Ulična tabla iz 70-ih [VR 2020.]

O povijesti ploča sa imenima ulica – na Trešnjevci i šire, diljem Zagreba

Prva trešnjevačka ulica koja je dobila službeno ime je Savska cesta, koja je sagrađena još 1783. radi povezivanja Gradeca i Kaptola sa Savskim mostom i krajevima južno od Save i bila je jedna od najvažnijih gradskih prometnica od svojeg nastajanja. Sudeći po povijesnim planovima grada prva slijedeća imenovana cesta je bila Selska cesta koja se pojavila na planu grada iz 1878. Nakon nje su slijedile Magazinska cesta i Tratinska cesta na planu iz 1887. te Nova cesta iz 1898.

Teško je reći kada su se u gradu Zagrebu pojavile prve ploče sa natpisima ulica, a još teže je odrediti kada se to desilo na Trešnjevci. Taj je podatak možda moguće naći u starim novinama ili negdje u gradskoj arhivi, jer sigurno je neko gradsko tijelo moralo donijeti odluku u postavljanju tih ploča, netko je morao odrediti kako će te table izgledati (bilo putem javnog natječaja, bilo putem narudžbe, a moguće je i da je grad imao neku svoju radionicu koja se nekad bavila izradom tih ploča. Na žalost, ti podaci, ako negdje i postoje, nama nisu dostupni.

Što se Trešnjevke tiče, posve je sigurno da su se prve ploče sa imenima ulica pojavile za početka njene urbanizacije, vjerojatno 20-ih godina, kada je ona, u sklopu administrativne podjele grada, bila podijeljena na nekoliko kotara čije se oznake mogu vidjeti na dvije najstarije nama poznate ploče sa imenima ulica koje su još do ne tako davno bile vidljive na njenim ulicama:

• Kamengradska ulica (uklonjena prilikom obnove fasade u jesen 2019.)
• Kučerina ulica (uklonjena prilikom postavljanja novih ploča tokom 2015.)

Ulična tabla iz 30-ih [VR 2013.] [VR 2019.]

Tokom ili nakon drugog svjetskog rata pojavljuju se table sa imenima ulica potpuno novog i prilično “jeftinog” dizajna, čini se da su se one održale širom grada do početka 60-ih.
Na Trešnjevci se do dana današnjeg održalo još nekoliko takvih ploča u slijedećim ulicama: Andraševečka ulica (Ciglenica), Dubašnička ulica (Srednjaci), Hruševečka ulica (Pongračevo), Mihovljanska ulica (Stara Trešnjevka), Mlake (Prečko), Voltino.

Kao orijentir kojim su one smještene na vremensku liniju razvoja označavanja ulica mogu poslužiti dvije ploče:
– Voltino naselje nije postojalo prije kraja Drugog svjetskog rata, već je nastalo razvojem tvornice Rade Končar, tokom ranih 50-ih. Konkretna zgrada na kojoj se nalazi ploča na slici je izgrađena 1959., dakle ploča nije mogla biti postavljena prije te godine.
– Svetošimunska ulica (nalazi se u Maksimiru, ulica prema Markuševcu u kojem se nalazi crkva Sv. Šimuna) ima ploču istoga tipa još dan danas. Obzirom da je ulica krajem 40-ih ili početkom 50-ih preimenovana iz Svetošimunske ulice u Šimunsku ulicu možemo zaključiti da je ta ploča stavljena prije njenog preimenovanja.

Nakon tih ploča pojavile su se, vjerojatno početkom 60-ih, plave emajlirane ploče sa obrubom sa dvije bijele linije, kao primjer možemo uzeti ploču s natpisom Mirkovečke ulice.
O njima još znamo da su se proizvodile (i) u gradskom poduzeću Dekor (koje je slične ploče proizvodilo još u 80-ima), a bilo bi vrlo zanimljivo znati tko je i kada i na koji način (natječaj ili ne itd) napravio dizajn tih ploča i kada je donesena odluka o njihovom postavljanju.

Ulična tabla iz 60-ih [VR 2020.]

