“Banana”

Tamo gdje je danas Trg Krešimira Ćosića, jedno od mjesta koje neraskidivo vežu Trešnjevku sa sportom preko Doma sportova, plivališta u bivšoj Daničićevoj, a sada Žajinoj, preko teniskih i hokejaških terena uz “Munjaru”, nekad je bilo polje, rasli su kukuruzi. Taj se predio zvao Obrež i nalazio se tik uz potočić Jelenovac koji je tekao neposredno pored istočne strane današnjeg Doma sportova i nastavljao je svoj tok uzduž današnje Trakošćanske ulice sve do Trešnjevačkog trga gdje se ulijevao u potok Kuniščak koji je do trga tekao uzduž Krapinske ulice.

U to davno doba, u 50-ima i još ranije, sportska su igrališta zapadno od plivališta bila prekrivena lešom (šljakom) i koristilo ih je sportsko društvo Šparta pa se tako po njemu zvao cijeli taj predio sjeverno od pruge Samoborčeka. Na mjestu gdje je već dugo vremena hotel “Panorama” nekada su bile konjušnice. Malo dalje na istok, tamo gdje su sada neboderi Nove ceste, tu su živjeli Trešnjevčani u malim obiteljskim kućicama sa vrtovima u kojima su rasle mirišljave ruže i sazrijevale kruške i jabuke. Stanovnici tog doba se još uvijek sjećaju igara graničara na ulici kojom gotovo da nisu prolazili automobili, bačvara Majerića na broju 59 i firme Malešević do njega.

Sve brža urbanizacija tog dijela Trešnjevke donijela je tom komadiću Stare Trešnjevke velike promjene. Plivalište je sagrađeno 1958. Hotel Panorama dovršen je 1968., a Dom sportova je građen od 1964. i dovršen 1972., točno godinu dana nakon što je svojim sada već dugo nepostojećim tračnicama prošao posljednji “Samoborček”. Ulice južno od njih, koje su se počele puniti malim obiteljskim kućama početkom 30-ih godina 20. stoljeća, krajem tog istog stoljeća, nakon osamostaljenja Hrvatske i ukidanja lokalnog prostornog planiranja, napunile su se predimenzioniranim i bezdušnim, nelijepim zgradama …

… a u svim tim kućama (nekad) i zgradama (sada) uvijek su živjela i neka djeca. A djeca k’o djeca, uvijek nađu mjesta koja im mogu priuštiti zabavu, veselje, igru … a jedno od njih, najistaknutije u toj hrpici velikih i važnih građevina oko Trga Krešimira Ćosića (nekadašnjeg Trga sportova) je bila “Banana”!

Dom sportova viđen s Trga Krešimira Ćosića. [VR 2022.]

Zašto baš Banana, otkud to ime? Neki kažu da je to mjesto dobilo ime po ovalnom krovu Doma sportova koji malko podsjeća na oblik banane. Neki drugi kažu da je dobilo ime po skulpturi košarkaša koji skaču za loptu, a “banana” je u žargonu blokada kakvima su svoje protivnike obasipali košarkaši Cibone u svojim najboljim godinama koje su proveli igrajući baš u Domu sportova. No, niti jedna od tih teorija nije točna.

Naime, u ranim 90-ima je u jedan od petih razreda u Osnovnoj školi Kralja Tomislava došla grupa ponavljača, njih četvorica. Bili su to mangupi u klasičnom smislu te riječi, a između ostaloga su tu i tamo znali maznuti i poneki djelić hokejaške opreme iz Ledene dvorane Doma sportova pa su onda organizirali svoje “hokejaške utakmice” na prostoru ispred dvorane kada u dvorani nije bilo nikoga. I, tokom tih druženja i zafrkancije netko je od okupljenog društva to mjesto ispred ulaza u dvoranu nazvao tim imenom, Banana. I, ime se malo pomalo proširilo među djecom i omladinom tog vremena i prostora – i održalo čak do danas.

Dakle, Banana je mjesto na terasi, tik ispred ulaza u Veliku dvoranu Doma sportova, tamo gdje počinje Spust, dvije kosine koje spajaju trg sa ulazom u dvoranu. A između ta dva Spusta se nalazi betonski elemenat koji je prozvan Kocka, Tamo su, na zaravni, na Banani, metalne štange koje za vrijeme priredbi osiguravaju da ne dođe do prevelikog guranja (i da se ne ponovi situacija u kakvoj je 08.02.1982. na  koncertu beogradske rock grupe Riblja čorba u gužvi prilikom ulaska smrtno nastradala 14-godišnja Željka Marjanović). Oko tih se štangi i dan danas okupljaju djeca, ali još više tinejdžeri … Nekad je to bilo mjesto za druženje, zbijanje šala, ludiranje na biciklima, sviranje gitare, prvu cigaretu, pivu ili konjak, sanjkanje niz kosinu Spusta. A neki, najodvažniji, su se čak penjali na krov dvorane.

Svi koji su neki dio djetinjstva proveli u okolici u doba nakon dovršetka gradnje Doma sportova slažu se da je Banana bilo mjesto koje im je bilo vrlo važno u doba njihova odrastanja. A sa svojim se neobičnim i lako pamtljivim imenom dobro uklapa u niz kvartovskih lokacija s egzotičnim imenima: Himalaja (brdo nastalo u 50-im godinama dovozom šljake iz obližnje Toplane koje je poravnato u 70-im i 80-ima godinama), Grbavica ili Grba (zeleni pojas uzduž nekadašnje trase “Samoborčeka” između Kenovničke i Krapinske ulice), Zelenpark (park smješten u srcu Naselja Prve Hrvatske štedionice, između Zrokovačke i Mihovljanske ulice), Panorama (sadašnji hotel “Zonar” koji se dugi niz godina zvao “Panorama”) …

(Vanja)

Napomena: Autor se zahvaljuje Krešimiru Radieloviću na pomoći pri pisanju ovoga teksta te također i slijedećim korisnicima Facebooka (poredanim abecednim redoslijedom) koji su svojim sjećanjima kroz Facebook postove i komentare podijelili svoja sjećanja i njima pomogli pisanje ovoga teksta:

Tamara Cacev, Marija Galic, Ani Horvat, Ivan Jambrek, Nikola Jelovac, Trešanj Kranjčević Brasco, Katarina Lehotska, Dubravko Mušnjak, Amir Pašagić, Branislav Purgarić, Krešimir Radielović, Mirjana Rebernišak, Marko Richba Corvinus, Amita Šoprek Kujundžić, Stelaura Vlahović, Valentina Žitkovic.

Vezani tekstovi:

• Dom sportova
• Tura kultura: Dom sportova
• Plivalište u Žajinoj (Daničićevoj) ulici
• Hotel Panorama
• Trešnjevka iz ptičje perspektive (7): Hotel Panorama

Zanimljive poveznice:

• Tekst na Wikipediji o Domu sportova