Gradski vodovod

Dobrotom gosp. Milana Vasića prenosimo:

Da nešto naučimo: Za svotu od 290.713 forinti i 57 novčića, Zagreb je 7. srpnja 1878. dobio Gradski vodovod. Uz taktove limene glazbe na Jelačićevu trgu svečano su puštena u zrak dva velika i desetak manjih vodoskoka, „a što je izazvalo pravu buru oduševljenja znatnog broja okupljenih Zagrepčana”. Zagreb je u to vrijeme imao oko 30.000 stanovnika.
„Vodovod predan je javnoj porabi 7. srpnja 1878. svečanim načinom. Grad Zagreb providja se vodom podzemnicom, koja se crpi parnim strojem iz zdenca izkopana kraj strojarnice. Zdenac udaljen je 2.400 mtr. od Save, a 700 mtr. od obronka brežuljka Zagrebačke gore. Vodovod tako je uredjen, da se sve kuće do najvišega kata mogu providiti vodom. Radi k tomu potrebitoga većega tlaka namješten je vodovodni reservoir u Jurjevskoj ulici br. 35 kraj crkvice sv. Jurja 72 metra nad ništicom vodomjera na Savskom mostu. Voda crpljena strojem iz zdenca širi se cievnom mrežom po svih ulicah, a što se nepotroši u času, to se izlieva u reservoir, u kojem se skuplja kao zaliha za ono vrieme, kada strojevi nerade.
Zdenac ima promjer od 5,6 metara, a obiluje tolikom vodom, da ju strojevi do kraja izcrpiti nemogu. Strojevi namješteni su tri, koji za 24 sata mogu dignuti 100.000 hkt. vode.

Vodovodna pristojba plaća se po veličini stanova, a udešena je tako, da jedinična ciena raste s veličinom stana. Prema tomu plaćaju imućniji veću pristojbu, a siromašniji manju. Ova primjerice iznosi mjesečno za stan jedne sobe 15 nvč., a za veliki stan (8 soba) 37.25 nvč. po sobi.”
Vodomjeri su postavljeni tek 1912. godine…