Gostionica Jablanica
U doba prije televizije i interneta su gostionice (uz krčme, buffete …) imale još veći značaj nego što ih imaju danas: to nisu bila samo mjesta gdje se došlo nešto pojesti ili, češće, popiti, povremeno popričati s prijateljima, već su to bila jedina okupljališta u tadašnjim prigradskim kvartovima. Uz tu neslužbenu društvenu funkciju, gostionice su vrlo često imale i poneku službenu ulogu: bila su to glasačka mjesta, ispred njih su bile autobusne stanice, uz njih su se lijepili oglasi, tko što prodaje, tko je umro i slično…
Kao i sve ostalo u životu grada i kvarta, i gostionice dolaze i odlaze, mijenjaju se imena, vlasnici… i povremeno se nekoj od njih izgubi trag. Ovaj će vas tekst pokušati podsjetiti na gostionicu koja se nalazila na Selskoj cesti 165, na uglu s Grobničkom ulicom, u kući u kojoj je posljednjih godina jedna od službi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
Danas tek izblijedjeli natpis na fasadi kazuje da je tu nekad bila gostionica, a poveći betonirani prostor u dvorištu odaje da je vrlo vjerojatno imala bašču. Pogled u stare telefonske imenike nam kazuje da je 1946/1947. tamo bila gostionica vlasnika Šime Dodiga, krajem 50-ih su, prema sjećanju jednog od stanovnika Pongračeva (Penzić), gostionicu zvali Koreja, dok je u 70-ima i 80-ima tamo bila gostionica Jablanica.
Znate li možda nešto više o ovoj gostionici? Imate li koju staru fotografiju ili neku zanimljivu priču vezanu uz nju koju biste nam mogli ispričati?
Javite se!
(Vanja)
Vezani tekstovi:
- Gostionica Dvije lipe
- Gostionica Dva potoka
- Mrzla piva
- Prečko – roštiljska prijestolnica Zagreba?
- Pizzerije Trešnjevke
- Kineski restorani Trešnjevke
- Slastičarnice Trešnjevke
Lennart Puksec ta gostionica Jablnica, sada Caritas, je popularno zvana KOREJA naime prica ide dalje jer navodno u ranim 60-tim pa i u 70-tim je bila vrtna terasa sa zivom muzikom te je svaku vecer bila tucnjava lokalni decki protiv nekoga , nebitno
gostionica je poznata u kvartu jer je u nju svracao Tin Ujevic koji je zivio na drugom uglu Selaka 116 iza sadasnjeg vatrogasnog doma
Zivio sam dvije ulice dalje u kraljevičkoj..u jablanicu su me moji pokojni deda i baka sredinom osmadesetih znali voditi na večere jer se tamo pekao dobar roštilj…subotom navečer je bila svirka uživo, a znao se igrati i bingo 🙂 puno prije marija sedmaka i fufica na tv-u 🙂 ljudi su se sredili i dolazili tamo na zabavu, druzenje i ples…a mi klinci smo uzivali u čevapima…ah lijepa sjećanja na dobru staru trešnjevku kakva je bila nekad
Iako je sluzbeni naziv bio “Gostionica Jablanica”,nakon izbijanja rata u Koreji pocetkom pedesetih,bas zbog cestih tucnjava uzrokovanih alkoholom ali i dokazivanja tko je veci “stemer” prozvana je KOREJA i taj naziv se udomacio tako da nitko vise nije isao na cugu u Jablanicu nego u Koreju.
Zanimljivo je da je jedan od konobara,gospodin Jakob/ili Jakov/ bio otac desetorici sinova i tom desetom je prema ondasnjim obicajima “kum” bio ondasnji Predsjednik Tito.
Tu sam znao ici jesti dok sam radio preko puta u telefonskoj centrali AXE-10 Trešnjevka 3. Sjecam se opskurnog interijera i teta koje su nosile jelo.
Da 80desetih sam radio u toj Resuraciji i zaradio prve plaće svojim dolaskom u Zagreb.
Odostraga je bila bašča i naveče je igrala tombola.
Sjećam se radnih kolega i koleginica..Konobari su bili Željko Tolo i Ivica,za šankom radila gospođa Đurđica i još jedna gospođa..Iz kuhinje se sjećam gospođa Šimica dolazila je iz Bosne.