Obrtnički i poslovni prostori između Tratinske i Andrašecove ulice (stolarija Gabron, Marko Šavrić, Gap …) Oslik pročelja zgrade GAP-a u izvedbi Ivana Picelja, 1978. [MP3 2022.]

Obrtnički i poslovni prostori između Tratinske i Andrašecove ulice (stolarija Gabron, Marko Šavrić, Gap …)

Trešnjevka je u doba između dva svjetska rata bila veliko gradilište. Dok se njezin sjeveroistočni dio, najbliži centru, urbanizirao velikom brzinom, uz kreiranje pravilnog rastera ulica i izgradnju višestambenih zgrada u stilu koji je prevladavao u ostatku gradskog središta, u njenim ostalim dijelovima, zapadnije od Trakošćanske ulice te južnije od Tratinske, gradilo se puno skromnije i bez nekog unaprijed definiranog plana. A kako je u tako dinamičnom dijelu grada u kojem se naveliko gradilo i doseljavalo trebao i velik broj majstora svih vrsta nije iznenađujuće da su između svih tih stambenih objekata, većih i manjih, nastajale i obrtničke radionice.

Stolarska radionica braće Gabron

Jedna od njih, smještena s južne strane Tratinske ulice, bila je stolarska radionica braće Gabron. Na povijesnom katastru iz 1913. godine, na kč.4514 upisan je vlasnik Antun Gabron. Veća parcela nalazila se južno od tada već izgrađenih kuća koje su imale staru brojčanu numeraciju od brojeva 3709 do broja 3713, danas 27 do 33. Pristup s Tratinske ulice na veću parcelu, koja se nalazila na južnoj strani tih kuća, bio je kroz uski put, danas kč. br. 19/1. Uz sjevernu među ucrtana je izdužena zidanica i dvije drvene barake u dvorištu.

Nacrt stolarije Gabron, situacija 1954. [MP3 2022.] Nacrt stolarije Gabron, situacija 1954. [MP3 2022.]

U okviru pripreme izložbe “Industrijska baština Trešnjevke”, koja je u galeriji Modulor održana u prosincu 2022. i siječnju 2023. Autor Mladen Perušić pregledao je građu o lokaciji u Državnom arhivu u Zagrebu. Sačuvan je projekt gradnje trokatne kuće Milana Gabrona i građevna dozvola izdana 16.01.1941. na kč. br. 4514/5, s kućnim brojem 29., dok je posjed na broju 31 imao Artur Gabron. U prizemlju kuće u sredini je ostavljen široki kolni prolaz za pristup na donji dio parcele gdje su već prije sagrađene stolarske radionice.

Proizvodnja pokućstva Šavrić Marko (kasnije poduzeće Marko Šavrić)

S dolaskom nove države i novog uređenja nova je vlast krenula u okrupnjavanje proizvodnje svih vrsta te je 1948. nacionalizirala niz pojedinačnih privatnih radionica i povezala ih je u jedinstvena poduzeća. Na taj je način i stolarska radionica Gabron, zajedno sa 11 drugih stolarskih obrta (Filipčić, Belle, Blažeković, Žlof, Auzec, Vrbanec, Kuntić, Andrašević, Gluhak, Haramina i Žitković) postala dio novonastalog poduzeća Proizvodnja pokućstva Šavrić Marko koje je ispočetka zapošljavalo oko 300 radnika.

Godine 1949. iz tog se poduzeća izdvojio dio koji je nastavio djelovati kao Zagrebačka tvornica pokućstva, usmjerivši se k industrijskoj izradbi namještaja, za razliku od Šavrića koji je trebao razvijati obrtničku proizvodnju pokućstva. Godine 1950. poduzeće se nalazilo pod upravom Direkcije industrijskih poduzeća Narodnog odbora grada Zagreba, a zatim je s još nekoliko drvno-prerađivačkih poduzeća došlo pod Direkciju za drvnu industriju Narodnoga odbora grada Zagreba. Nakon provođenja samoupravnih reformi u prvoj polovici 1950-ih, djelovalo je samostalno kao Drvno proizvodno poduzeće Marko Šavrić i surađujući s domaćim dizajnerima isticalo se proizvodnjom moderno dizajniranoga namještaja.

