Starija povijest Trešnjevke
Ime Trešnjevke nije osobito dugog vijeka, prvi puta se pojavilo u 30-im godinama 20. stoljeća za središnji dio oko današnjeg Trešnjevačkog trga koji je, čini se, spontano nastao na raskršću nekoliko puteva između kvartova Tratine (uz današnju Tratinsku ulicu), sela Horvata te krajeva na tadašnjoj zapadnoj gradskoj međi uz potok Črnomerec. No, područje koje danas zovemo Trešnjevkom ima puno dužu tradiciju i, zanimljivo, prvenstveno je vezano uz sela koja su se nalazila na zapadnom i južnom obodu današnje Trešnjevke dok je njen današnji centralni dio dugo vremena bio nenastanjen i dijelom upotrebljavan kao poljoprivredno zemljište, a dijelom je bio obuhvaćen rijekom Savom i njezinim tada brojnim rukavcima.
Najstariji nalazi s područja današnje Trešnjevke su tri kamene sjekire pronađene na području Rudeša i Jaruna. Isto tako, na području Horvata (oko Horvaćanske ceste) su prilikom gradnje pronađeni tragovi grobova iz doba od 1100. – 1000. godine prije nove ere iz tzv. „kulture polja sa žarama“ (urnama).
U antikno doba na području Trešnjevke nije bilo naselja, već se ona nalazila na razmeđu između dobro poznate Andautonije koja se nalazila pored današnjeg Šćitarjeva, ali je imala posjede i sjeverno od Save, te ne osobito poznatog većeg naselja na području današnjeg Donjeg Stenjevca, koje se također nalazilo sjeverno od Save iako je to teško zamisliti obzirom na današnji reguliran tok rijeke Save. U ta vremena pa i kasnije, sve do 18. stoljeća, Sava je mijenjala svoj tok premreživši čitavo područje svojim rukavcima, a glavna je matica u nekim razdobljima tekla čak vrlo blizu današnjoj željezničkoj pruzi što dokazuju danas još vidljiva uleknuća rukavaca na području Stenjevca (južno od crkve). Valja isto tako spomenuti da je 1866., za vrijeme iskopa za temelje crkve na Cvjetnom trgu, u zemlji pronađen čamac! Iz antičkog doba potječe i nalaz rimskog groba na mjestu raskršća Savske ceste i Ulice grada Vukovara koji je obilježen spomen pločom u okviru akcije „Zagreb kada ga još nije bilo“.
Između 7. i 9. stoljeća dolazi do seobe Slavena i iz tog doba datiraju nalazi u Donjem Stenjevcu (7. st.), Krugama (oko godine 800.) te u Podsusedu (9. st.), no na području Trešnjevke još nema dokaza o naseljavanju.
Prvi pisani tragovi vezani za naseljavanje Trešnjevke su vezani uz 13. stoljeće kada na riječni otok Sv. Jakova (koji se nalazio na području oko današnje Savske Opatovine) dolaze cisterciti nakon što su osnovali crkvu u Topuskom 1205. godine. 1221. godine kralj Andrija II daruje neke od svojih posjeda Kaptolu – izrijekom se uz Grmoščicu i Završje spominju i Rudeš te Prečko. Kao zanimljivost, porijeklo imena Rudeš se veže uz vlastito ime Rodos, kako se vrlo vjerojatno zvala glava porodice kojoj je ta zemlja pripadala ili koja ju je uživala.
1242. godine kralj Bela IV izdaje Zlatnu bulu kojom se određuje teritorij Gradeca, ali se isto tako obznanjuje i sudbina nekih drugih dijelova gradske okolice. Krajevi istočno od potoka Črnomerca su dodijeljeni Gradecu, dok su krajevi zapadno od njega dodijeljeni Kaptolu. Od toga doba pa sve do 1945. godine, dakle više od 700 godina, zapadna gradska granica ostaje na Črnomercu uz tek povremena manja seljenja granice na jednu ili drugu stranu (npr. Ljubljanica je sredinom 16. st. pripadala Gradecu pa zapis iz 1557. kazuje kako je Gradec tamošnje kmetove posudio Kaptolu za rad u vinogradima na obroncima Medvednice, 1606. Ljubljanicu posuđuje na 7 godina Kaptolu).
U zapisima iz 1334. spominju se selišta koja su na posjedima Kaptola – u to doba još nisu postojala sela na tom području već je osnovna gospodarska jedinica bila selište, zemljište koje obrađuje jedan kmet sa svojom porodicom. Zapadne posjede Kaptola su činili Grmoščica (24 selišta, neka i na današnjem području Trešnjevke), Rudeš (24 selišta), Jarun (40 selišta), Babichan (blizu današnjeg Jaruna, 24 selišta), Thopolouch (vjerojatno vezano uz današnju ulicu Topolnicu na Rudešu, 10 selišta) te Endriolouch (također nedaleko Jaruna, 24 selišta).
U periodu do 17. stoljeća je primjetno grupiranje stanovništva i nastajanje sela – 1615. se na području Kaptola spominju Rudeš i Jarun, a na području Gradeca Ljubljanica s 10 obitelji i Horvati s 26 obitelji. 1759. se na karti vide Jarun, Prečko i Špansko kao selo na rubu današnje Trešnjevke. U 17. i 18. stoljeću se na Tratini nalazi „varoška ciglenica“ u kojoj se izrađuje cigla za potrebe izgradnje grada.
1766. geometar Leopold Kneidinger izrađuje kartu (predmet detaljnog proučavanja povjesničarke Lelje Dobronić) iz koje je moguće iščitati tadašnje stanje razvoja područja Trešnjevke. Potok Črnomerec je i dalje dijelio terene Gradeca i Kaptola, sjeverni dio posjeda Gradeca je bio pretežno poljoprivredno zemljište s toponimima Tratina, Berek (današnje Pongračevo), Banovići (predio jugozapadno od Trešnjevačkog trga u smjeru Srednjaka) te Horvati. Južni dio je bio zauzet savskim rukavcima.
Za daljnji razvoj Trešnjevke sve važniji postaje riječni promet Savom i uz njega vezana trgovina. 1764. je kod Trnja, uz tadašnju Petrinjsku ulicu koja je sezala sve do rijeke, sagrađen pontonski most, no 1783. car Josip II gradi drveni most kod Save koji je služio svojoj svrsi sve do 1892. kada je zamijenjen mostom s metalnom konstrukcijom. Još prije njegove gradnje, 1766., načinjen je kolski put koji je pružao najkraći put od Gradeca do Save, a kojeg slijedi današnja Savska cesta.
1809.-1812. je Trešnjevka pogranični kraj jer Sava dijeli Ilirske pokrajine formirane u doba Napoleona. A nakon tog doba dolazi do formiranja Predgrada Save kojeg naseljavaju splavari, trgovci drvetom, prvi obrtnici i koje se po svojoj prirodi bitno razlikuje od nedalekog seoskog naselja Horvati.
Sljedeće razdoblje nosi sa sobom velike promjene. Godine 1848. je ukinuto kmetstvo, 1850. su Gradec i Kaptol ujedinjeni u Zagreb, a 1862. je sagrađena željeznička pruga koja sve do današnjih dana umnogome utječe na razvoj Trešnjevke…
Željeznički kompleks Južnog kolodvora nedugo nakon gradnje pruge
Upućujemo vas da o daljem razvoju Trešnjevke pročitate u poglavljima o pojedinačnim kvartovima!
Tekst se bazira na informacijama iznesenim u monografiji “Crvena Trešnjevka” izdanoj 1982. godine.
(Vanja)
Ostavi komentar