Nastup plesača u jednom od zagrebačkih disko klubova [XX 1983.]

Disco Štrukla (Disco Trešnja)

Kasne 1970-e i rane 1980-e bile su vrijeme vala disco kulture u cijelome svijetu pa je on zapljusnuo i obale Zagreba pa i Trešnjevke … na čijem se tlu, na lokaciji današnje sportske dvorane “Dražen Petrović” i poslovnog objekta Cibona, nalazio jedan od poznatijih disco klubova toga doba – “Disco Štrukla” (kasnije poznat i pod imenom “Disco Trešnja”).

Na tome su se mjestu, stiješnjenom između dva željeznička nasipa, preko puta nekadašnje Remize (do 1935.), a poslije prostora Zagrebačkog velesajma (1947.-1956.) pa nakon toga Tehničkog muzeja (od 1963.), nalazili nekad prateći objekti Remize odnosno Velesajma, a na uglu sa Savskom cestom i stambena zgrada koja i danas dijelom postoji. A pored te je zgrade sagrađeno rukometno igralište za Rukometni klub Borac koji je osnovan 1957. godine, a na kojem su nastavu tjelesnog odgoja imali i učenici obližnje osnovne škole na Koturaškoj cesti (sada “Tina Ujevića”).

Manje je poznato da po sredini te parcele teče potok Kraljevec na putu prema Cvjetnoj cesti uz koju je (smjerom od današnje Osnovne škole Tina Ujevića prema jugu, gdje se nekad nalazila Gradska vrtlarija) nekad tekao prema potoku Kunišćaku u koji se ulijevao na Vrbiku.

No, prava slava te lokacije i igrališta počinje početkom 80-ih kada u ljetnim mjesecima s radom započinje “Disco Štrukla”, jedan od najpoznatijih disko klubova tog doba (uz Saloon, Big Ben, Karaku, Lapidarij, Kulušić …). Nije poznato tko je bio pokretač otvaranja tog disco kluba (neke informacije sugeriraju da bi moglo biti poduzeće “Arto” koje je organiziralo manifestacije diljem Zagreba, poput Sajma cvijeća) no to je bilo mjesto koje je ciljalo na srednjoškolsku publiku. Klub/igralište se otvaralo već u 19 h i zatvaralo u 23 h, u skladu s tadašnjim običajima izlazaka za mlađu omladinu. Muziku je uobičajeno puštao DJ Milan Mlakar, jedan od najpoznatijih DJ-eva te generacije (uz Ivana Balenta Tratinčicu) uz kojeg su zanat učile i mlađe generacije.

Treba spomenuti da to nije prva lokacija na kojoj je radila “Disco Štrukla”, priča je zapravo počela dvije godine ranije, 1978. ili 1979., na Srednjoškolskom igralištu (“Srednjaku”), u njegovom jugozapadnom kutu (blizu križanja Ulice Kršnjavoga i Kačićeve) na odbojkaškom igralištu. Tadašnji voditelj programa je prikupljao prijedloge za ime programa od svih prisutnih pa je netko predložio ime “Štrukla” jer su se tada na šanku od hrane mogli kupiti samo hot-dogovi i štrukle. I, nakon glasanja dizanjem ruku usvojeno je to ime.

Uz uobičajeni disco program uz tada popularnu muziku povremeno su se priređivala i natjecanja za najbolje plesače, tako da je npr. na igralištu RK Borac održano i natjecanje na kojem je kao predstavnik Jugoslavije na svjetskom prvenstvu disco plesača izabran Hamit Đogani, tada medijski poznati plesač. U žiriju se, između ostalih, nalazio i tada najpoznatiji režiser RTV Zagreb Anton Marti, a medijski pokrovitelj je bio tjednik “Studio”. A jedan od poznatijih plesača tih godina bio je i Sead Hasanović, poslije poznat kao lik Brace Ciganina iz emisije Željka Malnara “Noćna mora”.

Slikano 1987. u disco klubu Trešnja (terasa SC-a) skroz iza s lijeva: Mario Bals, Igor Grgić, Hamed Bangoura, Zoran Žigić, Zetovac, Yenki, Indijanac. Ispod s lijeva: Tomislav Muhić, Trpimir Vicković, Dadi Bangoura, Damir Sajko, Tomislav Tomašević i dr.

Što se samog prostora tiče, rukometno je igralište bilo okruženo žičanom ogradom iza koje je rasla živica. U ljetno doba, za održavanja disko programa na ulazu su se prodavale karte, DJ je bio s lijeve strane igrališta, gdje je bio i mali šank, dok je s desne strane odmah uz igralište bio željeznički nasip. Uz cijelu dužinu ograde su bile klupe (tribina nije bilo) a na sredini improvizirana kvadratna bina za čagu.

Nakon nekoliko godina postojanja disko klub se 1985. radi pripremnih radova za gradnju sportske dvorane i poslovnog objekta Cibone seli na terasu Studentskog centra gdje je radio još nekoliko godina prije zatvaranja (u doba dok je Štrukla radila na igralištu na katu Studentskog centra je išao program Klub SC koji je kombinirao žive nastupe rock bandova s disko programom). A disko muziku je tih godina, sredinom 1980-ih, po popularnosti daleko nadmašio Novi val, što je već neka druga priča.

Napomena: Ilustracije su preuzete iz teksta “Zagrebački disco, omladinski i noćni klubovi 80-ih” na web stranici “Zagrebački memento”.

Autor teksta zahvaljuje nekima od suvremenika/sudionika rada “Disco Štrukle” koji su podijelili svoje informacije putem Facebook profila Mapiranja Trešnjevke: (abecednim redoslijedom) Lucius Getty, Borislav Brada Josipović, Gordan Koršoš, Darko Lehpamer, Diana Mehmedić Prišuta, Davor Orsag, Zoran Smiljanec, Damir Daniel Šlogar, Nenad Španović, Tomislav Tomašević,

Vezani tekstovi:

• Tratinska ulica / Ozaljska ulica (Ulica Rade Končara)
• Tramvaj na Trešnjevci
• Trešnjevka iz ptičje perspektive (9): Poslovna zgrada “Cibone”

Zanimljive poveznice:

• Tekst na wikipediji o Rukometnom klubu Borac koji je postojao između 1957. i 1994.
• Tekst “Zagrebački disco, omladinski i noćni klubovi 80-ih” na web stranici “Zagrebački memento”
• Tekst o noćnom životu 80-ih na web stranici Zagreb.info
• tekst Željka Luketića o vizualnoj kulturi disca na web stranici Hrvatskog dizajnerskog društva
• Intervju sa Željkom Luketićem, autorom izložbe “Druga strana groznice subotnje večeri / Socijalistička disco kultura 1977.-1983. / Utjecaji, uzori i inovatori” održane 2015., na web stranici tjednika Nacional
• Tekst “Hamit Đogani: Jedini Jugosloven koji dostojno predstavlja zemlju u disko igranju” na web stranici “Yugopapir”, originalno napisan za omladinski tjednik “Zdravo” 1981. (autor B. Kovačević)
• Tekst o Hamitu Đoganiju na web stranici Leksikon Yu mitologije
• Razgovor sa Seadom Hasanovićem (“Braco Ciganin”) na web portalu 100posto
• Web stranica tvrtke “Arto d.o.o.”