Godine 1958. poduzeću je pridruženo zagrebačko poduzeće Jela. Šavrić je na obrtnički način izrađivao vrhunski namještaj, kutije za radioaparate, školski pribor i dr. do 1965., kada je napustio dotadašnju koncepciju i orijentirao se isključivo na industrijsku proizvodnju namještaja. Uprava poduzeća nalazila se u Jukićevoj 24. a prodavaonica u Praškoj 10.

Godine 1968. poduzeće je zapošljavalo 394 radnika, a nakon što je u njegove okvire 1969. vraćena Zagrebačka tvornica pokućstva, broj zaposlenih porastao je na 772.

Početkom 70-ih poduzeće se odlučilo na iskorak prema masovnijoj proizvodnji namještaja te je 1974. dovršena izgradnja novog pogona u Jankomiru (na tadašnjoj Šavrićevoj, a današnjoj Škorpikovoj ulici) prema nacrtima njemačkog poduzeća Schüler. Kao najveći pogon poduzeća, jankomirska tvornica omogućavala je velikoserijsku proizvodnju furniranoga, masivnog i tapeciranog namještaja.

Logotip tvrtke Marko Šavrić s memoranduma 1967. godine. [MP3 2022.] Logotip tvrtke Marko Šavrić s memoranduma 1967. godine. [MP3 2022.]

No, vratimo se koji korak unazad. Poduzeće je nakon osnivanja 1948. na parceli stolarije Gabron, koja je bila najveća i gdje su već bile radionice, organiziralo proizvodnju. Prilaz je bio iz Končareve 29, u središnji prostor dvorišta, a radionice su bile izgrađene uz istočnu, zapadnu i južnu među. Nakon pet godina, 1954., započela je adaptacija i dogradnja prizemnih objekta i središnje katne zgrade. Srušeni su unutrašnji pregradni zidovi radi postavljanja nove funkcionalne sheme i skladišta. U Arhivu su sačuvani nacrti postojećeg stanja i projekti rekonstrukcije s tehnološkom shemom proizvodnih traka. Tada je ulaz u pogone još bio iz Končareve. Radovi su izvedeni do 1959. godine.

Građevna dozvola za građenje skladišne zgrade poduzeća Marko Šavrić iz 1954. [MP3 2022.] Građevna dozvola za građenje skladišne zgrade poduzeća Marko Šavrić iz 1954. [MP3 2022.]

Projekt adaptacije radionica za potrebe poduzeća Marko Šavrić, tlocrt, 1954. [MP3 2022.] Projekt adaptacije radionica za potrebe poduzeća Marko Šavrić, tlocrt, 1954. [MP3 2022.]

Adaptacija radionica za potrebe poduzeća Marko Šavrić, pročelja i presjeci, 1954. [MP3 2022.] Adaptacija radionica za potrebe poduzeća Marko Šavrić, pročelja i presjeci, 1954. [MP3 2022.]

Šavrić je ponovno nakon 5 godina potpuno preuredio prostor tvornice kada je poduzeće znatno prošireno i povećan broj radnika na 400. Glavni ulaz iz ulice Rade Končara je zatvoren, a otvoren je novi iz, u međuvremenu formirane, Ulice Jakše Dugandžića (danas Ulica Florijana Andrašeca). Naime magistralna željeznička pruga Društva c. i kr. Južnih željeznica, izgrađena na nasipu, imala je na zapadnoj strani propisani zaštitni koridor uz koji je bio samo uski poljski put do parcela, kako je upisano na katastru iz 1913. Tvornica je nove prostore izgradila uz novu ulicu i južnu među. Najprije su sve postojeće radioničke hale preuređene i orijentirane prema južnom dvorištu, a 1965. je na međi s ulicom sagrađen prizemni trakt za skladišta. Potom je nadograđeno i do 1967. na južnoj međi parcele dograđeno jednokatno krilo za kancelarije tehničkih službi radionica, garderobe, restoran i otpremu. Naime sjedište je tada bilo u Jukićevoj 24 gdje je postavljen i izložbeni salon, a prodavaonica u središtu grada u Praškoj 10. Nakon izgradnje velike tvornice u Jankomiru 1974. godine, poduzeće Marko Šavrić kompleks je prodao Gap-u.

