Pogled s vrha Vjesnikova nebodera na Trešnjevku; iz izvanrednog broja “Zagrebačke panorame”, 1964.

Poplava 1964.

Poplava u jesen 1964. godine, kada su se vode Save od 25. do 27.10.1964. na više mjesta prelile preko nasipa na područje tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec (danas Novi Zagreb), najveća je prirodna katastrofa koja je ikad snašla Trešnjevku. Više od pola Trešnjevke je bilo pod vodom – tek su sjeverni dijelovi Stare Trešnjevke (sjeverno od Ozaljske i zapadno od Trakošćanske), Pongračevo, Ciglenica i područje današnjeg Voltinog naselja ostali izvan domašaja vodene stihije.

Vodostaj Save je 26.10.1964. u 8 sati ujutro iznosio +514 cm što je bilo za gotovo pola metra više od do tada najviše izmjerene vode za također velike poplave 1933. godine kada je on iznosio +470 cm. Prema procjenama, te 1964. godine u sekundi je protjecalo Savom 4400 m3 vode dok je dotadašnji proračun kao maksimalni protok uzimao 3200 m3 vode. Vodeno “more” koje je tom prilikom nastalo bilo je dugačko 14 km, a na njegovom najširem mjestu (točno oko središta Trešnjevke!) bilo je široko 4 km. Poplava je uz ogromnu materijalnu štetu odnijela i 17 ljudskih života. Od tih 17 poginulih čak ih je 13 bilo s Trešnjevke: Katarina Hojnik (65) iz Prozorske 5, Matija Goršak (80) i Jakov Korošec (70) iz Drenovačke 30, Terezija Jušić (56) i Mato Jušić (57) iz Bobovačke 7, Maks Sterle (84) i Marija Sterle (76) iz Višegradske 9, Martin Bobovac (62) iz Višegradske 15, Josip Vukovina (oko 80) iz Savske 124, Slobodan Rašuo (16) iz Omiške 2, Marija Kovač (77) iz Knežije 27, Ivan Šimunić (66) iz Knežije 29 te Anka Rogić (67) iz Knežije 48.

Poplava 1964. – Evakuacija

Razloga za tako visok vodostaj bilo je više – od nepovoljnog rasporeda padavina uzduž sliva rijeke Save, od njenog izvora pa nadalje, pa do regulacije korita pritoka Save, rijeka Krke, Sutle i Krapine, koja je pridonijela da veliki volumen vode vrlo brzo dođe do Save. Nasipi su prvo popustili na području Podsuseda (sa samoborske strane) i kod Jankomirskog mosta, aktivirale su se i podzemne vode, a zatim je uz rast vode došlo do pucanja nasipa kod Veslačke ulice između cestovnog i željezničkog mosta i prelijevanja nasipa između cestovnog mosta i ušća potoka Črnomerca otkuda se voda prelila po cijelom području Trešnjevke.

Skica poplavljenog područja; iz izvanrednog broja “Zagrebačke panorame”, 1964.

Posljedice poplave su bile nevjerojatne – oko 40 000 građana je trebalo napustiti svoje domove, poplavljeno je bilo oko 15 000 stambenih zgrada (od toga oko 300 višekatnica) i preko 3000 gospodarskih zgrada. Nakon povlačenja vode oko 10 000 stambenih jedinica je bilo potpuno neupotrebljivo za stanovanje, dok je njih cca 35 000 bilo više ili manje oštećeno. U većoj ili manjoj mjeri oštećeno je bilo 120 poduzeća. Oko 13 000 učenika i studenata je ostalo bez svojih školskih i studentskih prostora. Uništeno je oko 65 % opreme i materijala građevinske industrije grada Zagreba. Poplavljeno je oko 350 kilometara cesta, tadašnji Autoput je oštećen u dužini od dva kilometra, oštećena ili uništena je bila i 81 transformatorska stanica… Ukupna šteta procijenjena je na preko 100 milijardi tadašnjih dinara.

Poplava 1964. – Područje Željezničkog rasadnika i Studentskog doma “Šara”

Nakon poplave inspekcija je vršila pregled kuća i stanova, oni koji su bili procijenjeni kao pogodni za stanovanje nakon sušenja i popravaka bili su na fasadi označavani ‘X’-om žute boje, a objekti koji su morali biti srušeni označavani su crvenom bojom – neke od tih (žutih) oznaka vidljive su i do današnjeg dana.

Žuta oznaka Komisije za utvrđivanje oštećenja kuća poslije poplave 1964. godine u Ogrizovićevoj ulici

Poslije izvršenog pregleda trebalo je prema planu izgraditi novih 10 000 stanova za smještaj onih koji su u poplavi ostali bez svojeg kućnog praga. Prvi projekti su predviđali slijedeće lokacije: Dubrava 7000 stanova (tada je rođeno naselje Retkovec), Volovčica 500, Botinec 1500 (još jedno naselje koje je nastalo zbog poplave!) i Gajnice 1000 stanova. Na području Trešnjevke nije bilo puno nove izgradnje, no zgrade koje su u Prečkom građene za smještaj studenata (Dobronićeva i Lhotkina ulica) prenamijenjene su za smještaj obitelji stradalih u poplavi.

Tokom godina koje su dolazile gradski sustav obrane protiv poplava je doživio velike izmjene – 1971. dovršen je odteretni kanal Sava-Odra koji se aktivira kada nivo vode u Savi kod Jankomira prijeđe određenu granicu, preuzima ju i odvodi u slabo nastanjeno područje istočno od Velike Gorice. Povišeni su i nasipi, a ugrađena je i dodatna zaštita od povratnih voda na ušću potoka Vrapčaka u Savu.

Kao mjera opreza, pogotovo nakon rekordnih kiša u srpnju 1989. kada su se sljemenski potoci istočnog dijela grada izlili iz korita uzrokujući veliku štetu i čak ljudske žrtve, grade se i vodne retencije (potočne brane za akumulaciju “velikih voda”) na svim gradskim potocima. Obzirom na ravničarski karakter Trešnjevke, na njenom području se ne nalazi niti jedna retencija, već su one smještene bliže izvorima, u brdskome dijelu grada.

(Vanja)

Literatura:

• Tekst “OBLJETNICA KATASTROFE – Nabujala Sava prije 60 godina potopila je trećinu Zagreba” (autor: Marijan Lipovac) objavljen na web portalu Hrvatska povijest

Vezani tekstovi:

• Oznake nakon poplave 1964. godine
• Potoci Trešnjevke

Zanimljive poveznice:

• dokumentarni film “Poplava” (autor: Bogdan Žižić) snimljen u produkciji Zagreb-filma 1964. godine
• Pregledni tekst o poplavama u Zagrebu
• Sustav odvodnje grada Zagreba (PDF-dokument)