Slijedeća generacija ploča se pojavila tokom 70-ih i, za razliku od prethodne, ima samo jednu liniju bijelog obruba. Materijal je i dalje bio emajl, a ploče su se proizvodile u gradskom poduzeću Dekor.
Kao primjer navodimo ploču IV Rudeškog ogranka iz naslova ovog teksta (vidljivo je zadebljanje na vrhu i dnu rimskih brojeva, tipično samo za ovu i prethodnu generaciju ploča).

U dosad neodređeno doba, vjerojatno tokom ranih 80-ih, su se pojavile ploče sličnog dizajna, ali malkice svjetlije nijanse plave boje i manjih dimenzija, dok je u obrubu ostala jedna bijela linija. Materijal je i dalje bio emajl, vjerojatno su također proizvođene u Dekoru. Za razliku od prethodne dvije generacije plavih emajliranih ploča kojima su bijele linije obruba u kutevima završavane pod pravim kutem, ove su imale ukrasno zaobljenje u svakom kutu. Kao primjer navodimo Dobrinjsku ulicu.

Ulična tabla iz 80-ih [VR 2020.]

Sredinom 80-ih godina, najvjerojatnije u doba oko Univerzijade, su se pojavile i nove ploče sa imenima ulica. Napravljene su od lošijeg materijala, običnog lima, koji je brzo oksidirao, a često se brisala i bijela boja sa imena ulice. Na početku je većina ploča imala jednoobrazni font i način pisanja (prored, razmak od ruba), međutim s vremenom je dolazilo do raznih devijacija od tog pravila. Kao primjer navodimo ploču Vinagorske ulice.
Nije nam poznato tko je radio na promjeni dizajna i gdje su se ploče proizvodile. (postoje indicije da se time bavilo poduzeće Pismoreklam, no nemamo potvrdu)

U godinama koje su slijedile dešavale su se manje promjene na dizajnu i u kvaliteti materijala.

• Oko 2000. godine su se na uglovima pojavili mali ukrasi u vidu odrezanog spoja linija obruba, dok je materijal ostao isti. Kao primjer navodimo ploču ulice Gredice.
• Oko 2010. godine su se pojavile ploče koje su imale zaobljene rubove, a i materijal je bio nešto kvalitetniji. Kao primjer navodimo ploču Labinske ulice (koja ima i devijaciju u fontu, manji font u odnosu na standard)
• Oko 2012. godine su se pojavile ploče koje su bile od kvalitnijeg materijala sa rubnim profilom protiv savijanja, a uz zaobljene rubove imali su i na uglovima zaobljenu obrubnu bijelu liniju. Primjer takve ploče je za Ulicu Florijana Andrašeca.

2014. godina donosi pojavu potpuno novih ploča sa imenima ulica, ovakvima kakve poznaje i viđamo danas, koje su proglašene obaveznima i na mnogo mjesta u gradu i na Trešnjevci su stare ploče skidane i slane u reciklažu i postavljane nove.

Ekipa Mapiranja Trešnjevke je pročešljala Trešnjevku, ulicu po ulicu, i pronašla zapanjujućih 127 starih ploča (dakle, svih koje su dizajna drugačijega od trenutno propisanoga iz 2014. godine) koje smo fotografirali, ploču samu, kao i širu lokaciju mjesta na kojem se nalazi. Planiramo da do kraja godine tu zbirku stavimo na našu web stranicu, mapiramo (označimo na web karti) i time tu neobičnu zbirku otvorimo građanstvu na uvid kao još jednu zanimljivu dimenziju života na Trešnjevci nekad i sad.

A zajedno sa tom zbirkom fotografija ploča i njihovih lokacija (što smatramo kao značajan dokument bilježenja ovog trenutka života grada) željeli bismo na tu web stranicu staviti i čim više informacija o tim pločama – načinima na koje su one nastale, načinima na koje se odlučivalo o njihovu postavljanju, načinima na koje su proizvedene ….

Zahvaljujemo svima koji nam pomažu ili će nam pomagati u ovom volonterskom projektu kojim želimo sačuvati zanimljive podatke o trešnjevačkoj (i zagrebačkoj) svakodnevici od zaborava i dati im i širu vrijednost u okviru društvenih (donošenje odluka), umjetničkih/stručnih (dizajn) i proizvodnih (izrada) događanja proteklih gotovo stotinu godina.