Između 1954. i 1959. sagrađen je uz Dugandžićevu ulicu prizemni objekt na koji je između 1965. i 1967. nadograđena dodatna etaža radi prelaska s obrtničke na industrijsku proizvodnju. Novi su prostori bili namijenjeni za skladišta gotove robe, otpremu, garderobe, restoran te kancelarije i udomili su oko 400 zaposlenika. U godinama koje su slijedile poduzeće Marko Šavrić je i nadalje bilo proširivano, a broj radnika je udvostručen. 1974. kada je Šavrić preselio u Jankomir prostore je prodao.

Osamostaljenjem Hrvatske i promjenom zakonske regulative poduzeće je 1992., nakon procesa pretvorbe, registrirano kao Šavrić, dioničko društvo za proizvodnju i promet namještaja, uvoz i izvoz roba i usluga iz Zagreba, Jukićeva 24. Dana 30.07.1999. nad dioničkim je društvom radi blokade žiro računa i nemogućnosti plaćanja dospjelih obaveza otvoren stečajni postupak.

Promjene adresa i organizacijske strukture poduzeća Šavrić kroz desetljeća najbolje se mogu pratiti kroz ispise podataka iz telefonskih imenika između 1951. i 1992. koje možete vidjeti OVDJE. Taj je popis ne samo kratki prikaz uspona i pada samog poduzeća Šavrić već i vremena provedenog u Jugoslaviji i svih privrednih i drugih reformi provedenih u tom razdoblju.

GAP – Građevno arhitektonsko-projektno poduzeće

Na Trešnjevci je oko 1965. godine osnovana manja građevinska tvrtka Zanatsko poduzeće Trešnjevka sa šezdesetak radnika. Sjedište je bilo na Novoj cesti 107. (na uglu Nove ceste i Ulice grada Vukovara), pogoni zidara, krovopokrivača, limara i vodoinstalatera u Savskoj 40 i stolara u Nehajskoj. Većina poslova odnosila se na održavanje stambenog fonda grada Zagreba koje su naručivali Stanoinvest u Savskoj 1 (danas: GSKG – Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo) i Zagreb 1 u Vlaškoj ulici. Sve je radove na obnovi kuća, krovova, pročelja, lokala i stanova, Trešnjevka izvodila sa svojim zaposlenicima. Preustroj zanatske tvrtke u veće građevinsko poduzeće proveli su 1966. direktor Zdenko Kurta, dipl. oec., arhitekt Mijović i tajnik Sinković. Djelatnost je dopunjena i s pridruživanjem projektnog biroa APA. Arhitektonski atelje, osnovan 1955., specijalizirao se za sportsku arhitekturu i zgrade školstva, kulture i druge javne zgrade.

Naziv tvrtke GAP registrirao je 16. veljače 1969. novi tehnički direktor Ivo Kaić, dipl. ing. arh. kada je sjedište premješteno u Lenjingradsku 4, danas Novu cestu, povijesnu ulicu na Trešnjevci. Poslovni kontakt sa slikarom Ivanom Piceljem omogućio je 1969. izradu logotipa Građevnoga arhitektonsko-projektnog poduzeća i ostalih elemenata vizualnog identiteta tvrtke. U suradnji, tijekom petnaestak godina, Picelj je kvalitetnim rješenjima unapređivao izvornu koncepciju dizajna u poslovanju OOUR-a, od opreme projekata, korespondentnog materijala, pozivnica i čestitki.

Oslik pročelja zgrade GAP-a u izvedbi Ivana Picelja, 1978. [MP3 2022.] Oslik pročelja zgrade GAP-a u izvedbi Ivana Picelja, 1978. [MP3 2022.]

GAP, tlocrt prizemlja, 1974. [MP3 2022.] GAP, tlocrt prizemlja, 1974. [MP3 2022.]

Razvoj poduzeća i obima poslovanja uočen je u upravi grada te je GAP-u za kvalitetan rad 1973. godine dodijeljena Nagrada Grada Zagreba. Kupnjom pogona Šavrića 1974. u ulici Florijana Andrašeca 14 – 18, GAP je stvorio uvjete za rad na području cijele Hrvatske u sljedećih dvadesetak godina. Do 1976. rekonstruirano je 5500 m2 zatečenog zatvorenog prostora. Po završetku rekonstrukcije kompleksa Picelj je, što je manje poznato, izradio i projekt oslika pročelja, koji je vrlo pohvalno ocijenjen i prihvaćen u javnosti. GAP je povećao i broj radnika s oko 200 na 300 radnika u pet OOUR-a, Inženjering s građenjem, Projektiranje, Stolarija, Elektrocentar i Sajmovi i izložbe na Velesajmu, te je tvrtka je prosperirala do 1993. kada je u pretvorbi ugašena.

GAP, oslik pročelja. [MP3 2023.] GAP, oslik pročelja. [MP3 2023.]

Na izložbi u galeriji Modulor prikazani su samo neki projekti zgrada koje su izvedene i od kojih je sačuvana dokumentacije, jer je arhiva u zgradi izgubljena. S nizom investitora ostvarena je dugogodišnja suradnja:

  • Kineziološki fakultet (“DIF”) (Horvaćanski zavoj), arhitekti Slavko Delfin i Častimir Petrović, od 1961.
  • rekonstrukcije Grada mladih (Granešina), Krešimir Mihaljević i Boro Mikuš do 1986.
  • Narodno sveučilište Peščenica (Ivanićgradska ulica), Mladen Orlandini, 1967.
  • poslovna zgrada i neki pogoni Tvornice Jedinstvo (Jankomir), Mladen Orlandini, 1988.
  • Boćarski dom Zrinjevac (Prisavlje), Srebrenka Treursić Katušić i Andrej Vukašin, 1988.
  • Veslački centar na RSC Jarun, Mladen Perušić, 1987.
  • Osnovna škola Malešnica, Mladen Perušić, 1991.

Za izložbe održane u vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987. sakupljeni su i prezentirani glavni radovi, oko 220 Inženjeringa i 300 Projektiranja, te su na izložbi u Moduloru bili priložen i ti popisi.

Kineziološki fakultet (DIF), 1959.-1986., iz arhive fakulteta [MP3 2022.] Kineziološki fakultet (DIF), 1959.-1986., iz arhive fakulteta [MP3 2022.]

Grad mladih Granešina, škola i element dječjih igrališta. [MP3 1974.] Grad mladih Granešina, škola i element dječjih igrališta. [MP3 1974.]

Dom kulture Peščenica. [MP3 1968.] Dom kulture Peščenica. [MP3 1968.]

Boćarski dom, 1988. [MP3 2022.] Boćarski dom, 1988. [MP3 2022.]

Projekt za veslačku stazu na Jarunu, situacija 1974.-1978., izveden pred Univerzijadu 1987., autor Mladen Perušić [MP3 2022.] Projekt za veslačku stazu na Jarunu, situacija 1974.-1978., izveden pred Univerzijadu 1987., autor Mladen Perušić [MP3 2022.]

Jarunska staza i biro regate, 1988, [MP3 2022.] Jarunska staza i biro regate, 1988, [MP3 2022.]

Tlocrt Osnovne škole Malešnica, 1988.-1990. [MP3 2022.] Tlocrt Osnovne škole Malešnica, 1988.-1990. [MP3 2022.]

