Grafit potpore (i osporavanja) klubu “Elektra-Šparta” [GP 2016.]
NK Šparta-Elektra (NK Šparta)
NK Šparta-Elektra je najstariji zagrebački nogometni klub s kontinuiranim djelovanjem. Klub je osnovan 1913. godine (po nekim izvorima 1912.) i natjecao se u raznim ligama na gradskoj razini. Najveći mu je uspjeh bilo sudjelovanje u kvalifikacijama za prvu saveznu ligu u godini 1936/1937. Klub se trenutno natječe u Četvrtoj zagrebačkoj ligi.
Klub je od osnivanja do 1931. igrao na igralištu na gradskom sajmištu (kod Martićeve ulice) da bi se 1931. preselili na novoizgrađeno igralište kod Gradske električne centrale koje je drugo najstarije nogometno igralište na Trešnjevci (nakon stadiona u Kranjčevićevoj ulici). Godine 1947. godine se to igralište dodijeljuje NK Metalac, a NK Šparta se seli na stadion u Vrapču. Godine 1986. klub je bio primoran ponovo mijenjati domaće igralište i slijedećih godina koristi igralište NK Podsused sve do nepoznate godine (nakon 1998.) kada se klub seli na igralište na Pongračevom pored potoka Črnomerca.
![Igralište NK "Končar" danas kao igralište NK "Šparta-Elektra" [NN]](https://mapiranjetresnjevke.com/wp-content/uploads/2013/09/f.jpg)
![Igralište NK "Šparta-Elektra" uz potok Črnomerec [GP 2014.]](https://mapiranjetresnjevke.com/wp-content/uploads/2014/01/IMG_2279-70.jpg)
![Igralište NK "Šparta Elektra" uz potok Črnomerec i Fallerovo šetalište [GP 2016.]](https://mapiranjetresnjevke.com/wp-content/uploads/2016/02/GDSCN4840-70.jpg)
(Vanja)
Vezani tekstovi:
Zanimljive poveznice:
Fallerovo šetalište
Ak hočete znati kak smo nekad navijali za Špartu pročitajte knjigu “Himalaja, tres, tres, Trešnjevka”. Možete ju nači v knjižnici Tina Ujevića v Vukovarskoj, pokraj Placa.
He he – “Himalaja, tres, tres, Trešnjevka…” odzvanjalo je na “ORA Sava ’66”… za one koji su bili dijelom toga vremena.
To je bilo na Špartinom igralištu kraj Samoborske pruge di je sad onaj hotel Panorama. Špartin igrač, desno krilo, je imal jako dobar for i zaletel se za loptom. Al, kaj je bilo. Onih šezdesetih godina prošlog stolča igrači nisu imali ispod dresa niš ( a ne kak ovi današnji manekeni), pa su mu v trku ispala jaja i lupala po nogama, sim-tam. A njemu je bilo žal pustit loptu. Mi smo se svi previjali od smeha. Tak se nekad igralo. Z srcem ( i jajima) a ne za nofce!