.1979. u 20:40 je sa zagrebačkog Samoborskog kolodvora krenuo posljednji vlak prema Samoboru

Samoborček zauzima posebno mjesto u srcima mnogih Zagrepčana i stanovnika Trešnjevke. Vožnja njima nije bila osobito brza niti udobna, no baš zato, zbog posebne atmosfere koja je obavijala taj vlak i činjenice da je za mnoge Trešnjevčane vlak bio dio susjedstva on je bio prihvaćen kao sastavni dio tog radničkog kvarta.

Trasa je prolazila od kolodvora (u Adžijinoj ulici) preko Nove ceste, južno od sadašnje Toplane, preko Selske ceste (gdje je i sada vidljiva kućica prometnika odnosno nadstrešnica čekaonice), kroz naselje sjekući Stubičku, Klanječku i Zagorsku ulicu te je nakon toga vodila paralelno s prugom normalnog kolosijeka prema Podsusedu.

Doba “Srebrnih strijela”

Prijelaz preko Podsusedskog mosta; Snimio Emil Bakal u 60-ima; Preneseno s Foruma Kluba ljubitelja željeznica

Vozni redovi

Red vožnje iz 1938. godine; Preneseno s Foruma Kluba ljubitelja željeznica

Snimka stanja “Samoborčeka” poslije II. svjetskog rata
[Naravno, kratica S.F. – S.N. na kraju zapisnika znači “Smrt fašizmu – sloboda narodu!”]

Trasa na području Trešnjevke je trenutno uglavnom slobodna (osim na dijelu između Nove ceste i Trakošćanske ulice gdje ju je zauzela Auto praonica) i postoje inicijative da se ona pretvori u pješačko-biciklističku stazu kojom bi se stanovnicima Trešnjevke dao na raspolaganje vrlo lijep pravac za šetnje i biciklistički promet, s mogućnošću uklapanja i u gradsku mrežu biciklističkih staza (u izgradnji) kojoj nedostaju veze u smjeru istok-zapad.

Nekadašnji koridor “Samoborčeka” uz Munjarski put kao šetnica (s ostacima izvornih pragova)

• Knjiga izdana povodom izložbe u zagrebačkom Tehničkom muzeju i Muzeju grada Samobora 1985/1986. godine
• Tema na željezničkom forumu o “Samoborčeku” uz mnogo dobrih fotki i podataka, te još jedna slična tema.
• “Samoborski list” iz 1913. godine sa tekućim voznim redom “Samoborčeka” (vidjeti kratku vijest na sredini 3. stranice desno)

Većina informacija sakupljenih na ovoj stranici je preuzeta s Foruma Kluba ljubitelja željeznica (www.zeljeznice.net/forum) te ZET-ova monografija izdana povodom 110-godišnjice ZET-a izdana 2001. godine u kojoj je nešto manje informacija, ali su zato vrlo pregledno izložene.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Stari “Samoborski kolodvor” (danas pivnica “Medvedgrad”) – (1901-1962)
• Novi “Samoborski kolodvor” (danas objekt s dva ugostiteljska lokala) – (1962.-1979.)

Zanimljive poveznice:

• Tekst na blogu Nepoznati Zagreb: Samoborček sada
• Tekst na blogu Nepoznati Zagreb: Samoborček u budućnosti
• Tekst na blogu Nepoznati Zagreb: Pale su prve klape dokumentarca o Samoborčeku
• Stručni rad “Gradska željeznica Zagreb – Samobor – Bregana” autora prof.dr.sc. Antuna Stipetića i dipl.ing. Petre Nosal