Detalj pročelja Osnovne škole Malešnica, 1988.-1990. [MP3 2022.] Detalj pročelja Osnovne škole Malešnica, 1988.-1990. [MP3 2022.]

Interijer Osnovne škole Malešnica, 1988.-1990. [MP3 2022.] Interijer Osnovne škole Malešnica, 1988.-1990. [MP3 2022.]

Od 1993. u prostorima između Tratinske, Andrašecove i Šarengradske ulice su se smjenjivali korisnici prostora – noćni klub, bowling dvorana, plesni studio … a proizvodnja je, kako je to već običavalo tih privatizacijskih godina, nestragom nestala s te lokacije. S druge strane, vlasnici parcela čija je imovina bila nacionalizirana u vremenu nakon Drugog svjetskog rata tražili su i još uvijek traže povrat svoje imovine kroz dugotrajne i iscrpljujuće sudske sporove.

Nekadašnji prostor Šavrića/GAP-a danas. [VR 2023.] Nekadašnji prostor Šavrića/GAP-a danas. [VR 2023.]

Nekadašnji prostor Šavrića/GAP-a danas. [VR 2023.] Nekadašnji prostor Šavrića/GAP-a danas. [VR 2023.]

(Vanja Radovanović, Mladen Perušić)

Napomena: Autori teksta se zahvaljuju Hrvatskom državnom arhivu na prilozima vezanim uz stolariju Gabron i tvornicu Marko Šavrić dok su nacrti i dokumenti vezani uz GAP preneseni iz kataloga izložbe Mladena Perušića “Industrijska baština Trešnjevke” postavljene u prosincu 2022. u Galeriji Modulor Centra za kulturu Trešnjevka.

 

Vezani tekstovi:

Zanimljive poveznice:

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Hala A, pogled s istoka. Izvor slike: članak Stjepana Gomboša "Arhitektonski zadaci u izgradnji industrije u Hrvatskoj"

Prošlost i sadašnjost (Rade) Končara

Područje na kojem se danas nalazi glavnina tvrtki iz grupacije Končar, pored potoka Črnomerca, sve
Atletski stadion i plivalište Sava [VR 2013.]

Bazen Mladost na Savi

Povijest otvorenih kupališta na Savi je dugačka, nakon više uređenih kupališta u koritu rijeke i
Caffe bar "M&RIM" u Ravnogorskoj ulici na Jarunu. [VR 2022.]

Caffe bar “M&RIM”

Caffe bar “M&RIM” nalazi se na Jarunu, u uskoj i kratkoj Ravnogorskoj ulici, na kućnome
Prilaz tvornici Ericsson Nikola Tesla - bivša Lepoglavska ulica [VR 2013.]

Nestale ulice

Jeste li znali da je tokom posljednjeg stoljeća s lica Trešnjevke nestalo nekoliko desetaka ulica?
Staro okretište tramvaja i stajalište autobusa na Remizi (web)

Autobusni gradski i prigradski promet na Trešnjevci

Od samog početka javnog autobusnog prometa u Zagrebu 1927. godine Trešnjevka je bila uključena u
Most preko Kustošaka kao spoj Voltinog i Rudeša [VR 2013.]

Trešnjevački mostovi

Iako rijeka Sava čini čitavu južnu granicu Trešnjevke, na njenom području se nalaze tek dva
Ulična tabla iz 70-ih [VR 2020.]

O povijesti ploča sa imenima ulica – na Trešnjevci i šire, diljem Zagreba

Prva trešnjevačka ulica koja je dobila službeno ime je Savska cesta, koja je sagrađena još
Pogled s vrha Vjesnikova nebodera na Trešnjevku; iz izvanrednog broja “Zagrebačke panorame”, 1964.

Poplava 1964.

Poplava u jesen 1964. godine, kada su se vode Save od 25. do 27.10.1964. na
1 2 3 53

Kategorije