10. 10. 2019.

“Polupani lončići”

“Polupani lončići” Akcija “Polupani lončići”, ograda na stubama kod Zvonigradske ulice. [VR 2019.]

U jesen 2019. na nekoliko trešnjevačkih lokacija pojavili su se emajlirani lončići, rajnglice, poklopčići … baš onakvi kakvi su se nekad upotrebljavali u svakoj kući u kvartovima predgrađa poput Trešnjevke. Takvi su lončići uvijek bili simbol domaće kuhinje, tople kućne atmosfere, finih jela ….. ali, zbog svoje su se “osjetljivosti” često i ulubljivali, okrhnuli, nabili …. a time su i ušli u žargon djece iz predgrađa. Prisjetimo se značenja fraze “Polupani lončići”!

 

Svi još vrlo dobro pamtimo igru skrivača u kojoj smo se skrivali po nekim poznatim i manje poznatim kvartovskim kutevima; jedan je žmirio kraj pika, ostali bi se razmiljeli zrakasto na sve strane. I dok bi dotični nabrojio do sto i okrenuo se, najednom nikog više nije bilo za vidjeti. Tek tada kreće avantura; treba širom otvoriti oči, načuliti uši, okretat se kojekuda, jer ako se dobro ne gleda, svi sakriveni vrlo će brzo potajice, provlačeći se van dosega pogleda, dotrčati do pika vičući: Pik spas za mene!

Napetost raste te onaj koji žmiri ponekad, u želji da nekom drugom prebaci svoju ulogu, nastoji što prije otkriti prvog, zaletiti se do pika i viknuti: Pik spas za (recimo) Peru! A dalje je lako…no, ako krivo vidi, krivo procijeni i vikne krivo ime…igri je kraj. To je faza POLUPANIH LONČIĆA. Igra se prekida, kreće se ispočetka, kao svojevrsno resetiranje. I u toj igri taj je prekid sasvim prihvatljiv, uobičajen. Postoji u pravilima sporazum da se ta igra „pobriše“ kao da je nikad nije bilo i kreće se ispočetka.

Ono što je karakteristično baš za svaku igru, to su unaprijed dogovorena pravila. Ista za sve. Ona se ne mogu mijenjati tijekom igre…u nekim ih igrama ima više, u nekima manje, ali do cilja se ne može ako se ne poštuju.

Postoji li još koja igra u kojoj dolazimo do faze „polupanih lončića“, kada se radi neke pogreške igrača, krene ispočetka? Možda i postoji.

U Životu nas često neke situacije podsjećaju na igru. Ponekad znamo reći: Ovaj se igra s našim živcima...ili: Nemoj se igrat sa životom; ili-Nisam ja tvoja igračka.  Obično su to situacije kada se krše pravila; nekog sporazuma, dogovora, neke veze.  Nekad nas i političke odluke dovode u situaciju, za koju nam se čini da se netko igra našim životima. Taj „netko“, kreator igre, smislio je pravila sam, a na nama je da se njima povinujemo.  I uzalud nam „gunđanje“ tijekom igre, pravila nekako nisu ista za sve…i mi bismo najradije povikali: Polupani lončići! Hajdemo ispočetka, pravila nisu ista za sve…ali, ne ide to baš tako…i tada se osjećamo kao da nam se otkrhnuo emajl i ostala je vječna ogrebotina u boji tog lonca kroz koju postepeno probija hrđa.

No imaju lončići i onu drugu, doslovnu stranu; kada čujemo zvuk lupkanja poklopaca ili vidimo njihovu intenzivno crvenu ili lonacplavu boju, kada provire iz nekog vrta sa posađenim cvijećem..prebaci nas to direktno u prošlost; u kuhinju bake ili mame (a može i nekog dide što nam je mazao mast na kruh), pa nam donese usput i neki skoro zaboravljeni miris..pamtimo  zvuk, sliku…nekog perioda kada smo bili sretni i zaigrani, jureći doma u sumrak nakon igre skrivača (zadnja igra je bila baš Polupani lončići..), na dvije šnite kruha sa masti (netko bi ju šećerio a netko solio).I Fedor Kritovac, vjerni istraživač Grada i naše Trešnjevke u svojoj knjizi Otkrivanje grada, pita se; što se to kuha u tom (gradskom) loncu? Kuha se, kuha… juha naših sjećanja…a kad se sa srcem kuha, kuha se sjećanja juha.

Zainteresirana prolaznica čita priloženi tekst uz akciju
Zainteresirana prolaznica čita priloženi tekst uz akciju “Polupani lončići”, ograda na stubama kod Sokolgradske ulice. [VR 2019.]

Zbirka lončića i poklopčića pred početak akcije
Zbirka lončića i poklopčića pred početak akcije “Polupani lončići”. [SMK 2019.]

Ova je akcija “Mapiranja Trešnjevke” zamišljena kao još jedan pogled u prošlost Trešnjevke i drugih zagrebačkih prigradskih kvartova, prošlost u kojoj su se izmjenjivali idilični momenti neobuzdane dječje igre, zajedništva i obiteljske topline sa trenucima teškog, nekad i surovog života, susreta sa životnim teškoćama, neimaštinom …. Život današnjice i grada je otuđio njegove stanovnike, sve je manje trenutaka zajedništva i topline, a i teški trenuci se sve češće odvijaju u osami stanova i pojedinačnih života, bez učešća šire obitelji, susjeda, rođaka i prijatelja. Kroz ovu akciju vas želimo podsjetiti na važnost druženja, uz koje su lijepi životni trenuci veseliji, a tužne je lakše preboljeti … i, prije svega, važnost igre kao životnog oduška, kao elementa prepuštanja onom dijelu naše ličnosti koji stremi slobodi i kreativnom izražavanju. (shodno tome je početak ove akcije usaglašen sa 2. Jane’s Walk seminarom pod nazivom “Zaigraj se sad, otkrij grad!”)

Akcija
Akcija”Polupani lončići”, ograda na stubama pothodnika ispod Zagrebačke avenije kod Omiške ulice. [VR 2019.]

Prilažemo popis svih “okićenih” lokacija:

  • Park u Naselju Prve hrvatske štedionice (kod Zorkovačke ulice)
  • Stube na izlasku Mokričke ulice na Ozaljsku (kod lokala Karibu kaaawa)
  • Stube na prolazu između Čapljinske ulice i Počiteljske/Bobovačke
  • Stube na pothodniku ispod Zagrebačke avenije, između Dužica i Omiške ulice
  • Stube na izlasku Počiteljske ulice na Zagrebačku aveniju
  • Stube na izlasku Sokolgradske ulice na Zagrebačku aveniju
  • Stube na izlasku Zvonigradske ulice na Zagrebačku aveniju

Vezani tekstovi:

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )