Zid Zapadnog kolodvora prema Magazinskoj cesti [VR 2015.]

Najdulji trešnjevački zid: Južna strana Zapadnog kolodvora

Cijelu sjevernu granicu Trešnjevke čini željeznička pruga. Ona na tom dijelu nije izdignuta iznad zemlje kao što je to slučaj s prugom u smjeru Karlovca i Siska koja stvara fizičku barijeru istočno od središnje Trešnjevke. Svejedno, ona čini teško prolazno područje koje ometa komunikaciju između Trešnjevke i Zapadnog kolodvora (čija se kolodvorska zgrada nalazi sa sjeverne strane željezničke pruge gdje se nalazi i jedini “legalni” pristup staničnim kolosijecima) te Ilice s okolnim ulicama.

Nekad davno, u doba industrijskog procvata Zagreba i Trešnjevke, područje uz prugu južno od kolosijeka bilo je korišteno za utovar i istovar robe. Na njegovom istočnom kraju bio je spojni kolosijek kojim se trasa “Samoborčeka” vezivala na skladišta Zapadnog kolodvora (demontiran početkom 60-ih kada je izgrađena nova kolodvorska zgrada “Samoborčeka” u današnjoj Adžijinoj ulici), dok su dalje prema zapadu bila robna (i carinska) skladišta (neke od tih baraka stoje i danas, uglavnom su neiskorištene te služe tek kao vježbalište za grafitere). Najveći njihov kompleks bio je zapadno od Vodovodne ulice, gdje je još 1922. sagrađen niz zgrada za potrebe Carine i javnih skladišta.

Kako je zlatno vrijeme željeznice prošlo i ti su prostori opustjeli… a pješaci koji su bili osuđeni na zaobilaženje kolodvora bilo kod rampe na početku Jagićeve, bilo kod rampe na Vodovodnoj ulici, i nadalje su tražili najkraći put od sjevera prema jugu i obrnuto. Da bi se spriječilo kretanje pješaka po kolosijecima na području kolodvora (i time smanjila mogućnost nesreća) i ujedno neregulirano prelaženje prometne Magazinske ulice sagrađen je tokom 70-ih godina zid od betonskih blokova na cijelom potezu između dva gore spomenuta prijelaza pruge.

Zid Zapadnog kolodvora prema Magazinskoj cesti [VT 2014.]

No ni pješaci nisu mirovali – kako obje “legalne” varijante prelaska pruge uključuju cestovne rampe i česta čekanja, bilo je jednostavnije i dalje prekoračivati kolosijeke na uhodanim mjestima. A “problem” izlaska s kolodvora odnosno prelaska zida ubrzo je bio riješen samoinicijativnim pomicanjem / razbijanjem betonskih blokova na zidu i uspostavom staze koja i dan danas pokazuje kojim se putem najbrže stiže na Magazinsku cestu i dalje na frekventni pravac Trakošćanske ulice, točno kod Doma sportova.

Prolaz u zidu uz Magazinsku cestu probijen prije 2009. [GP 2009.]

Ali, niti službe održavanja Željeznice nisu posve zaboravile problem – početkom 2015. godine glavni je prolaz kroz zid zatvoren čeličnom mrežom… i ostaje vidjeti dokad će ona izdržati pritisak prolaznika.

Kao zanimljivost vezanu uz spomenuti betonski zid treba spomenuti njegovo “grafitiranje” koje je po prvi put legalno izvedeno krajem 2010. (na valu oduševljenja tada svježe obojanim zidom u Branimirovoj ulici), a po drugi put krajem 2014. i početkom 2015. te se tako uz već spomenuti Zid u Branimirovoj ulici i Rotor u Remetincu može pohvaliti kao jedno od tek tri mjesta u gradu gdje je dozvoljeno grafitiranje.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Željeznica i Trešnjevka
• Zapadni kolodvor
• Željezničarske kuće (Magazinska ulica)
• Rampe Trešnjevke

Zanimljive poveznice:

• “Zid u Branimirovoj doživljava treću mladost”, tekst sa bloga Nepoznati Zagreb
• “Hura, The Zid u Branimirovoj je otvoren! – dio prvi”, tekst sa bloga Nepoznati Zagreb
• “Hura, The Zid u Branimirovoj je otvoren! – dio drugi”, tekst sa bloga Nepoznati Zagreb

Magazinska ulica