Knjižnice Trešnjevke
Nakon drugog svjetskog rata započet je život trešnjevačke knjižnice – 1947. godine je otvorena čitaonica u Ozaljskoj ulici, u polupodrumskim prostorijama jedne niske zgrade koja više ne postoji između Sokolgradske i Dobojske ulice. Čitaonica je bila snabdjevena isključivo dnevnim novinama, tjednicima Globus, Arena i Vjesnik u srijedu, dječjim izdanjima Plavi vjesnik i Politikin zabavnik te nekim mjesečnim izdanjima.
Uz čitaonicu u Ozaljskoj je 1947. otvoren i odjel posuđivanja knjiga u Rudešu. Nakon toga je knjižnica djelovala u Novoj cesti, u zgradi crvene fasade nedaleko raskršća sa Tratinskom, da bi 1991. godine bila preseljena u sadašnji prostor u Ulici grada Vukovara. Sadašnje ime knjižnice je Tin Ujević.
U međuvremenu su otvoreni i područni odjeli:
- Knežija (Albaharijeva ulica)
- Ljubljanica (ugao Ljubljanice i Dinarske ulice)
- Voltino (Ulica Krešimira Golika) – ponovo otvorena nakon renoviranja 20.02.1980.
- Prečko (Ulica Slavenskoga), otvorena 20.11.1978.
- Staglišće (Horvaćanska cesta)
Vezani tekstovi:
Zanimljive poveznice:
Albaharijeva ulica
Ulica Dragutina Golika
Dinarska ulica
Hrgovići / Prosenikova ulica
Slavenskoga ulica
Knjižnica nikad nije djelovala u prostoru na uglu Nove ceste i Tratinske, već u prvoj zgradi do ugla koja i danas postoji ( zgrada sa crvenom fasadom u Novoj cesti. Drugo čitaonica je bila 50 tih godina ne u Tratinskoj već u Ozaljskoj ulici u polu podrumskim prostorijama jedne niske odulje zgrade između Sokolgradske i Dobojske ul. Te zgrade više nema a zmjenio ju je novo sagrađen stambeni blok. Čitaonica je bila isključivo snabdjevena dnevni novinama, tjednicima Globus, Arena, i Vjesnik u srijedu te dječjim izdanjima Plavi vjesnik i Politikin zabavnik , te nekim mjesečnim izdanjima. Od područnih odjela zaboravili ste onaj na Ljubljanici, na uglu Ljubljanice i Dinarske ul.
Hvala, Penzić, na nadopunama, uvrstili smo ih u naš tekst!
Mi, dečki iz Dobojske, Ostrovičke, Bočačke i drugih obližnjih ulica smo zalazili v čitaonicu v Ozaljskoj. Tam smo često viđali pjesnika Milivoja Slavičeka (čije pesmo onda nismo znali). Znate onu pesmu “Moj pas i ja” koju tak divno peva naš Zvonko Špišič. Potražite na Youtube. Nebu vam krivo!